– Suprug je godinama prije, riječ je periodu duljem od 15 godina, već bio u području automobilskog profesionalizma, u privatnoj automehaničarskoj djelatnosti. Ja ne. I da vam budem do kraja iskrena, nisam ni sanjala da bih se i ja mogla naći u tom svijetu. Sasvim su me druge stvari profesionalno zanimale. Ali, često nismo svjesni da na neke odluke ne utječemo samo mi, samo naše želje.

Došla nam je tako i ta 1993. godina, a svi koji su je živjeli znaju o kakvom je vremenu bila riječ. Rat, a mi krećemo u avanturu organizacije prodajno-servisnog salona po modernim principima, i to uz koga – uz i dan danas jednu od najmoćnijih i najuglednijih automobilskih kompanija na svijetu, za njemački Volkswagen.

Iako smo dakako bili čvrsto na zemlji, iako dakako nismo imali akumulirana neka značajna sredstva te iako je kreditno praćenje bilo koje djelatnosti tada bilo utopija, mi smo se odlučili – Carmoto je postao naša tvrtka.

Zajedništvom do uspjeha – Marko, Milena i Đorđe Ivančević

Obiteljska tvrtka

Iako danas nije dnevno aktivna u poslovanju Carmota, obiteljske tvrtke u najljepšem mogućem smislu koji podrazumijeva taj pridjev, Milena Ivančević je uz supruga Đorđa, koji za sebe voli istaknuti da je »aktivni penzioner«, jako prisutna u životu jedne od najuzornijih automobilskih tvrtki koja je obilježila desetljeća u životu grada Rijeke, Primorsko-goranske županije, ali i vrlo široke regije koja obuhvaća praktično i sve okolne županije.

Tvrtka je to koja je postala i nezaobilaznim dijelom života tisuća i tisuća obitelji koje su kod njih kupile neki od bezbrojnih modela Volkswagena što su unutar tih trideset godina ugledali svjetlo dana.

– Da, mi smo vam baš obiteljska tvrtka. Iako je na spomen prodaje i servisiranja automobila nekakva prva pomisao da je to »muški posao«, da bismo postali to što smo danas, nezaobilazna je bila upravo uloga moje supruge Milene.

Znate, mi muškarci volimo mehaniku, volimo servisni dio posla, volimo dijagnosticirati problem i odstraniti ga na zadovoljstvo vlasnika koji nerijetko automobile doživljavaju kao drage članove svojih obitelji, ali smo nekako u drugom planu kad se spomene organizaciju prodaje, marketing, odnose s javnošću, sve one djelatnosti i sve one sposobnosti bez kojih ne da ne biste prodavali automobile, malo bi vam tko uopće došao u salon.

Dakako, govorim o razmišljanju ljudi moje dobi, pa i mojih brojnih kolega, rođenih u danas dalekim pedesetim godinama prošlog stoljeća. Budući da je početak devedesetih bilo vrijeme u kojem je Hrvatska usvajala sve standarde što su karakterizirali i zapadnoeuropske automobilske prodajno-servisne salone, Milena je shvatila da transformacije iz mog servisa u jednu tako zaokruženu poslovnu cjelinu, bez njezinog angažmana – neće biti. Barem ne ako se to od mene traži, sa smiješkom se Đorđe prisjeća vremena otprije trideset godina.

Carmoto misli na vas. Reklamni je to slogan koji je nastao davnih dana, ali koliko god bio jednostavan, u cijelosti odražava baš ono što su Milena i Đorđe željeli postići sa svojim salonom: prisnost i potpunu odanost svojim kupcima.

Ljudima koje se ne doživljava samo u času kupnje automobila ili dolaska na obavezni servis jednom godišnje, već kupci Volkswagenovih automobila kod Ivančevića imaju status – prijatelja. A od prijatelja, poglavito ako je u nevolji, se nikad ne okreće glavu, bez obzira što poziv možda stiže i kad je Carmoto centar zatvoren, vikendom ili u neko drugo »nevrijeme«.

Ne, kad zovu ljudi koji su kod njih kupili svoj automobil, za što se nerijetko izdvojilo i više od mogućnosti, za što se itekako moralo potegnuti za kreditnim zaduženjem, onda zovu – prijatelji kuće.

Život s Carmotom

– Iz današnje perspektive sve možda izgleda jednostavnije. Danas je riječ o znatno jasnijim pravilima poslovanja, ali da bismo mi tada došli do Carmota, moralo se istinski vjerovati u taj posao, moralo se istinski riskirati, a da pritom taj rizik ne bude – poslovni avanturizam. Moralo se naprosto slušati i neki svoj unutarnji glas koji je Đorđu i meni rekao – uzmite Carmoto, bit ćete s njim po cijele dane, ali ćete sasvim sigurno u svemu tome uživati.

I u svim tim danima u kojima je radno vrijeme bilo beskrajni niz sati, mi smo s Carmotom bili i onda kad ne bismo fizički bili tu. I je, bilo je baš tako, i ma koliko smo se puta pitali što nam je to trebalo, u svakom smo času znali i da bez Carmota ne bismo mogli živjeti, sjeća se Milena.

Nakon što je došao u njihovo vlasništvo, Carmoto se u svakom smislu transformirao. Rast poslovanja, ali ne samo on, već želja vlasnika da na svaki način budu u skladu s vremenom, kao i s najvišim standardima koje Volkswagenovi saloni imaju i u primjerice samoj Njemačkoj, traži potpunu prenamjenu prostora. Izgledom, ali i sadržajem, kao i poslovnom organizacijom.

Lokacija ostaje ista, uostalom riječ je o sjajnoj poziciji za automobilski salon – ima dovoljno mjesta, a za petnaestak minuta lagane šetnje stiže se na Korzo, tako da je na istom mjestu, u Osječkoj 11a, izgrađen sasvim novi salon. Početak izgradnje, bez prekida poslovanje dakako, bio je 1999. godine, da bi 2001. Carmoto predstavio jedan od ne samo najmodernijih hrvatskih salona. Na oduševljenje Rijeke i Riječana jer zahvaljujući njemu i sam je grad arhitektonski moderniziran i uljepšan, a jako su zadovoljni bili i ljudi zaduženi za taj dio poslovanja iz samog Volkswagena.

Dakako, oni bez kojih, uz Milenu i Đorđa, ne bi baš ničeg bilo su i – zaposlenici. Raznih profila. Najviše ih je dakako vezano uz servisni dio, ali kako je to Đorđe istaknuo, bez zaposlenika koji su se jako dobro razumjeli u prodaju, marketing – i danas se svi rado sjećamo spomenutog slogana »Carmoto misli na vas« – ili postprodajne aktivnosti, ne bi bilo Carmota. Dolazio je taj riječki VW-ov ogranak sredinom prvog desetljeća aktualnog milenija skoro do pedeset zaposlenika, bilo ih je točno 48, da bi danas poslovao s 40 radnika.

Neki od njih posebno su odani Carmotu. Izdvojili smo trojicu. Najstariji po stažu, ne i po godinama među njima, je Marijan Štimac koji je kao automehaničar s obitelji Ivančević od 1991. godine. Najmlađi među njima je Jovo Biga kojem Carmoto nije bio prvo radno mjesto, ali i on je od 1997. godine prikupio nemalo staža. Uostalom, ističe – ne bih imao baš ništa protiv da u Carmotu dočekam i mirovinu.

– Radim kao servisni tehničar, a moja najnovija zaduženja vezana su i uz praćenje razvoja, dakako i održavanja električnih automobila. Razvoj kreće u tom smjeru i ja dakako vjerujem u budućnost koja će nam uvelike biti električna. Koliko god da danas ima po tom pitanju mnogo nepoznanica, kao i uvijek, one će se riješiti, postat ćemo dio neke budućnosti, a da možda to nećemo do kraja ni primijetiti kao promjenu, zaključio je Biga.

Dobno najstariji, ali ne i po stažu u Carmotu, od istaknute trojice je Vedran Lenac. Radi u sektoru koji vodi brigu o promptnoj nabavci i lageru servisnih dijelova. U tvrtki je od 1998. godine, i bez njega ne bi bilo zadovoljnih vlasnika velikog broja riječkih Volkswagena. Uzalud, naime, vrijedne ruke, znanje i iskustvo, nemate li pri ruci adekvatan rezervni dio.

Kvaliteta, znanje i odanost ključ su uspjeha – Vedran Lenac, Marijan Štimac i Jovo Biga

Nova tranzicija

I baš kao što Carmota ne bi bilo bez Đorđa i Milene, dakako i bez svih radnika koji su kroz Carmoto prošli tijekom svih ovih godina, ne bi ga danas bilo ni da nema – Marka Ivančevića.

– Marko je u Carmotu od kad je bio dječačić. Da, možemo reći kako je ne samo s Carmotom odrastao, često znamo istaknuti kako je u jednoj dobroj mjeri on upravo u njemu – rastao. S obzirom da smo mi u Carmotu živjeli, bilo je neminovno da to čini i Marko, pojašnjavaju nam Milena i Đorđe.

Marko Ivančević je pak ključna osoba druge tranzicije Carmota. Koliko god isticali da je sve krenulo s Đorđem, da je Milena zaslužna za prvu transformaciju, prelazak iz obrtništva u dinamičan poslovni sustav, jednako tako da nema Marka i njegovih sposobnosti, sličnih onima koje krase roditelje, ne bi bilo opstanka u vlasništvu Ivančevićevih.

Tranzicija tvrtke u tom smislu počela je u najboljim godinama za prodaju automobila u Hrvatskoj, sredinom prvog desetljeća aktualnog milenija. Marko je na čelnoj poziciji direktora, što ujedno znači da je i član Uprave tvrtke dulje od deset godina, konkretno od 2011. godine. Dakako, do toga nije došlo slučajno, da bi postao direktorom morao je proći sve razine posla u Carmotu, svu silu stručnih izobrazbi, morao je, što je također bilo jako zahtjevno, proći profesionalni filter svojih roditelja kojima u tom smislu činjenica da im je Marko sin, nije mnogo značila. Danas Marko Ivančević ima golemo iskustvo od gotovo dvadeset godina rada u autoindustriji, što je jako dobro vidljivo i po pitanju uspješnosti poslovanja Carmota.

– Bilo je raznih faza u mom odrastanju kad je u pitanju odnos prema Carmotu, bila je to jednostavno tvrtka mojih roditelja u kojoj su oni jako puno radili, dok je kvaliteta mog života, a nije mi uistinu ništa nedostajalo, bila nekakva samorazumljiva posljedica takvog njihovog rada. Ali, kako odrastate, kako učite, kako i sami počnete participirati u radu Carmota, shvatite da to nije samo obiteljska tvrtka.

Shvatite da je to obitelj sama. I da treba vašu posvećenost, da treba vašu brigu kako bi nastavila neometano živjeti bez obzira na to što vaši roditelji, njezini stvoritelji, žele nešto mirnije dane, vrijeme u kojem će se, sasvim razumljivo i jednako tako zasluženo, nešto više posvetiti sebi samima. I shvatite da je vrijeme da se vi sad posvetite njoj. Dugo je ona davala vama, red je da sada vi – njoj vratite, pojašnjava nam Marko svoje viđenje pozicije i posla koji obavlja već 12 godina. Ima u tom razmišljanju i filozofije i poslovne etike, ali najviše ima emocija i strasti bez kojih ni tada, 1993. godine, ni danas ne bi bilo ničega.

Carmoto kao život sam – član Uprave Marko Ivančević

Uvijek misli na vas

– Vidite, moji su roditelji prolazili razne faze poslovanja koje su se njima događale prvi put. Silno je teško i riskantno bilo Carmoto »postaviti na noge« kao moderan poslovni sustav, silno su se veselili rastu prodaje i servisnih aktivnosti, ali ih je i jako zabrinjavao nagli pad koji je izazvala kriza s kraja prvog desetljeća našeg tisućljeća. Meni je danas stoga lakše jer prošao sam vremena kad smo prodavali 400 automobila godišnje, ali i skoro upola manje, a ostali smo »na nogama«.

Kad pogledam unazad, kad se osvrnem na brojke, mogao bih ih mnogo isticati, no ipak ću se zadržati na smo dvije: u trideset godina prodali smo 14 tisuća automobila i obavili 130 tisuća servisa. Mislim da ta dva podatka dovoljno govore sama za sebe! Ponosan sam da sam danas na čelu tvrtke kakvu su moji roditelji i željeli stvoriti, tvrtke kakvu su, kako se to zna istaknuti, sanjali.

Sposobnog poslovnog sustava koji je svojom snagom i pedantno postavljenom organizacijom spreman odgovoriti i na najteže izazove. Sve ostalo je jednako jer – Carmoto i dalje čini isto – baš uvijek misli na vas, zaključio je naš razgovor Marko Ivančević, direktor Carmota. Tvrtke koja je sasvim sigurno dio tisuća i tisuća obitelji iz najšire riječke regije. Svih onih ljudi koji su itekako zaslužili njihovo povjerenje jer su baš Carmotu povjerili – svoje povjerenje.

Saša Bukal – direktor prodaje u Carmoto CO