O logorima za srpsku djecu

Zagrebačka nadbiskupija poslala otvoreno pismo SPC-u: Zamjeraju im prihvaćanje “komunističkih neistina”

Dražen Ciglenečki

Zagrebački biskupi predvođeni nadbiskupom Josipom Bozanićem ne negiraju patnju i stradanje djece u prihvatilištima / Foto JURICA GALOIĆ/PIXSELL

Zagrebački biskupi predvođeni nadbiskupom Josipom Bozanićem ne negiraju patnju i stradanje djece u prihvatilištima / Foto JURICA GALOIĆ/PIXSELL

Biskupi kritiziraju odluku Svetog arhijerejskog sabora SPC-a o proglašavanju srpske djece mučenicima u logorima, ili, kako ih oni nazivaju, prihvatilištima Sisak i Jastrebarsko, kojima su upravljale časne sestre



 


 


 




ZAGREB – Zabrana srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću da privatno posjeti Jasenovac bila je dva dana tema u odnosima između Srbije i Hrvatske, a onda je nestala iz etera. No, jučer je Vučić ponovo govorio o svom neuspjelom pokušaju ulaska u Hrvatsku, a katolički biskupi Zagrebačke nadbiskupije podsjetili su otvorenim pismom patrijarhu SPC-a Porfiriju da nisu isključivo razmjeri zločina u ustaškom logoru Jasenovac predmet suprostavljenih stajališta u Srbiji i Hrvatskoj, kada je riječ o zbivanjima tijekom Drugog svjetskog rata. Iz Beograda su nedavno opet stizale teze da je Jasenovac mjesto pogubljenja »stotina tisuća Srba«, unatoč tome što je dokazani broj žrtava ipak značajno manji, premda i dalje zastrašujući. No, zagrebački biskupi se u svom pismu Porfiriju ne bave Jasenovcem, nego logorima, odnosno prihvatilištima, kako ih oni nazivaju, za srpsku djecu u Jastrebarskom i Sisku.


Milanović: Vučić je radio u potaji, preko posrednika

 


Što se tiče predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovog nedolaska u Jasenovac, predsjednik Zoran Milanović je naglasio da se sve radilo na način na koji se nije smjelo raditi.


– Radilo se u potaji, preko posrednika. On je posjet trebao službeno najaviti. Da se najavio, kao država bi to organizirali. Sada traže neki novi termin, na kraju će doći u Jasenovac i to nije sporno. Većina ljudi u Hrvatskoj smatra da je Jasenovac veliko stratište i da su Srbi većina žrtava. Ali ovako ponašanje Beograda taj broj Hrvata samo smanjuje. Vidim da gospodin Vučić u zadnje vrijeme balansira svoje izjave, a ako želi korektan i dobrosusjedski odnos, i on mora tome doprinijeti. Ako je odlučio otići u Jasenovac, to nije sporno, na kraju ću ga ja tamo odvesti za ruku ako ne bude išlo drukčije. Ovo do sada je tako krivo odrađeno da je čak i Grle napisao suvislu notu. Ne može se to organizirati da se nazove Mićko, pa Pupovac, to se tako ne radi. Obrati se i bit ćeš tretiran kao državnik. Hrvatska vlast nije ustaška, ustaša u Hrvatskoj ima jako malo, a četnika u Srbiji koliko hoćeš, naglasio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović. (D.Cu.)

Odbačen narativ


Njihovo je ogorčenje izazvala dva mjeseca stara odluka Svetog arhijerejskog sabora SPC-a da se u svece promoviraju »djeca mučenici, jastrebarski i sisački«, s datumom spomena 13. srpnja/26. kolovoza. Uslijedilo je to na molbu Gornjokarlovačke eparhije u svibnju prošle godine da se ustanovi praznik Svetih novomučenika – mladenaca Jastrebarskih. Razlog je, objasnili su u toj molbi, što je u ovom logoru, pod upravom časnih sestara kongregacije svetog Ivana Paulskog, u razdoblju od 11. lipnja do 26. kolovoza 1942. »službeno umoreno 768 djece uzrasta od nekoliko mjeseci do 14 godina«. Ta su djeca, tvrdi se, »nijemo stajala pred svojim krvnicima i umirala u najgorim mukama«. Za vrijeme komunističkog režima općeprihvaćeno je bilo da su ustaše čak formirale dječji logor i povjerile ga na upravljanje časnim sestrama, kojima su se pripisivali zločini. Posebno upraviteljici Pulheriji Barta, čiji se ozloglašeni lik pojavljuje i u srpskom igranom filmu Dara iz Jasenovca. Međutim, od 1990. više je hrvatskih povjesničara barem donekle revidiralo sliku o jastrebarskom logoru, odbacujući narativ da je njegova svrha bila ubijanje srpske djece, mahom s roditeljima protjerane s Kozare. Na autore nekih od tih radova, poput Ćirila Petešića, pozivaju se i zagrebački biskupi predvođeni nadbiskupom Josipom Bozanićem, koji ne negiraju patnju i stradanje djece koja su završila u prihvatilištima u Jastrebarskom i Sisku. U otvorenom pismu polemiziraju svjedočenjima na kojima se temelji molba Gornjokarlovačke eparhije, a u kojima »nema lijepih riječi za časne sestre, nego su klevetnički prikazane kao bešćutne i sebične, štoviše kao osobe koje su djeci uskraćivale skrb glede hrane, odjeće, obuće, posteljine; mučile ih ispitivanjima, šibale i tukle, tjerale pjevati ustaške pjesme, sudjelovale u ubojstvima, čak i ubijale djecu te ih mrtvu gurale u pretrpane mrtvačke sanduke«.


Vučić: Plenkovićeva vlada orkestrira mržnju protiv mene u hrvatskim medijima

 


Malo tko hrvatske medije shvaća ozbiljno kao Aleksandar Vučić. Na temelju njegovih izjava moglo bi se zaključiti da on uredno pročita sve što u Hrvatskoj bude objavljeno o njemu, a pritom je uvjeren da su glavni urednici u – Banskim dvorima.


– Imaju copy-paste tekstove protiv mene. Oni bi željeli da svi Srbi pričaju samo o Dubrovniku i Rovinju, a ne o srpskim žrtvama. Ali mene ne zanimaju ni Dubrovnik ni Rovinj, u Hrvatskoj mi je važan Jasenovac, kao i Jadovno, izjavio je jučer predsjednik Srbije. Jedva je dočekao novinarsko pitanje o kolumni iz jednih hrvatskih dnevnih novina u kojoj se vlastima savjetuje da puste Vučića preko granica, a onda ga uhite.


– Što se mene tiče, hapšenje je sasvim OK. Ja sam im se i sam dobrovoljno ponudio. To govori o prirodi tog režima, ali neće me ušutkati, branit ću antifašističko usmjerenje Srbije i neću odustati od odlaska u Jasenovac. S hapšenjem nemam problema, samo bi se time nastavila tradicija Vučića, ocu su mi sve zapalili, a njegovog oca ubili, kazao je Vučić, koji se pohvalio da je »ovako glup i sav nikakav uspio stići Hrvate u BDP-u«.

Kršćanska ljubav


«Svakako treba imati na umu da je riječ o obrazovanim osobama koje su posvetile svoj život Bogu i ljudima u potrebi, koje su došle u radno i životno iscrpljujuće uvjete te su, usprkos tomu, s ljubavlju i poštovanjem časno vršile djelo kršćanske ljubavi«, navodi se u pismu zagrebačkih biskupa. U njemu se citira i kardinala Franju Kuharića, koji je u propovijedi 1975. kazao da nakon Drugog svjetskog rata niti jedna časna sestra iz Jastrebarskog nije bila ni za što optužena i da su djeci koja su tamo bila smještena »skrb pružali liječnici među kojima su bili i Židov i Srbin«. »Ne postoje ni dokumenti ni iskazi na suđenjima poslije Drugoga svjetskoga rata da je ijedno to dijete siroče bilo ubijeno ili mučeno. Ali, ako su ta djeca proglašena mučenicima, moraju postojati i mučitelji, a iz priloženoga se podrazumijeva da su to upravo ljudi koji su istinski zaslužni da je mnogo zbrinute djece u iznimno teškim okolnostima preživjelo. Umjesto da se ističu njihova djela milosrđa, ponegdje s oznakama istinske svetosti, i da im budemo zahvalni za njihove primjere, na njihova se imena i djela ponovno stavlja teret monstruoznih optužaba i krivnje«, upozorava se u pismu. Svetom arhijerejskom saboru SPC-a zamjera se da je prihvatio komunističku propagandu »prepunu neistina i manipulacija« i poručuje da ovakve stvari »mogu ozbiljno narušavati međusobno razumijevanje i zajedničko služenje istini između Zagrebačke crkvene pokrajine i čelništva Srpske pravoslavne crkve«.