Sporenja oko izbora novog predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske u političkoj areni ne prestaju, zato je najbolje za mišljenje pitati jednog od hrvatskih ustavnih stručnjaka, dr. Matu Palića s osječkog sveučilišta.

Što ako predsjednik Vrhovnog suda ne bude izabran ni u drugom krugu? Prijeti li nam kriza sudstva?

– Tada će se dogoditi jedino moguće: DSV će raspisati novi javni poziv, treći po redu.

Nema zakonskog ograničenja, poziv se može ponavljati unedogled?

– Tako je, jer ne bi bilo nikakvog smisla u tome da se broj javnih poziva ograniči, posebno nakon što mjesto predsjednika Vrhovnog suda postane upražnjeno nakon sredine srpnja, kad aktualnom predsjedniku istječe mandat. Do krize u funkcioniranju ne bi smjelo doći, kao svojevrsni v.d. sud će voditi zamjenik Marin Mrčela, budući da čelno mjesto Vrhovnog suda ne smije ostati upražnjeno. No, svakako takva situacija ne bi bila dobra. Iz niza razloga zakon i predviđa da se javni poziv raspisuje dok trenutnom predsjedniku još nije istekao mandat, a s obzirom na ovu produženu proceduru, za očekivati je da do sredine srpnja nećemo imati izabranog novog predsjednika ili predsjednicu suda.

Slika o pravosuđu

Je li u dosadašnjoj proceduri prekršen zakon?

– U jednom trenutku, na samom početku, svakako da, kad je predsjednik Zoran Milanović izravno Saboru predložio prof. Zlatu Đurđević, iako se ona nije javila na javni poziv, a zakon predviđa raspisivanje javnog poziva. Kasnije je to na neki način potvrdio i Ustavni sud. Naime, zakon o sudovima kaže kako predsjednik Republike ne mora kao svoj izbor istaknuti nikoga tko se na javni poziv javi, no svakako ne može niti predlagati osobe mimo javnog poziva.

Kako sve ovo utječe na povjerenje u pravosuđe?

– Percepcija i slika o pravosuđu nije na zavidnoj razini kod nas, a sada kad vidimo nemogućnost dogovora vrha politike o tome, situacija je u očima javnosti zacijelo još i gora nego prije. Nije izvjesno tko će biti novi predsjednik VSH-a, a niti kada ćemo ga dobiti. Ako prof. Đurđević ne bude izabrana do kraja lokalnih izbora, a realno je da neće, morat će se ponoviti javni poziv, tada Sabor ide na ustavnu ljetnu stanku i sve zajedno će se znatno oduljiti. No, na kraju, predsjednik Republike i premijer morat će se usuglasiti oko jednog imena, ili će to barem morati učiniti njihovi suradnici. Njihova retorika sad ne ide u smjeru dogovora, ali kad-tad on će biti nužan.

Izbor sudaca

Spomenuti zamjenik predsjednika Vrhovnog suda, Marin Mrčela, predložio je da sami suci biraju predsjednika VSH-a, dok istovremeno kandidatkinja Zlata Đurđević, barem prema tvrdnjama premijera od jučer, predlaže da se suce ubuduće bira u parlamentu. Treba li uopće mijenjati ovaj zakon i proceduru izbora sudaca?

– Izbor predsjednika Vrhovnog suda jedini je u nas predviđen uz sudjelovanje izvršne vlasti, u onom dijelu u kojem to šef države jest. Sve druge odluke vezane uz izbor sudaca određuje DSV. Meni ideja kolege Mrčele o tome da sami suci donose takvu odluku nije strana, to ne bi pogoršalo situaciju, nego bi je vjerojatno ubrzalo i pojednostavilo, jer ovako je uvijek moguća kriza u odnosu predsjednika Republike i većine u parlamentu, ma o kojoj se političkoj stranci radilo i bilo kom tajmingu. Ako bi sami suci VSH-a birali, to bi značilo potpunu autonomiju Vrhovnog suda. Što se tiče druge ideje, izbora u parlamentu u nekom obliku, osobno mi je taj prijedlog stran, jer političke stranke preko svojih izabranih zastupnika ne bi trebale imati takvu vrstu utjecaja na sudstvo. Po meni, primjedba prof. Zlate Đurđević da DSV nema demokratski legitimitet u krajnjoj liniji nije točna, ne bih se s tim složio – naime, DSV ima ustavni legitimitet, a Ustav je donesen dvotrećinskom većinom u Saboru, dakle u tijelu koje itekako ima izborni legitimitet, i to vrhunski izborni legitimitet. Za donošenje Ustava potreban je najširi konsenzus, dakle u takvom rješenju sudjelovala je većina aktera politike u tom trenutku.

Kako tumačite činjenicu da predsjednik Milanović donosi novo svjetlo u svojoj interpretaciji Ustava – on traži njegovu izravnu primjenu, bez posrednika i javnog poziva za VSH. Na neki način, on inovira pogled na ustavnu praksu.

– On to može verbalno činiti jer praktički ne može odgovarati za bilo što što kaže. No, rekao bih da većina ustavnopravnih stručnjaka ne dijeli njegovo mišljenje, vidjeli smo da ga je podržalo dvoje kolega, a nas sedam ili osam drukčije tumačimo pogled na Ustav. A na koncu je i Ustavni sud podržao nas većinu, svojim stavom. Svatko može pokušati tumačiti Ustav kako želi, ali samo je Ustavni sud taj koji ima mandat da to i čini. Ignoriranjem ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koji ima istu pravnu snagu kao i Ustav, predsjednik zapravo ne pridonosi zaštiti zakona. Uz to, predsjednik Republike je kao zastupnik u Saboru ranije i osobno bio sudionik procesa donošenja takvog ustavnog zakona o Ustavnom sudu, u tom trenutku SDP i HDZ bili su se dogovarali o sastavu Ustavnog suda jer tada se biralo 10 od ukupno 13 sudaca. Dakle, predsjednik Milanović bio je sastavni dio procesa izbora današnjeg Ustavnog suda.