Sve ih je više

Strijelka se proširila po čitavom Jadranu. Poznata je još i pod nazivom – jadranska barakuda

Branko Šuljić

Strijelka je pelagijska riba, što govori da nema stalnog boravišta, niti se može odrediti karakteristična vrsta dna iznad kojeg se zadržava. U stalnoj je jurnjavi za hranom, jako pokretljiva i brza, a na određenom području neće se duže zadržavati. Također, mijenja dubinu, pa ju je moguće sresti od 2 do 200 metara



Prije stanovitog vremena u Španjolskoj je riba ugrizla kupačicu, turistkinju! Uistinu rijedak i zanimljiv slučaj. Znam, netko će odmah reći: ako obične ribe grizu ljude, sigurno ih grizu i morski psi. Nema veze, takve konstrukcije mogu nastati samo u »glavama« velikih paničara. Pretpostavimo, mogao je to biti manji morski pas, a mogla je biti i barakuda, govori mi jedan poznanik.


Informacija u nas nije publicirana, dobili smo je iz Njemačke posredstvom Marijana Grbčića, Crikveničana koji više od 50 godina živi u Hannoveru. Prema pisanju lokalnih španjolskih novina, incident se dogodio na kupalištu u španjolskoj južnoj pokrajini Alicante, na predjelu Costa Blanca. Gospođa kojoj je 40 godina, plivala je sa suprugom i sinom kad je iznenada osjetila oštru bol. Odmah je intervenirala spasilačka služba i ozlijeđenu kupačicu prevezla do najbližeg liječnika. Uz jako krvarenje, on je dijagnosticirao ozljedu tetive i – uputio je u bolnicu, u Elche. Ovaj detalj daje nam bližu lokaciju.


Zanimljiva je, međutim, konstatacija dežurnog liječnika. Na osnovu izgleda ozljede on je zaključio da je kupačicu ugrizla plava riba! Druga novina navodi da je riječ o ribi koja se zove bonito. Ako je tako, to je palamida. Ali, mogao bi biti i trup, odnosno rumbac, jer i u Španjolskoj su imena riba izmiješana, kao u nas i na čitavom Sredozemlju. Autor jednog od mnogih tekstova o toj temi, navodi da je kupačicu ugrizla strijelka. On ističe da je do ugriza došlo slučajno, jer »ta riba ne napada ljude, a hrani se malom plavom ribom«. To je moguće, strijelka je brza, proždrljiva i – agresivna. Drugo je pitanje tko ju je vidio i identificirao. Napadnuta kupačica nije, a sigurno nisu ni njeni pratitelji. Možda je i dežurni liječnik mislio na strijelku, ali… Jedna riba ima više naziva, a isto tako na raznim dijelovima obale različite ribe imaju isti naziv. Informaciju smo dobili iz Njemačke, a u jednom tekstu spominje se Blaufisch, što je njemački naziv za strijelku.


Proždrljiva i grabežljiva




Pretpostavimo da je uistinu to bila strijelka. Ona nam je zanimljiva jer živi i u Jadranskom moru, posljednjih godina sve je učestalija. Nudi se u ribarnicama, čak i na sjevernom Jadranu, gdje donedavno nije boravila, niti su je ovdašnji ribari i ribolovci poznavali. Ribari se žale, rastjeruje im ribu koja se skuplja pod svjetlom…


Hrvatski joj je naziv, recimo službeni, iako za ribe takvi ne postoje, strijelka skakuša. Na našoj obali i otocima još je nazivaju strijela, strijelka, stréla, zubatica, skakuša… ali i sera. Narodnih naziva ima dosta, bez obzira na to što se godinama radilo o slabije poznatoj ribi na većem dijelu našeg jadranskog prostora. Poneki je nazivaju i jadranska barakuda. Pesce serra i Balelrino učestali su talijanski nazivi. Engleski, a još više američki joj je naziv Bluefish. Njega nalazimo u mnogim zemljama, čak i nekima u kojima se ne govori engleski, kao na primjer, u Rusiji. U Španjolskoj, gdje je »riba ugrizla kupačicu«, strijelku najčešće nazivaju Anjova. Toliko o nazivima i jezicima, a sada o ribi.


Strijelka skakuša pripada obitelji strijelki. Tijelo joj je izduženo, bočno spljošteno s dobro razvijenim perajama. Pažnju izaziva prva leđna peraja – ona djeluje nazubljeno, otprilike kao u škrpoča. Na velikoj glavi ističe se snažna čeljust s nizom jakih zubi. Ovaj detalj otkriva njenu narav – proždrljiva i grabežljiva. U Jadranskom moru strijelka maksimalno naraste do 85 centimetara dužine i 8 kilograma težine, dok u toplijim morima postiže još veće dimenzije – 130 centimetara i 14,5 kilograma. Tko zna, možda i u našem moru ima tako velikih primjeraka, ali zasad takvi nisu ulovljeni, ili njihov ulov nije registriran. Boja tijela u gornjem je dijelu modrikasta s prijelazom prema zelenkastoolovnoj, a prema trbušnom dijelu prelazi u srebrnkastu.


Stanovnik svjetskih mora i oceana


Strijelka je pelagijska riba, što govori da nema stalnog boravišta, niti se može odrediti karakteristična vrsta dna iznad kojeg se zadržava. Boravi u području dugih pješčanih oceanskih plaža, ali i iznad kamenita dna, svugdje gdje nalazi velike količine hrane. U stalnoj jurnjavi za hranom jako je pokretljiva i brza, a na određenom području neće se duže zadržavati. Također, mijenja dubinu, pa ju je moguće sresti gotovo od površine do velikih dubina, od 2 do 200 metara, s time što hranu ponekad traži na samom dnu, poput nekih pridnenih vrsta. Hrana joj je zdrava, prirodna iz mora – najviše se hrani ribom i glavonošcima, a kad je na dnu grabežljivo poseže za rakovima. Strijelka je stanovnik priobalnih i otvorenih voda, a veći primjerci mogu se naći i u riječnim ušćima. Nedorasli se zadržavaju i na plitkim brakovima.


Za razliku od nekih drugih ribljih vrsta, strijelka živi u mnogim svjetskim morima i oceanima. Najgušće je naseljena u suptropskim morima, ali je ima svugdje, od sjevera do juga između dvije 45. paralele. Živi u istočnom Atlantiku, od Portugala do Južne Afrike, uključujući Sredozemno, Mramorno i Crno more, a posebno je brojna u istočnom Mediteranu. Živi i uz obale atlantskih otočnih skupina, posebno Madeire i Kanara. U zapadnom Atlantiku prisutna je od Kanade preko Bermuda do Argentine. Nadalje, boravi u Indijskom oceanu, uz obale istočne Afrike i jugozapadne Indije, u akvatoriju Madagaskara i južnom dijelu Perzijskog zaljeva, uz obale Malajskog poluotoka, indonezijskog otočja, u području zapadne Australije te u jugozapadnom, zapadnom i sjeverozapadnom dijelu Tihog oceana, uključujući obale Novog Zelanda.


Jasno, strijelka je stanovnik i Jadranskog mora. Rijedak, ali stalno prisutan. Tako smo nekad govorili. Živjela u je čitavom Jadranu, brojnije u zatvorenim zaljevima, posebno tamo gdje se ulijeva slatka voda. Malo učestalija bila je u Kaštelanskom i Šibenskom zaljevu, a na sjevernom Jadranu u Tarskoj vali. Današnje je stanje značajno promijenjeno. Strijelku se susreće posvuda, lovi se na pozicijama gdje je njena nazočnost nekad bila nezamisliva.