Preminuo je Mladen Grgurić, dugogodišnji zaposlenik, a svojedobno i ravnatelj Muzeja grada Rijeke. Tom prigodom kontaktiramo Ervina Dubrovića, bivšega ravnatelja Muzeja grada Rijeke, Grgurićeva kolegu. Dubrović se prisjeća da je Grgurića (1948. – 2023.), kojega su zvali Braco, upoznao svoga prvog radnog dana u Muzeju grada Rijeke početkom siječnja 1997. godine, kada je stupio na radno mjesto ravnatelja.

– Od početka pa do kraja svoga radnog vijeka Grgurić je radio u Muzeju. Zaposlio se 1976., dok je Muzej bio još u staroj zgradi na Trsatu i potom u novoj zgradi, današnjoj Kockici, dovršenoj iste godine.

U vremena društvenog prevrata i ustrojavanja nove države, koja su za Muzej narodne revolucije bila nepovoljna, Mladen Grgurić je bio njegov prvi čovjek. Kao iskusan, dugogodišnji kustos postao je početkom siječnja 1993. vršilac dužnosti ravnatelja Muzeja narodne revolucije, a potom, 11. travnja 1994., i prvi vršilac dužnosti ravnatelja novoosnovanog Muzeja grada Rijeke – govori Dubrović.

Tih, za Hrvatsku i Muzej prijelomnih godina, Grgurić je bio na dužnosti koju nije bilo lako obavljati, kako kaže Dubrović. Za one koji su dočekali svoj trenutak, on je bio predstavnik mrskoga »starog režima«. To mu nikako nije olakšavalo život u vremena obilježena mnogim dvojbama i nepoznanicama.

Iako mu je obitelj iz Gorskoga kotara, kao podoficirski sin zbog očeve je službe odrastao u Srbiji i studirao povijest u Beogradu, ističe Dubrović.

Pripadnik HV-a

Početkom devedesetih Mladen Grgurić je bio i pripadnik Hrvatske vojske. U ratu se borio kao član 128. brigade, u borbama u Lici koje su, kako kaže Dubrović, bitno narušile njegovo zdravlje.

I na čelu Muzeja u ratno je doba morao voditi bitke za njegovo preživljavanje, nastavlja Dubrović, no u nesklonim vremenima nije imao mogućnosti za potpunu preobrazbu iz specijaliziranog, povijesnog u opći, gradski muzej.

Bio je usmjeren na održavanje ustanove u kojoj je već proživio važan dio života, a kojoj je prijetilo gašenje, kao i na uspostavljanje prvih zbirki – fotografija i razglednica, filatelije, numizmatike, dokumentarne te zbirke tiskane građe i druge.

– Kad sam početkom 1997. upoznao toga mirnog i sabranog čovjeka i od njega preuzeo dužnost ravnatelja, moglo se dogoditi da se među nama razvije podozrivost i nesklonost, no vrlo smo brzo postali dobri suradnici i kolege, jer smo obojica voljeli svoj muzej i imali zajednički cilj da ga čim više unaprijedimo i pretvorimo u ozbiljan gradski muzej.

Mladen Grgurić – Braco je bio izvrstan kustos i vodio više muzejskih zbirki – zbirku tiska, zbirku filatelije, zbirku fotografija i tehničku zbirku.

Bio je i vrstan istraživač povijesti Drugog svjetskog rata u Rijeci i širem zavičaju i o tim je temama ostvario više zapaženih izložbi, kataloga i publikacija.

Posvećen muzejskom radu, na svoj je miran, tih i sustavan način priređivao izložbe o ratnim i poratnim zbivanjima kojima se bavio od početka svoga rada, no u novo je doba imao i priliku da pripremi niz publikacija i kataloga kojima je bitno dopunio i sustavno rasvijetlio brojne ranije slabo poznate pojedinosti.

Zapamćene izložbe

Među takvim su izložbama bile izložbe »Talijanski koncentracijski logori u Hrvatskom primorju«, 2005., te »Mirovni ugovori između FNRJ i Italije u Parizu 1947.«, priređena 2007. godine, a posebnu je pažnju privukao i njegov iznimno temeljito i zanimljivo priređen dokumentarni film »Bitka za Rijeku«, iz 2008. godine, koji je više puta prikazan na Kanalu Ri, u prigodi obilježavanja oslobođenja Rijeke.

Vrlo je zapažena bila i njegova fotomonografija »Rijeka, sjećamo se«, objavljena 2010 godine, o ratnim razaranjima i poratnoj obnovi Rijeke – kaže Dubrović.

I o drugim je temama riječke povijesti Grgurić priredio niz također naročito zapamćenih izložbi, prisjeća se Dubrović, poput izložbi »Riječki parkovi«, »Riječke fontane i perila«, »Riječke škale«, »Riječke marke« i »Tvornica papira«.

Sve su bile priređene na osnovu pomno istražene građe, koja je prije uglavnom bila nezapažena i neistražena pa su neke od njih doista pionirski rad, iznimno važan za kulturnu i urbanističku povijest Rijeke.

– Mladen Grgurić je bio dosljedan čovjek čvrstih uvjerenja kojih se nikad nije odricao. Uz svoje antifašističko opredjeljenje i rad u udrugama antifašista, u suradnji s kojima je također priredio više prigodnih izložbi.

Kao voditelj zbirke fotografija priredio je i više izložbi riječkih fotografa – Maksa Peča, Mladena Batoryja i Duška Istoga Žorža. Osobno sam s njim surađivao u priređivanju ovih malih fotografskih, kao i velikih izložbi, poput »Riječka luka« i »Adamićevo doba«, te na gostovanjima Muzeja grada Rijeke u inozemstvu, posebno u priređivanju izložbe Scena i kostim – Dorian Sokolić i Ružica Nenadović Sokolić u Muzeju grada Graza i u Muzeju grada Novog Sada.

Bilo je zadovoljstvo surađivati s tim dragim, obzirnim i uviđavnim čovjekom, kojega su voljeli i mlađi kolege, jer im je uvijek znao nenametljivo priskočiti u pomoć i savjetovati ih u trenucima nesigurnosti i dvojbi – govori Dubrović, zaključujući da će Mladena Grgurića Bracu uvijek pamtiti kao iznimnog kolegu, prijatelja i čovjeka.