Što zbog rastuće ekonomske krize, nesigurnog globalnog gospodarstva, što zbog vlastitih financijskih problema, sve je više hrvatskih građana koji se okreću kružnoj ekonomiji i starijim i manje-više korištenim stvarima daju drugu priliku. Bilo da je riječ o odjeći, tekstilu, električnim kućanskim aparatima, računalima, alatima ili pak namještaju, Hrvati ih sve češće popravljaju, preuređuju, doniraju, preprodaju, recikliraju ili im daju posve novu namjenu. Naime, sve su to predmeti koji u linearnom gospodarstvu najčešće završavaju kao otpad, a u kružnoj ekonomiji oni postaju resurs.

U Hrvatskoj se takav način razmišljanja posljednjih godina sve više širi, ponajprije kroz udruge, društvena poduzeća, lokalne inicijative i komunalne projekte. No, podaci pokazuju da kružna ekonomija još nije postala dominantan model. Prema podacima Europske agencije za okoliš, stopa kružne uporabe materijala u Hrvatskoj porasla je s 1,6 posto u 2010. na 6,2 posto u 2023. godini, ali je i dalje znatno ispod prosjeka Europske unije, koji je iznosio 11,8 posto.

Rabljena roba

Slično pokazuju i podaci o komunalnom otpadu. Hrvatska je 2022. proizvela 478 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, nešto manje od prosjeka EU-a, ali je stopa pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja dosegnula 34 posto, dok je odlaganje otpada i dalje bilo visoko, oko 56 posto. Drugim riječima, građani sve više odvajaju, popravljaju i doniraju, ali se prevelik dio otpada još uvijek odlaže i zakopava umjesto da se vraća u uporabu. Kružna ekonomija pritom nije samo pitanje ekologije, ona je i socijalna, gospodarska i obrazovna tema. Socijalna zadruga Humana Nova iz Čakovca jedan je od najpoznatijih primjera takvog modela u Hrvatskoj. Prikupljeni tekstil sortiraju, ponovo koriste, doniraju, redizajniraju, pretvaraju u industrijske krpe ili recikliraju u suradnji s partnerima, a u proces uključuju i osobe iz marginaliziranih skupina.

Najveći hrvatski web oglasnik Njuškalo.hr objavio je nedavno svoje istraživanje u kojem naglašavaju da broj oglasa u pojedinim kategorijama pokazuje kako građani sve češće svojim stvarima daju novi život, bilo da ih prodaju kako bi dodatno zaradili, oslobodili prostor ili svjesno pridonijeli smanjenju otpada. Kategorija koja to najbolje pokazuje je »tehnika« na kojoj su u proteklom razdoblju postojanja portala korisnici za prodaju oglasili više od 3,7 milijuna mobitela, a samo tijekom 2025. više od 123 tisuće oglasa. Mobiteli već godinama drže sam vrh »second-hand« tržišta, objašnjavaju iz portala njuskalo.hr. Prema podacima International Telecommunication Uniona, u svijetu je 2022. godine generirano 7,8 kilograma elektroničkog otpada po stanovniku, tako da svaki uređaj koji dobije novog vlasnika zapravo dobiva i priliku za novi početak.

Kroz kategorije namještaja za spavaću sobu, blagovaonskih stolova i stolica te sjedećih garnitura, na Njuškalu je tijekom godina objavljeno više od milijun oglasa, što pokazuje da dobar komad namještaja rijetko ostaje bez druge prilike. To je posebno važno ako znamo da, prema Europskoj komisiji, u Europskoj uniji svake godine odbacimo oko 10 milijuna tona namještaja, koji uglavnom završava na odlagalištima ili u spalionicama.

U Njuškalu ocjenjuju kako second-hand tržište danas nije samo mjesto kupnje i prodaje, nego sve konkretniji pokazatelj da održivije navike u Hrvatskoj više nisu iznimka, nego postaju dio naše svakodnevice.

Slovenski primjer

Zagrebačka Udruga Vestigium u svojim prostorima već niz godina razvija prakse koje, kroz niz aktivnosti koje povezuju ljude i resurse u kvartu, potiču kružnu ekonomiju. U svakodnevnom radu u zajednici sve je vidljivije koliko građani žele sudjelovati u praksama kružne ekonomije, od odvajanja otpada, preko ponovne uporabe, do popravaka i razmjene stvari koje više ne koriste, ali su i dalje vrijedne, tvrdi Irena Borovina, predsjednica udruge Vestigium, dodajući kako su posebno žive razmjene odjeće, gdje građani donose očuvanu, ali njima nepotrebnu odjeću i uzimaju ono što im treba, bez novca, u duhu solidarnosti i smanjenja otpada. Uz to, organiziraju ekoplac i zelene košarice koje povezuju male proizvođače i građane, čime se skraćuje lanac opskrbe i jača lokalna ekonomija. U prostoru se redovito odvijaju radionice šivanja i popravaka tekstila, gdje ljudi uče kako produžiti životni vijek odjeće, ali i razvijaju vještine koje su gotovo nestale iz svakodnevice.

– Kroz edukacije građani uče kako uzgojiti hranu i kako biootpad pretvoriti u resurs, a ne u problem. Time se zatvara krug od kuhinje do vrta, što je jedna od najkonkretnijih formi kružne ekonomije u praksi. Uočavamo da su građani iznimno zainteresirani za ovakve aktivnosti, ali i da im nedostaje sustavna podrška. Sve se najčešće oslanja na entuzijazam udruga i volontera, bez stabilnog financijskog i institucionalnog okvira, naglašava Borovina, napominjući kako trenutno provode projekt Living Lab, koji podržava Ecolise europska mreža permakulturista, tranzicijskih inicijativa i ekosela, kroz Regenerative Commmunities Fund koji financira Europska unija.

Zanimljivim primjerom iz prakse koji pokazuje kako kružna ekonomija može biti održiv model za nju je slovenska zadruga Knof, koja upravlja dućanom rabljene robe i sustavom prikupljanja, obrade i prodaje rabljenih stvari.

– Njihov model pokazuje kako se društveno poduzetništvo može profesionalno organizirati i postati održiv ekonomski sustav, a ne samo projektna aktivnost, poručuje.

– Zadruge i društvena poduzeća često se tretiraju jednako kao klasična poduzeća, bez prepoznavanja njihove društvene vrijednosti. Također, natječaji i poticaji za razvoj popravljačkih radionica ili društvenih servisa nisu dovoljno razvijeni. Smatramo da bi država mogla značajno pridonijeti razvoju kružne ekonomije kroz nekoliko mjera. Primjerice porezne olakšice i poticaje za popravke, sustavno financiranje popravljačkih radionica, poticanje zanimanja i edukacija za majstore popravaka (elektronika, tekstil, namještaj), jaču podršku zadrugama i društvenim poduzećima kroz posebne natječaje, te razvoj lokalnih mreža razmjene i kompostiranja kao dijela socijalne politike. Iskustvo iz prakse pokazuje da građani već imaju volju i navike za kružnu ekonomiju, a ono što nedostaje je sustav koji bi to prepoznao, povezao i dugoročno podržao, zaključuje Borovina.

Prostor za napredak

Hrvatska je formalno prepoznala važnost ove teme kroz Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2028., koji je donijela hrvatska Vlada, no najveći izazov ostaje njegova provedba. Više centara za ponovnu uporabu, bolja dostupnost popravaka, poticanje građana da kupuju rabljeno i popravljeno te jača povezanost komunalnih sustava, udruga i društvenih poduzeća.

Prema hrvatskom izvješću o komunalnom otpadu za 2024., stopa recikliranja u Hrvatskoj iznosila je 37 posto, a reciklirano je 689.593 tone komunalnog otpada. To je napredak u odnosu na ranije godine, ali i dalje ispod EU cilja od 55 posto recikliranja komunalnog otpada do 2025. U istom izvješću navodi se da je udio odvojeno prikupljenog komunalnog otpada 2024. dosegnuo 49 posto, dok je udio miješanog komunalnog otpada pao na 51 posto.

Hrvatska je u europskom kontekstu ispod prosjeka EU-a u stvarnoj kružnosti gospodarstva, osobito po udjelu sekundarnih sirovina koje se vraćaju u ekonomiju. Istodobno, ne proizvodi ekstremno mnogo komunalnog otpada po stanovniku, ali zaostaje u njegovoj obradi. Dakle, recikliranje raste, odvojeno prikupljanje se širi, no odlaganje je i dalje previsoko.

U odnosu na države poput Nizozemske, Belgije, Italije, Austrije ili Slovenije, Hrvatska još ima velik prostor za napredak, posebno u ponovnoj uporabi, popravljanju, biootpadu, recikliranju i stvaranju tržišta za proizvode od sekundarnih sirovina.

Razmak prema EU ciljevima i dalje velik

Hrvatska je 2022. proizvela 478 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, što je bilo ispod procijenjenog prosjeka EU-a od 513 kilograma. Problem je što se velik dio tog otpada još uvijek ne vraća u uporabu. Hrvatska je 2022. došla do 34 posto pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja komunalnog otpada, dok je odlaganje i dalje bilo visoko, 56 posto. Za usporedbu, prema Eurostatu je prosjek EU-a za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada 2023. iznosio 43,3 posto, a među vodećima su bile Austrija s 62,8 posto, Luksemburg s 56,5 posto, Belgija s 55,8 posto, Nizozemska s 54,6 posto i Slovenija s 52,2 posto.