Britanski vozač Andy Green, jedini čovjek koji je automobilom probio zvučni zid, postavio je još jedan svjetski rekord. Ovaj put ostvario ga je za upravljačem automobila pogonjenog vodikom, postigavši prosječnu brzinu od 406,32 milje na sat, odnosno oko 654 km/h.

Green (64) je umirovljeni pilot britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, a rekord je postavio u Bonnevilleu u američkoj saveznoj državi Utah. Brzina je izračunata kao prosjek dviju vožnji.

Automobil od 1600 konjskih snaga

Automobil Hydromax, dug 9,75 metara, pokreću dva motora s unutarnjim izgaranjem na vodik, ukupne snage oko 1600 konjskih snaga. Vozilo je konstruirao britanski proizvođač JCB, a motori su prilagođeni iz pogonskih jedinica koje ta kompanija koristi u svojim strojevima.

Sustav koristi komprimirani vodik koji se miješa sa zrakom, nakon čega se smjesa zapaljuje i stvara snagu potrebnu za postizanje ekstremnih brzina.

Novi rekord uvjerljivo je nadmašio dosadašnji svjetski rekord za vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem na vodik, koji je iznosio 185,5 milja na sat, odnosno oko 299 km/h.

“Vodik je gorivo budućnosti”

Nakon rekordne vožnje Green je svoje iskustvo opisao kao “čarobno” te istaknuo potencijal vodika kao pogonskog goriva.

“Bilo je čarobno moći pokazati ovu tehnologiju”, rekao je Green, nazvavši vodik „gorivom budućnosti“.

Njegov pothvat pratili su zaposlenici JCB-a i novinari koji su rekordne vožnje promatrali putem kamera i dalekozora.

Iako je novi rezultat impresivan, Green se nije približio vlastitom apsolutnom kopnenom brzinskom rekordu. On ga je postavio još 1997. godine, kada je u mlaznim automobilu ThrustSSC dosegnuo nevjerojatnih 763,035 milja na sat, odnosno oko 1228 km/h, čime je prvi put u povijesti automobilom probio zvučni zid.

Green je sada, međutim, nadmašio svoj raniji rekord za automobil s dizelskim pogonom. Na istoj lokaciji 2006. godine postigao je 350,092 milje na sat, odnosno oko 563 km/h.

U automobilu je bilo više od 50 stupnjeva

Uvjeti u Hydromaxu bili su iznimno zahtjevni. Green je rekao da je temperatura u unutrašnjosti automobila tijekom najnovije vožnje vjerojatno bila nešto viša nego u njegovu mlaznom vozilu 1997. godine, a temperature su redovito prelazile 50 Celzijevih stupnjeva.

Ipak, tvrdi da se na takvu vrućinu pripremao četiri mjeseca. Osim treninga u teretani, namjerno se izlagao visokim temperaturama, među ostalim i dugotrajnim boravkom u vrućim kupkama, kako bi se tijelo naviknulo na ekstremne uvjete.

Novi rekord tako predstavlja još jedan korak u demonstraciji mogućnosti vodika kao alternative klasičnim gorivima, i to u jednom od najzahtjevnijih mogućih testova – pri brzinama većim od 650 kilometara na sat.