Slovenija je bila krajem 80-ih godina prošlog stoljeća lokomotiva demokratskih procesa, Slovenija je bila zemlja Elana, Gorenja, Laibacha, Lačnog Franza, Mladine… Onda se Jugoslavija raspala u krvi, a Slovenija je trebala postati dobar susjed Hrvatskoj. Slovenija je ušla prva u Europsku uniju, kao starija i zrelija sestra.

Ali niti su se razvili dobrosusjedski odnosi jer su bilateralni odnosi opterećeni razgraničenjem koje još uvijek nije riješeno, niti je starija sestra pokazala zrelost koja ju je krasila krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. ​Ono što se u zadnje vrijeme događa u Sloveniji je zabrinjavajuće, i pri tom ne mislimo samo na pandemiju koronavirusa koja je poharala zapadne susjede. Pri tom mislimo na epidemiju virusa političkog primitivizma i to one najsnažnijeg soja kojega je pošteđena čak i Hrvatska.

Kadrovski cunami ​

O radikalizaciji slovenskog društva svjedoči i incident povezan s inicijativom slovenske oporbe da izglasa nepovjerenje vladi Janeza Janše, a koja je odgođena za dva tjedna. Naime, predsjedniku slovenske Demokratske stranke umirovljenika (DESES) Karlu Erjavcu netko je na dvorišna vrata obiteljske kuće napisao »PODGANA«, iliti štakor, a što je ovaj političar povezao s činjenicom da bi mogao postati novi kandidat za sastavljanje vlade ako slovenski parlament izglasa nepovjerenje Janšinoj vladi. O nimalo ugodnoj situaciji koja se događa u Sloveniji razgovarali smo s kreativnim urednikom Mladine Robertom Botterijem.

Ovaj tjedan nije došlo do glasanja o povjerenju Vladi Janeza Janše. Zašto se to dogodilo?

– Za izglasavanje nepovjerenja vladi potrebna je apsolutna većina, to znači 46 glasova od 90 zastupnika. Budući da je u parlament ušao virus, oporba nije mogla računati na nekoliko glasova, zato je odlučila sačekati zdraviju situaciju. Ujedno su željeli promijeniti poslovnik da bi bilo moguće tajno glasanje od kuće, ali vladajuća koalicija nije bila na to spremna, jer ne želi da protiv nje glasaju zastupnici zaraženi koronom.

Zbog čega je inicijativa oporbenih stranaka koji traže smjenu vlade pokrenuta i možete li nam pojasniti institucionalni okvir za realizaciju, odnosno što se mora dogoditi da inicijativa prođe i kako je u tom slučaju regulirano ono što će uslijediti kada je riječ o novom mandataru? Je li vaša procjena da bi u tom slučaju bio izabran novi mandatar vlade ili bi se išlo na ponovljene izbore?

– Oporba je odlučila pokrenuti smjenu vlade jer je vlada epidemiju iskoristila za kadrovski cunami u svim institucijama, gdjegod je to mogla. Umjesto, da se bavi epidemijom, vlada je sistematski osvajala vlast. Mijenjali su se čak i direktori statističkog zavoda, muzeja suvremene umjetnosti, bolnica. Nigdje se više kod tih smjena ne poštuje stručnost, nego je samo važna pripadnost stranci koja je na vlasti. Ako vladin kandidat nije ispunjavao kriterije za direktora, promijenili su kriterije. Tako je na primjer direktor Moderne galerije postao čovjek koji nikada nije bio na sličnom radnom mjestu, niti je kustos, niti se bavio modernom umjetnošću. Tko god se usudi kritizirati rad vlade, odmah biva smijenjen. Kad su vodeći slovenski epidemiolozi posumnjali u mjere, koje je navodno zbog epidemije uvodila vlada, na primjer dezinficiranje ulica i zgrada, smijenili su direktora epidemiologa i doveli čovjeka, koji nije epidemiolog, nego se bavio heroinskim ovisnicima.

I sad on vodi slovensku borbu protiv epidemije. A kako je vodi? Slovenija je po broju smrtnih slučajeva na milijun stanovnika druga na svijetu, samo je Belgija gora. A Slovenija je praktički zatvorena već od 19. listopada prošle godine. Tada su se zatvorile škole, restorani, sve trgovine osim trgovine s namirnicama, barovi, javni promet. Imamo policijski sat od 21 sat do 6 sati već više od tri mjeseca, maske smo morali nositi i izvan zatvorenih prostora. A uz to za svako nepoštovanje mjera, imali smo drakonske kazne. Mladić, koji razvozi hranu biciklom, budući da nema svoj poslovni prostor, marendu je želio pojesti na stepenicama franjevačke crkve u Ljubljani na Prešernovom trgu. Opkolila ga je policija i dobio je 400 eura kazne jer nije dozvoljeno jesti na javnom prostoru, štoviše nije dozvoljeno ni zadržavanje u javnom prostoru. Da ne govorimo o tome da nije dozvoljeno demonstrirati protiv vlade. Tko god demonstrira protiv vlade, policija ga odmah popisuje i dobije globu od 400 eura.

Ako se buni, strpaju ga u maricu i odvedu na policijsku stanicu i onda je kazna već 1.200 eura. Policija je svaki petak, kada nekolicina ljudi uporno želi protestirati protiv vlade, u potpunoj borbenoj spremi, u robocop odjelima, s konjima i psima i s oklopnim vozilom sa vodnim topom. A ljudi žele demonstrirati jer se je u epidemiji nabavljala medicinska oprema tako da su političari namještali poslove svojim ortacima. Čovjek koji je to objavio javnosti odmah je smijenjen i sad njega istražuju, a ne te sumnjive poslove. I slične rabote se rade dalje – kada je revizijski sud najavio svoje izvješće o nabavkama medicinske opreme, odmah su se okomili na predsjednika revizijskog suda osobno i sa svim svojim medijima pokušavaju da njega prikažu kao lopova. Zbog svega toga potpora vladi je pala na 30 posto i većina ljudi misli da je u Sloveniji opasno ugrožena vladavina prava.

Mogući scenariji

​Ako se želimo riješiti tog problema, sad kad su demonstracije zabranjene, jedina je mogućnost da se u parlamentu nađe 46 glasova i izglasa nepovjerenje vladi. A u tu vladu su prije godinu dana ušle i dvije stranke koje su na izborima 2018. godine svojim biračima obećavale da neće ići u koaliciju sa Janezom Janšom. To je stranka SMC, koju je ustanovio bivši premijer Miro Cerar i stranka umirovljenika s vječnim Karlom Erjavcem. No, kada je Miro Cerar odstupio kao predsjednik stranke, a Karla Erjavca je na mjestu predsjednika stranke pobijedila Aleksandra Pivec, te su dvije stranke ušle u koaliciju s Janšom i naslijedile vladu Marjana Šareca, koji je odstupio, misleći da će doći do prijevremenih izbora, ali se preračunao. Oporba sad poziva zastupnike tih dviju stranaka da se vrate u bivšu koaliciju i da spase zemlju od štete koju će napraviti Janša. Podsjetio bih da je Janša do sada bio već dva puta bio premijer, 2004. godine i 2012. godine i svaki puta je ostavio zemlju u rasulu. Da o međunarodnoj sramoti, da Janez Janša i dandanas nije priznao Trumpov poraz na izborima, niti ne govorimo.

Pa koji su onda mogući scenariji u parlamentu?

– Ako oporba ne uspije skupiti 46 glasova, vlada Janeza Janše će potrajati još godinu i pol, a Slovenija bi mogla biti tada drugačija zemlja od one sad. Kako to izgleda, najbolje se vidi u Mađarskoj gdje je mađarski premijer Viktor Orban uništio svaku oporbu.

Očito je da je institucionalni okvir u Sloveniji takav da su vlade nestabilne. Zašto je to tako?

– To je zato jer je naš izborni sustav proporcionalan i u parlament ulaze i manje stranke, pa je neminovno stvaranje koalicija, što je po mišljenju većine dobro jer ne može doći do stvaranja dvije velike stranke koje bi se onda mijenjale na vlasti. Koalicije ipak zahtjevaju suradnju različitih interesa i teže kohabitaciji, toleranciji. Naravno, da je to napornije i vlade nisu stabilne, ali na slučaju vlada Janeza Janše vidimo čemu vodi ta stabilnost. Odsustvo svakog demokratskog postupka i naravno nikakav utjecaj javnosti između dvaju izbora. A danas nije više dovoljno svesti demokraciju samo na izbore. Tako se vlast otuđuje od ljudi i zanimanje za izbore se smanjuje pa nam zato događaju svi ti populizmi. Ljudi jednostavno više ne vjeruju političkim elitama koje na njih zaboravljaju istog trenutka kada završe izbori.

Nikada lošije

Kakvom bi vi ocijenili trenutnu političku situaciju u Sloveniji i je li vaša zemlja zemlja-slučaj, ajmo to tako reći?

– Naša trenutna situacija je prvi puta u posljednih 30 godina puno lošija od situacije u Hrvatskoj. Ma štogod mislimo o vladavini HDZ-a, to što imamo sad u Sloveniji je nalik na okorjelu komunističku diktaturu. Ljudi gube posao zato što se u privatnoj komunikaciji usude blago kritizirati Janeza Janšu. To se čak nije događalo na kraju socijalizma. A što je najgore, ta vlada je toliko arogantna da ruši sve demokratske standarde. Nije joj se na primjer sviđalo da je državna tiskovna agencija STA napravila intervju s jednim reperom koji je izdao ploču, a ujedno je i jedan od prosvjednika protiv vlade. Vlada je imala namjeru miješati se u uređivačku politiku agencije i kada direktor nije popustio, vlada je donijela odluku da neće više financirati državnu agenciju. I to stupa na snagu odmah i ljudi su ostali bez plaća.

Kada su čak i koalicijski partneri Janeza Janše rekli da tako ne može i zajedno s opozicijom izglasali zakon da je vlada dužna financirati državnu agenciju, Janez Janša to nije htio izvršiti, tobože jer je to nedozvoljena državna pomoć koju ne dozvoljava Europska komisija. Tek kada je Europska komisija rekla da to nije istina, njegovi su ljudi stisnutih zuba ispljunili novac. On se ponaša kao da je to njegov novac i dijeli ih samo svojim istomišljenicima. Jer mu se ne sviđaju slovenski filmovi, Ministarstvo kulture cijelu prošlu godinu nije željelo isplaćivati novac filmskim radnicima koji su već imali potpisane ugovore za projekte. Janši se ne sviđaju nevladine organizacije koje su u prošlosti bile kritičke prema njemu pa je jednostavno prekinuo njihovo financiranje. Na primjer, udruge koje pomažu migrantima ostale su bez novca, a organizacija koja se bori protiv pobačaja i protiv cijepljenja, čiji je osnivač sadašnji ministar za socijalu, rad i obitelj, dobila je 130.000 eura.

Kako objašnjavate fenomen Janeza Janše koji je prošao put od suradnika Mladine krajem 1980-ih do ekstremno desnog političara?

– Janez Janša je svoju karijeru počeo već sa 17 godina kada se učlanio u komunističku partiju. Vrlo je brzo napredovao u partijskoj strukturi. Više godina zaredom bio je politički komesar omladinske brigade, koja je marširala putem izaslanika na drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajce. Pohađao je i političke tečajeve u partijskoj školi u Kumrovcu. Kada je postao član predsjedništva Saveza socijalističke omladine Slovenije, bio je zadužen za područje obrane i zaštite. Diplomirao je na fakultetu za obranu i zaštitu iz marksističke teorije naouružanog naroda. U duhu ortodoksnog marksista zalagao se za potpuno podruštvljenje narodne odbrane. To nije dobro prošlo kod službenih vojnih vlasti jer su tada tamo zagovarali da nam treba snažna JNA, a ne naoružani narod, na koga su oni gledali sa prezirom. To je bila takozvana teritorijalna obrana. Zbog tih Janšinih stavova došloje do prepirke i Janša biva izbačen iz partije. On se na tu odluku žali i traži da ga prime nazad, ali neuspješno.

Tada kreće njegov opozicijski rad. Pridružuje se mirovnom pokretu koji se već tada borio za antimilitarizam, protiv vojnih parada, protiv trgovine oružjem u kojoj je Jugoslavija sudjelovala, zalagao se za prigovor savjesti, odnosno protiv kazne zatvorom za one koji su odbijali za vrijeme vojnog roka. Zahtijevao je da u JNA u uporabi ne bude samo srpski jezik kao službeni. Tada je Janez Janša po mišljenju JNA postao neprijatelj broj 1. Svoje je tekstove objavljivao u Mladini koja je zbog toga bila nekoliko puta i zabranjivana. Služba državne sigurnosti UDBA i vojna obavještajna služba KOS 1988. godine organizirale su komplot koji bi kompromitirao Mladinu i Janeza Janšu. Optužili su nas za krađu vojnog dokumenta. Janez Janša, zastavnik JNA i dvoje urednika Mladine završili su u vojnom zatvoru i kasnije su na Vojnom sudu bez prisutnosti javnosti i civilnih odvjetnika bili osuđeni na zatvorske kazne. Oko tog slučaja podigla se cijela slovenska javnost i prisilila vlast na demokratizaciju. Kad je Janez Janša poslije nekoliko mjeseci pušten iz zatvora, osnovao je stranku Slovenska demokratska zajednica i poslije prvih parlamentarnih izbora postao je ministar odbrane.

U tom je trenutku zaboravio na sav svoj prijašnji antimilitarizam i odmah počeo stvarati slovensku vojsku što je bilo u danoj situaciji i očekivano. To što nismo očekivali je bilo to da je sve nas koji smo ostali mirotvorci odbacio. Počeo nas je prozivati i vrijeđati i vrlo brzo je Mladina postala njegov državni neprijatelj. Mene osobno je već 1992. godine, kada smo u Mladini razotkrili kakva se trgovina oružjem događa u njegovom ministarstvu, prozvao, da sam kao urednik Mladine cijelo vrijeme bio agent Udbe i Kosa. S tom svojom militantnom politikom je na izborima 1992. godine čak ispao iz parlamenta. Dobio je jedva tri posto glasova, ali je zbog našeg izbornog sustava, kada su se dijelili ostaci glasova, nekako ušao u parlament. Tada je napravio zaokret, i od socijaldemokrata se okrenuo nacionalizmu i desnom populizmu. Već je tada rekao da je potrebno Sloveniju očistiti od ostataka komunizma i maknuti je desno. To isto ponavlja i danas. Za sve su nevolje u Sloveniji krivi su ili komunisti, ili migranti, ili susjedi ako zatreba.

Kao Orban

Možete li pojasniti zbog čega Janša i njegova politička stranka i dan danas uživa veliku podršku slovenskih građana?

– Janez Janša na izborima dobiva skoro pa konstantan broj glasova, nešto manje od 300.000. Ako je izlaznost birača na izbore visoka, on ne dolazi ni blizu pobjedi, a kada su ljudi nezainteresirani ili razočarani trenutnim političarima, njegovi vjerni glasači mogu pobijediti. Kada u Sloveniji druge stranke nisu sposobne ponuditi neku valjanu alternativu i kada i same postanu samo zagovornici nekih lobija, ljudi ih napuste. Kada je bio odgovor demokratskih stranaka na prošlu financijsku krizu, privatizaciju i rasprodaju državnog vlasništva, puno je ljudi u tome vidjelo razgradnju društva i tada se povećalo nezadovoljstvo. U 2015. godini dogodio se migrantski cunami u Europi zajedno s terorističkim napadima, a među ljude se uvukao i strah. A strah je najbolji potpaljivač za populiste.

Što ste mislili kada ste rekli da je Janša mogao postati slovenski Vaclav Havel, a da je postao slovenski Viktor Orban?

– Janez Janša je mogao svoj moralni disidentski kapital iskoristiti kako bi postao demokratski lider nove Slovenije, mogao je ujediniti sve, i komuniste i antikomuniste, ali on se odlučio za osvetu svima, koji nisu s njime. Čak je i lani, kada je započela epidemija, imao priliku ujediniti narod i sve prijašnje bi mu bilo oprošteno. Ali ne, on je odlučio epidemiju iskoristi za učvršćivanje vlasti za sljedeće vrijeme. Ugledao se na mađarskog predsjednika vlade Viktora Orbana, koji je, kada je drugi puta došao na vlast, odlučio uništiti nezavisno civilno društvo jer ono je puno veći neprijatelj autokrata u odnosu na političke stranke. Pa se Orban najprije okomio na nezavisne medije i stvorio vlastite medije i preuzeo državne medije, pa je sistematski uništavao kulturu, za koju je smatrao da je nedržavotvorna i na kraju se okomio i na nezavisna sveučilišta kako bi onemogćio kritičko razmišljanje. To isto sada kopira i Janez Janša, a Viktor Orban mu kod toga financijski pomaže. Stranačka televizija, portali i stranačke novine Janeza Janše su u rukama mađarskih Orbanovih ljudi. Toga nema nigdje, da je susjedna vlast u stvari vlasnik vladajuće stranke u susjednoj zemlji. Ali zato su ti isti Mađari sada dobili i veliki udio u državnom Telekomu, a sigurno će dobiti i koncesiju za korištenje nove pruge do luke Kopar. Ali to je tek početak vraćanja usluga.

Janšino »potpaljivanje«

Što su po vama ključna otvorena pitanja kada je riječ o odnosima Slovenije i Hrvatske i kako mislite da bi se trebalo riješiti razgraničenje između dviju susjednih i trebalo bi biti prijateljske država?

– Između naših dviju zemalja i dvaju naroda nema otvorenih pitanja. Postoje samo otvorena pitanja između naših političara koji ih beskrupulozno iskorištavaju za unutrašnje političke borbe. Slovenija i Hrvatska su usprkos povremenim političkim zaoštravanjima tako jako povezane, da to ne može raskinuti nikakva politika. Pola stanovnika Slovenije svake godine rade cijelu godinu da bi ljeti mogli ići na odmor u Hrvatsku. S nijednom drugom zemljom stanovnici Slovenije ne dijele toliko lijepih uspomena. Evo, čak i sad, u epidemiji, predsjednik hrvatske vlade zamolio je predsjednika vlade Slovenije da ga predstavlja na sastanku Europskog vijeća. Nažalost, uvijek je problem kada je Janez Janša u opoziciji, pa onda on potpaljuje i govori da je Hrvatska ukrala Sloveniji zemlju i more.

Čak je neki dan na Twitteru napisao, da su, kad je počeo rat u Hrvatskoj predložili da Slovenija zauzme teritorij do rijeke Mirne, ali da je to Kučan spriječio. On je zbog svojih unutrašnjih političkih obračuna spreman zapaliti odnose s Hrvatskom. Kada je bio ministar obrane u vladi 2000. godine želio je poslati vojsku da zauzme lijevu obalu rijeke Dragonje, ali ostali ministri su bili suzdržani. Kada je bio prvi puta predsjednik vlade, on je godine 2006. godine poslao naoružane specijalce na granicu s Hrvatskom zbog sukoba oko granice na Muri. A odmah zatim se dogovorio oko sporazuma s Ivom Sanaderom. Postoje i neke informacije da se čak dogovarao sa Sanaderom za ribarske incidente malo prije izbora 2004. godine. I to se tad stvarno dogodilo pa je Janša pobijedio na tim izborima.