PROČITALI SMO

“Hotel Wartburg” Zorana Žmirića: Vjerno prenesena priča o sedamdesetima i osamdesetima u Rijeci

Marinko Krmpotić

Žmirić je stvorio knjigu koja će oduševiti emocijama, iskrenošću, uvjerljivošću, sjajno izgrađenim likovima, životnim jezikom (posebno dijalozima), zanimljivim epizodama i scenama, nostalgijom...



RIJEKA – Koliko god tematski i stilski »šarao«, Zoran Žmirić ne može sakriti činjenicu da je sjajan književnik. Zaista, u njegovoj dvadeset godina dugoj nazočnosti na hrvatskoj književnoj sceni upoznali smo ga kao autora iznimnog ratnog (Blockbuster) i antiratnog romana (Pacijent iz sobe 19), publicista (Riječke rock himne), putopisca (Snoputnik) majstorskog pripovjedača kratkih priča (Kaleidoskop), kolumnista (Vrijeme koje je pojeo Pac-Man), pjesnika (Zapisano metkom), strip scenarista, autora rock pjesama… I uvijek je to čime se predstavio bilo vrijedno svake pažnje. Ista ocjena vrijedi i za njegov novi roman, djelo »Hotel Wartburg« u kojem kombinirajući neke od svojih već znanih pristupa – ponajprije kratki i sažeti prozni izraz – stvara knjigu koja će iznova oduševiti emocijama, iskrenošću, uvjerljivošću, sjajno izgrađenim likovima, životnim jezikom (posebno dijalozima), zanimljivim epizodama i scenama, nostalgijom…


Brojne kratke priče


»Hotel Wartburg« zaista se vrti oko Wartburga, ali ne hotela, već davnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća mnogima u tadašnjoj državi znanog istočnonjemačkog automobila poznatog po svojoj glomaznosti i »nepoderivosti«. Baš takav automobil kupuje otac glavnog protagonista ovog romana, rock glazbenika koji nedugo po smrti oca niže sjećanja na obiteljski život kojeg su uz njega i oca dio bili još i njegova majka te mlađa mu sestra. Nitko od njih nema konkretno ime – naziva ih Stari, Stara i Sestra ili Seka – a uz njih tu su još i likovi njegove voljene Nele u koju je zaljubljen od tinejdžerskih dana, kao i susjeda koji u tom riječkom neboderu čine svemir njegova djetinjstva i odrastanja.


No u prvom planu – iznimno u prvom planu – baš su likovi njegovih roditelja i sestre.




Kompozicijski je temi Žmirić pristupio na taj način da je roman podijelio na tri dijela koja čine brojne kratke priče (njih 55 ukupno), bolje reći epizode iz djetinjstva, dječaštva i mladosti koje su se glavnom liku urezale u sjećanje. Uvodna priča (Prolog) izvan je okvira spomenutih cjelina, ali se na jedan način ponavlja u završnoj štoriji cijele knjige (Povratak na izvor) zaokružujući time cjelinu koja počinje i završava odlukom glavnog lika da auto pokojnog oca odveze u šumu do jednog izvora i tamo ga zapali kako bi, na neki način, raskrstio s prošlošću.


Odnos oca i sina


Između tih dvaju činova smjestilo se pedesetak epizoda koje se nižu u kronološkom slijedu pa tako pratimo život te neimenovane riječke obitelji od trenutka kada otac dolazi ispred njihove zgrade s tek kupljenim Wartburgom i pokazuje ga ženi i sinu starom četiri-pet godina, pa do trenutka kada sin, sada kao već zreo čovjek, vozi taj već pomalo oronuli autu prema izvoru gdje ga namjerava zapaliti.


O autoru

 


Zoran Žmirić rođen je 1969. godine u Rijeci. Iza njega je deset objavljenih knjiga – »Kazalište sjena« (Adamić, 2002.), »Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man« (Meandar, 2005.), »Blockbuster« (VBZ, 2009.), »Riječke rock himne« (2011.), »Snoputnik« (HDP, 2014.), »Zapisano metkom« (Studio TiM, 2015.), »Putovanje desnom hemisferom« (HENA COM, 2017.), »Pacijent iz sobe 19« (HENA COM, 2018.), »Kaleidoskop« (HENA COM, 2019.) i »Hotel Wartburg« (Fraktura, 2022.). Vrlo je značajan i kao glazbenik: »Kao basist član je sastava Laufer od 1987. do 1989., u periodu kad nastaje veliki hit grupe »Budi moja voda«. Od 1998. do 2000. član je grupe Grad s kojom snima i objavljuje album »Planet majmuna« 1999. S grupom radi i na materijalu za idući album »Nebo«, no prije izlaska albuma napušta sastav. Od 2008. do 2011. član je kultne grupe Grč gdje se na pojedinim pjesmama potpisuje kao autor tekstova i glazbe«, piše Wikipedija.

Ta su sjećanja čitatelju prenesena kroz jednostavne, efektne i vrlo kratke epizode koje se čitaju s lakoćom i u kojima najčešće prevladava dijalog čime se, naravno, podiže dramatska komponenta teksta što je itekako potrebno budući da su te epizode, čak i kad se događa malo toga, pune emocija. Središnja je tema većine tih epizoda, a to znači i romana, odnos oca i sina, odnos koji nije onakav kakav bi morao i trebao biti jer Stari ne zna (ili ne može!) voljeti sina pravom i iskrenom ljubavlju koje, pak, dojam je, ima za kći. Primjeri njihovih sukoba, među kojima ima i onih obilježenih fizičkim nasiljem – izvrsno su opisani. Posebno to vrijedi za one nefizičke sukobe, odnosno stanja u kojem je tako puno neizrečenog i tužnog. Naravno, očeva ljubav sinu silno nedostaje, ali vrlo brzo shvaća kako je nikada neće biti onoliko koliko bi trebalo, miri se s tim i odrasta bez tog dijela emocija dozvoljavajući si – pogotovo kao već odrasla osoba – da ocu da do znanja kako nije bio u pravu. Tome je, uostalom, posvećen cijeli ovaj roman.


Spoj humora i glazbe


No odnos između oca i sina, inače čest u književnosti, nije jedini dobro zahvaćen i opisan dio odrastanja i sazrijevanja glavnog junaka. Odlične su i stranice posvećene ljubavi prema majci koja itekako razumije što se događa i koliku nepravdu zbog nedostatka očeve ljubavi trpi sin, a još su nježnije epizode kroz koje se opisuje ljubav prema sestri, pogotovo u doba dok je bila djevojčica. Lijepo, nenametljivo, diskretno a bogato emocijama oslikana je i ljubav prema Neli, kao i opće ozračje odrastanja sedamdesetih i osamdesetih godina u Rijeci. Neke od epizoda moćan su primjer obiteljskog nasilja (Smrznuti grašak, Vidiš, sad i mene boli), druge pršte humorom (Tko će koga ubiti, Radosna vijest), a mnoge su obojene i glazbom (uostalom, druga i treća cjelina nazive nose po rock albumima i pjesmama – »The Wall« i »Papa Was a Rolling Stone«, pri čemu je baš briljantan spoj humora i glazbe u epizodi kada otac zvuk helikoptera iz pjesme »Happiest Days of Our Lives« grupe Pink Floyd zamijeni s pravim helikopterom pa »pametno« pogađa je li vojni ili liječnički.


Naravno, prisjećanja na prošlost uvijek u sebi nose crtu nostalgije koja je uočljiva i u ovom romanu koji je, uz sjajan prikaz života jedne obitelji, isto tako vjerno prenio priču o životu socijalističkih sedamdesetih i osamdesetih u Rijeci, rađanju riječke rock scene, radu u trećoj smjeni, bratu koji ustaje i priređuje doručak starom koji se vraća iz treće smjene, brine o tome da on i sestra odu u školu…