Ljeto je u punom zamahu i vjerojatno ste već odlučili gdje ćete provesti godišnji odmor. No, ako se slučajno predomišljate ili pak tražite mjesto koje vrijedi posjetiti, a želite pobjeći od vrućine i ljetnih gužvi – Gorski kotar idealna je destinacija.

Plešce, Prezid, Tršće, Čabar, Gerovo i mnoga druga mjesta nude mir i vrijeme za promišljanje te kvalitetno druženje s obitelji. No, osim mira, ljubitelji aktivnog odmora također će doći na svoje jer ovaj dio Gorskoga kotara nudi i mnoštvo sadržaja, poput turističko-edukativnih staza Tropetarska stijena, Stopama tršćanskih rudara, Staze plodova gorja i drugih, te priliku za bicikliranje, jahanje konja, ribolov…

Kulturna i povijesna ponuda također su bogate – zavičajna zbirka u Prezidu, stari mlin i pilana u Zamostu ili pak Palčava šiša, posjednička kuća iz 19. stoljeća u Plešcu. Tu su i mnoge kapelice te crkve među kojima se ističe Svetište Majke Božje Karmelske, čiji je blagdan jučer proslavljen, a glavni hodočasnički dan tek dolazi, nedjelja po blagdanu Male Gospe, kada vjernici dolaze na trodnevno hodočašće – takozvani Garski sejmon.

No, ako je jedan dragulj u kruni toga kraja spomenuto svetište, drugi je svakako kaštel Petra Zrinskog iz 1651. godine. Dvorac se nalazi u središtu Čabra i moguće ga je razgledati uz prethodnu najavu Gradu Čabru, što smo i mi učinili.

Damjan Kovač, slikar i kipar, koji nesebično volonterski odvaja svoje vrijeme kako bi posjetiteljima približio dvorac Zrinskih i čabarski kraj, proveo nas je kroz dvorac te nam pokazao zbirke koje se ondje nalaze, ali i otkrio nam mnoge zanimljivosti iz povijesti dvorca i toga kraja.

Stalni postav u dvorcu čine zavičajna zbirka te zbirka radova Vilima Svečnjaka, akademskog slikara i grafičara koji je svoje djetinjstvo proveo u Čabru, a uskoro će ondje zaživjeti i interpretacijski centar u sklopu projekta »Putovima Frankopana«.

Prvo što primijetite pri dolasku u dvorac je da se neke stvari ne mijenjaju. Kao što je nekad bio u vlasništvu velikaša Zrinskih, tako se danas u dvorcu nalazi ured gradonačelnika te je tako dvorac, jednim svojim dijelom, i dalje dom onima koji kroje sudbinu goranskoga kraja.

Osim toga, tu je i knjižnica, ali i prostorije ogranka Matice hrvatske, te bi sve navedeno ipak trebalo pridonijeti da dvorac ne bude zaboravljen i zapostavljen. No, krenimo redom.

Topovske kugle i Al Capone?

Prije nego smo razgledali dvorac i zbirke, Kovač nam je rekao nešto o povijesti Čabra i kaštela.

– Čabar je jedno od najmlađih mjesta ovoga kraja, osnovan je zbog pronalaska rudače, a ne po starom rimskom običaju prema kojem se mjesto osniva gdje je dobra voda, kao što je zapisao Vitruvije u Deset knjiga o arhitekturi.

Tako je i Zrinski, kad je pronađena željezna rudača, dao sagraditi dvorac, kovačnice te prostor za smještaj radnika, a sve je dovršeno za samo devet godina, odnosno 1651., što je vrlo kratak rok.

Damjan Kovač, slikar i kipar

U njegovo vrijeme uglavnom su se proizvodili alati od željeza – npr. sjekire i motike, ali i obruči za bačve koji su se kasnije, preko Bakra, izvozili dalje po svijetu. No, postoje priče da su se tu, osim alata i okova za bačve, lijevale i topovske kugle, a zanimljiva je i predaja da su se nakon Prvoga svjetskog rata u Gerovu proizvodile bačve koje je kupovao Al Capone, jer je tu bilo izvrsno drvo i veliki znalci.

Kako bilo, postoji podatak da je kod Zrinskog bilo zaposleno 200 kovača, a ukupan broj ljudi koji su radili kod njega se procjenjuje na oko 1200 – 1500. Od spomenutih kovača, do šumara, vozača i drugih, opisuje Kovač, a obilazak dvorca započinjemo zavičajnom zbirkom koja svjedoči o povijesti ovoga kraja te pruža uvid u zanimljivu prošlost.

Počeli smo od sobe u kojoj se nalazi kovačnica, odnosno približan prikaz kako je obrada metala nekada izgledala. Ondje su peć i mijeh, ali i brojni drugi kovački alati, nakovnji, čekići…

– Ovo su sve donacije ljudi koji su željeli dati da zbirka bude veća i bogatija, a kovačnica je pripadala jednom čovjeku iz Zamosta, kaže Kovač, te nam je pokazao i mlin za mljevenje ili brušenje koji se počeo koristiti tek nakon doba Zrinskih, čiji su radnici sve radili na ruke.

– Voda se počela koristiti kasnije, što je znatno olakšalo proces, jer zašto trošiti svoju snagu i energiju, kada pomoću vode možeš pomicati čekić koji udara u metal, a radnik mora samo mijenjati metal kada je obrađen.

Većina alata označena je žigom kako bi se znalo kojoj su kovačnici pripadali, a zanimljivost je da je jedan posjetitelj iz SAD-a prepoznao pečat kovačnice iz njegova mjesta na jednom nakovnju, kaže naš vodič.

U dvorcu se također čuvaju i predmeti iz doba Zrinskog – potkove, kliješta, srpovi i razni drugi predmeti od željeza, ali i nekoliko primjeraka željezne rudače. Kovač nam objašnjava da je jedan cent rudače dao 30 funti željeza. Odnosno, sto kilograma rudače koju je prvo trebalo iskopati pa zatim dovesti, zagrijati, rastopiti i pročistiti, dalo bi kilogram i pol željeza, što je otprilike dosta materijala za jednu tadašnju sjekiru.

Posjetitelji mogu vidjeti i mnoštvo fotografija koje prikazuju Čabar iz prošlih vremena, na kojima se mogu vidjeti pilana i mlin vlasnika Poje Ivka, mlin i kovačija čiji su vlasnici bili Križ, Volf i Blaž te ribogojilište Ghyczyja iz 1980-ih godina, prvo u Hrvatskoj, slapovi Čabranke, hidrocentrala…

Tablet »po starinski«

U sklopu zavičajne zbirke nalazi se i jedna sobica koja dočarava život goranske obitelji s mnoštvom zanimljivih predmeta. Ondje su tako cipelica koja je djeci vjerojatno bila i jedina igračka, nekadašnji »tablet« i donacije ljudi goranskoga kraja koji su svoju sreću potražili u inozemstvu, na primjer, jedan sat proizveden »preko bare«.

Soba u kojoj je nekad bila donacija lovačkih trofeja trenutno je prazna, jer čeka frankopanski interpretacijski centar u kojem bi se trebala proučavati srednjovjekovna fortifikacijska gradnja, a na samom vrhu dvorca nalazi se stalni postav 45 originalnih djela akademskog slikara Vilima Svečnjaka (1906. – 1993.), koji je svoje djetinjstvo proveo u Čabru te zbog lijepih sjećanja i uspomena ostavio svoje radove da budu izloženi baš ondje. On je također sam odabrao radove i njihovo mjesto u postavu, a ovako Kovač zbori o Svečnjaku:

Soba koja dočarava život goranske obitelji u prošlosti

– Njegov otac, fotograf, na nagovor prijatelja došao je u Čabar 1908. godine napraviti atelje, a Vilim je tada imao dvije godine. Priča se kako je zavolio umjetnost i slikarstvo kada je u pivnici vidio radnika koji je oslikavao bačve.

To je bilo za vrijeme njegova osnovnoškolskoga obrazovanja i umjesto da se druži s vršnjacima, on bi nakon nastave gledao kako se bačve oslikavaju, kaže Kovač a za zbirku u dvorcu dodaje da je vrlo kvalitetna te da se prema procjenama stručnjaka u njoj nalaze četiri remek- djela.

Tablet “po starinski”

– Meni je osobno najdraža »Zimski ugođaj«, a treba reći i da je Svečnjak bio član grupe »Zemlja« te skupine »Mart«, kao i član HAZU-a posljednih pet godina svoga života, opisuje naš vodič te nam prepričava i anegdotu vezanu uz jedan izložak.

– Njegova supruga jako je voljela sliku »Cvijeće u sivom« te nije htjela da i nju pokloni ovom postavu. No, kad su došli po slike, on i žena otišli su skuhati kavu, a da žena ne čuje dodao je »ne čekajte nas, nego uzmite i »Cvijeće u sivom« i krenite za Čabar.«

Pozivnice za svoje izložbe crtao je rukom i zatim kopirao, tako da je zapravo slao svoja originalna djela kao poziv na izložbu, a u dvorcu imamo i njegov štafelaj, paletu, kistove i kutu te razne dokumente iz njegova života, svjedožbe, vojničku ispravu i slično, opisuje Kovač.

Tajni tunel

Izlazeći polako iz dvorca, neminovno je dotaknuti se i priče koja kaže da u kaštelu postoji i tajni tunel.

– Govori se da je u podnožju dvorca bio tunel koji je služio Zrinskom u slučaju potrebe za bijegom, a izlaz je bio na Tropetarskoj stijeni, najvećem brdu u okolici. No, ulaz u tunel je zazidan jer su se djeca ondje igrala, a postojala je opasnost od urušavanja.

Ne znamo sigurno je li tunel postojao, trebalo bi angažirati speleologe da to istraže, ali me ne bi čudilo, ako postoji, da se radi o prirodnom tunelu, a ne umjetnom, jer ispod nas ima mnoštvo prolaza, rekao nam je Kovač.

Istaknimo i da se u dvorcu mogu naći i brojne zanimljivosti o čabarskom kraju, pa tako i priča o Petru Klepcu, legendarnom junaku i divu u kojemu su oživotvorene najbolje osobine goranskog čovjeka – hrabrost, otpornost na nedaće, bistar um, plemenitost i smisao za humor.

Tajni tunel za bijeg, a izlaz je vjerojatno bio na Tropetarskoj stijeni?

– Rodna kuća Petra Klepca u podnožju je Svete gore, gdje se nalazi i Svetište Majke Božje Karmelske, a priča se da je Klepac pri jednom penjanju na Svetu goru naišao na vilu koja je spavala. Kako su one osjetljive na sunce, on ju je pokrio da je zaštiti.

Kad se vila probudila i vidjela da joj je Klepac učinio dobro djelo, odlučila mu se odužiti te mu je dala nadnaravne moći kako bi se borio s Turcima i pomagao slabima i nesretnima, kaže Kovač, a legenda kaže i da je bio čovjek srednjega rasta, širokih leđa, crnih umiljatih očiju te smeđe kose.

Da bi se opisala njegova snaga, spominje se greda od četiri i pol metra koju je donio sa Svete gore za kuću koju je gradio u svom rodnom mjestu Malom Lugu. Recimo i da se u dvorcu čuvaju i stališi duša od otprilike početka 18. stoljeća u kojima su svećenici bilježili ženidbe te datume rođenja, a zapisi se protežu sve do kraja 19. stoljeća.

Velika je to dokumentacija te ljudi koji su porijeklom iz ovoga kraja mogu doći potražiti svoje pretke. Na kraju treba spomenuti i da se otvorila cesta prema Brodu na Kupi.

Autom se ide kroz Delnice, a put potom vodi do Gerova i Tršća te Prezida. Zatim se putnik namjernik može vratiti natrag do Čabra te Plešca, krenuti prema Brodu na Kupi i vratiti se u Delnice. U tom krugu zrcali se cijeli karakter Gorskoga kotara, savršen za istraživanje u ljetnim mjesecima.

Burna povijest dvorca

Pogibijom Zrinskih 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu zbog poznate urote, gospoštija Čabar pada pod zapljenu Ugarske, a zatim pod Austrijsku komoru. Kralj Franjo II.

Čabarsku gospoštiju 1798. godine daruje plemiću Matiji Josipu Paraviću, a mađarski grof Ghyczy udajom za udovicu Paravić 1866. postaje novi vlasnik te se za vrijeme vladavine te plemićke kuće u dvorcu nalazi i zoološki vrt.

Za vrijeme okupacije Italije Čabar je dobio ime Concanera, a nakon talijanske kapitulacije kurija je potpuno opljačkana.

Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata na vlastelinstvu Ghyczy izvršena je agrarna reforma i nacionalizacija u korist države, a dvorac Zrinski imao je razne namjene sve dok 1984. godine nije detaljno obnovljen u izvornom vanjskom obliku.

Danas je vlasnik kurije Grad Čabar.

Petar Klepac i vila

Priča se da je Petar Klepac pri jednom penjanju na Svetu goru naišao na vilu koja je spavala. Kako su one osjetljive na sunce, on ju je pokrio da je zaštiti. Kad se vila probudila i vidjela da joj je Klepac učinio dobro djelo, odlučila mu se odužiti te mu je dala nadnaravne moći kako bi se borio s Turcima i pomagao slabima i nesretnima.

Odabrao Vilim Svečnjak

Vilim Svečnjak je svoje djetinjstvo proveo u Čabru te zbog lijepih sjećanja i uspomena ostavio svoje radove da budu izloženi baš ondje. On je također sam odabrao radove i njihovo mjesto u postavu.

Zanimljivosti na rubu legende

Damjan Kovač, slikar i kipar, koji nesebično volonterski odvaja svoje vrijeme kako bi posjetiteljima približio dvorac Zrinskih i čabarski kraj prava je riznica znanja i zanimljivosti na rubu legende koje zaista znaju zagolicati maštu sugovornika.