U modernizaciju Rafinerije nafte Rijeka Ina je zadnjih godina uložila preko 700 milijuna eura, čime će značajno povećati količine prerađene sirove nafte, praktički eliminirati potrebu za uvozom dizela i povećati profitabilnost. Središnji projekt modernizacije bila je izgradnja postrojenja za preradu teških ostataka nafte (DCU) pa smoGorana Plešea, operativnog direktora Rafinerija i marketinga u Ini, pitali je li počelo puštanje u pogon DCU postrojenja, ide li ono očekivanom dinamikom, te kada očekuje da će proraditi punim kapacitetom.

– Puštanje u pogon DCU-a u Rafineriji nafte Rijeka je u tijeku i ide očekivanom, tehnički vrlo zahtjevnom dinamikom. Nakon dovršetka gradnje i hladnih testova, novo postrojenje za obradu teških ostataka sada je u fazi pokretanja i probnog rada, što je najosjetljiviji dio cijelog projekta. Očekujemo da će tijekom ove godine ući u stabilan rad, a puni efekt na godišnjoj razini, dakle rad punim kapacitetom kroz cijelu godinu, vidjet ćemo 2027.

Najnapredniji u regiji

Što ovo i druga nova prateća postrojenja znače za poslovanje rafinerije, u financijskom i u smislu prerađenih količina nafte, kao i za opskrbu tržišta derivatima?

– Rijeka je danas tehnološki jedna od najnaprednijih rafinerija u regiji i ključni stup opskrbe gorivom za Hrvatsku i šire susjedstvo. Kada DCU bude u punom pogonu, rafinerija će moći preraditi oko četiri milijuna tona sirove nafte godišnje i iz iste količine nafte proizvesti i do 30 posto više dizela, otprilike dodatnih 400 tisuća tona godišnje. To znači više vrijednosti iz svakog barela, veći udio visokovrijednih proizvoda i jaču financijsku održivost rafinerije na vrlo zahtjevnom europskom tržištu.

Postrojenje bi trebalo u potpunosti eliminirati potrebu Ine za uvozom dizela i VGO-a?

Foto Dean Miculinic

– Nakon modernizacije više ne moramo uvoziti vakuum plinsko ulje (VGO), a potreba za uvozom dizela bit će znatno manja. Hrvatska će i dalje dio potreba za dizelom pokrivati uvozom, ali INA će moći gotovo u potpunosti pokriti vlastitu regionalnu maloprodajnu mrežu i dio šire regije svojom proizvodnjom iz Rijeke.

Osim izgradnje DCU-a i pratećih postrojenja izveden je i niz projekata usmjeren u prvom redu na povećanje energetske učinkovitosti rafinerije, koji su najvažniji?

– U zadnjih desetak godina u rafineriju i prateću logistiku uložili su više od milijardu eura, a sam projekt nadogradnje vrijedan je gotovo 700 milijuna eura. Uz to, proveli smo čitav paket projekata energetske učinkovitosti u vrijednosti većoj od oko 100 milijuna eura. Oni su obuhvatili nadogradnju postrojenja za atmosfersku destilaciju te zamjenu četiri postojeće kondenzacijske turbine s elektromotorima i opremljenim sustavom frekvencijskog pogona. Time je poboljšana energetska učinkovitost rafinerije, ali i smanjene emisije CO2.

Hoće li rafinerija opskrbljivati i tržišta susjednih zemalja?

– Rafinerija nafte Rijeka već danas opskrbljuje dio tržišta susjednih zemalja, i taj će se regionalni značaj nakon modernizacije dodatno povećavati. Naš je cilj stabilno opskrbljivati vlastitu maloprodajnu mrežu i ključne veleprodajne partnere u regiji, uz mogućnost daljnjeg rasta udjela na tržištima gdje logika logistike i kvalitete proizvoda ide u prilog riječkoj rafineriji.

S obzirom na nedostatak dizelskog goriva na svjetskom tržištu, zbog rata SAD-a i Izraela protiv Irana, treba li hrvatsko tržište strahovati od nestašice dizela ili drugih vrsta goriva, posebno u turističkoj sezoni kada značajno raste potrošnja?

– Ne očekujemo da Hrvatska ostane bez goriva. Ina je osigurala sirovu naftu za rad rafinerije, zalihe derivata su na zadovoljavajućim razinama, a cijeli sustav je dizajniran da izdrži kratkotrajne šokove. S druge strane, svi moramo biti svjesni da niti jedna država ne može biti potpuno izolirana od globalnih poremećaja, pa je najvažnije da odluke o regulaciji cijena, porezima i intervencijama budu pažljivo kalibrirane kako se ne bi ugrozila i opskrba i investicijska sposobnost kompanija.

Zeleni vodik

Ina je pokrenula i projekt proizvodnje zelenog vodika u rafineriji, kada će biti završen, kako će funkcionirati i kada će početi proizvodnja?

– Tako je, gradimo postrojenje za proizvodnju zelenog vodika snage 10 megavata (MW), koje će napajati solarna elektrana od 11 MW. Građevinski radovi i doprema opreme su u tijeku, a dovršetak radova planiran je do kraja 2026. Prve molekule zelenog vodika očekujemo 2027. Godišnji potencijal proizvodnje je oko 1.500 tona vodika, što je razina koja već može imati mjerljiv utjecaj na emisije. Ina u ovaj projekt ulaže više od 60 milijuna eura od čega je 15 milijuna eura bespovratnih sredstava osigurano iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.

Hoće li dio proizvedenog vodika biti namijenjen tržištu? Primjerice, iz riječkog Autotroleja već navode kako će u tom slučaju razmišljati o nabavci autobusa na vodik, ukoliko bude dostupan na tržištu.

– Plan je da zeleni vodik bude namijenjen tržištu, posebno prometu, a ako se ono ne bi razvilo, može koristiti i u samom rafinerijskom procesu. Primjeri poput interesa Autotroleja za vodikove autobuse upravo pokazuju kakvu vrstu sinergije želimo razvijati – industrija osigurava stabilnu, lokalnu proizvodnju zelenog vodika, a gradovi i prijevoznici dobivaju mogućnost dekarbonizacije voznog parka.

Osim eksploatacije i prerade ugljikovodika, hoće li se Ina nakon proizvodnje vodika okrenuti i proizvodnji energije iz drugih izvora, poput geotermalne energije, solarne i drugih, odnosno hoće li se okrenuti proizvodnji električne energije u značajnijim razmjerima?

– Uz dvije postojeće solarne elektrane u Virju i Sisku, razvijamo i veće projekte poput SE Kostrena i solarne elektrane za zeleni vodik u Rijeci. SE Kostrena bit će Inina najveća solarna elektrana snage 35 MW i godišnjom proizvodnjom od oko 65 GWh, a očekivano puštanje u rad je 2028. U istraživanju geotermalne energije, s proizvodnjom električne energije kao osnovnim ciljem, napravili smo prva istraživanja. Riječ je o investicijama koje su skuplje od tradicionalnog istraživanja nafte i plina i visokorizične, zato pristupamo selektivno i pragmatično. Naš cilj je nastaviti biti pouzdan partner u sigurnoj opskrbi tržišta tradicionalnim energentima, dok pametnim i odgovornim pristupom pomažemo u ostvarivanju klimatskih ciljeva Hrvatske i EU-a.