DRUGA STRANA NAGRADNE IGRE

Nitko ne želi biti urednik novina

P. N.

Puno šala na račun nagradne igre

Puno šala na račun nagradne igre

Do nekih nismo stigli, a mnogi mukom zamukoše. I više od toga: tresnuše neki vratima ispred novinarskog nosa. ‘Izvinite, molim vas, što će mi to! Reportaža po mojoj želji? Koješta. Ostavite vi mene na miru, ja neću da se miješam. Ovdje u kutu nikom na putu! Do viđenja!’ Eto, narode kakav si...



Zanimljiva je bila nagrada u prvoj nagradnoj igri Novog lista koja je 1967. pokrenuta pod nazivom “Čitalac Novog lista – milijuner”, a koja je nudila da 20 čitatelja odaberu priču koja će biti objavljena u Novom listu, i supotpišu je s reporterom i fotoreporterom.


»Svake novine se trude da budu što biliže ukusu svog kruga čitalaca, jer po nekoj logici novine i postoje jedino zbog čitalaca, dakle: donose ono što većina čitalaca želi u njima naći. Usprkos svemu, ostaje čitalac pojedinac kao činjenica. U svom nagradnom natječaju redakcija Novog lista prišla je upravo toj činjenici. Odredila je jednu naizgled neobičnu nagradu – čitaocu koji je dobije stavit će se na raspolaganje reporter i fotoreporter koji će prema njegovoj želji napisati reportažu (…) Autori će biti: nagrađeni čitalac (ideja), te novinar i fotoreporter (ostvarenje). Reportaže će biti potpisane s oba imena«, pojašnjena je ova nagrada.


No, kada su reporteri krenuli k dobitnicima »od dvadeset nagrađenih, malo glasa«.




»Do nekih nismo stigli, a mnogi mukom zamukoše. I više od toga: tresnuše neki vratima ispred novinarskog nosa. ‘Izvinite, molim vas, što će mi to! Reportaža po mojoj želji? Koješta. Ostavite vi mene na miru, ja neću da se miješam. Ovdje u kutu nikom na putu! Do viđenja!’ Eto, narode kakav si. Dobiješ, pa nećeš«, opisana je u broju od 11. ožujka 1967. godine reakcija čitatelja na ovu nagradu. Nagrada se našla i u »Milijunerskim šalama«. U tekstu naslovljenom »Koliko košta reporter?«, piše: »Dolazi dobitnik i kaže: pripala mi je reportaža u vašem listu. Sad mi sve lijepo razgvaramo s njim što bi on htio da se piše, da li o njegovoj užoj okolini, o sportu, komunalijama… Mi sve ozbiljno, a on onda pita: ‘Koliko vi plaćate reportera da ide samnom?’ ‘Ali kakve to veze ima’, pitamo sad mi. ‘Ima’, veli on, ‘da mi ne pišemo reportažu nego da vi meni date onaj novac što ćete platiti reporteru, pa smo kvit’.