»Zov divljine«

Svjetionik na Susku kao posljednja stanica u sezoni. Priča o Tijani i Davoru koji su gradsku vrevu zamijenili pjeskovitom plažom

Sandy Uran

Foto: HRT

Foto: HRT

Zagrepčani Tijana i Davor Perović sa svoje dvoje djece živjeli su uspješan gradski život, a onda su 2016. godine na pjeskovitoj plaži otoka Suska osjetili spokoj i mir za kojim su čeznuli.



Mnogima se posljednjih godina bijeg iz gradske vreve omilio. Brojni su oni koji maštaju o tome, a poneki su u tom naumu i uspjeli i tako ostvarili svoj san. Mi ostali, koji i dalje živimo u gradu, kako izgleda život u bajkovitom pejzažu možemo pratiti s ekrana tv prijemnika.


Riječ je o dokumentarnom serijalu »Zov divljine« koji se prikazuje na HRT1, u utorak 19. prosinca u 20.45. Svjetionik na otoku Susku posljednja je stanica u ovoj sezoni.


Zagrepčani Tijana i Davor Perović sa svoje dvoje djece živjeli su uspješan gradski život, a onda su 2016. godine na pjeskovitoj plaži otoka Suska osjetili spokoj i mir za kojim su čeznuli i donijeli odluku: preselit će se!




Sada uživaju u svakom trenu, a nama poručuju – učinite isto i neće vam biti žao. Kći Paula imala je pet godina, sin Josip tri kad su se Perovići preselili na Susak. Neko su vrijeme živjeli od ušteđevine i sezonskih poslova, a nakon što je stari svjetioničar otišao u mirovinu, Davor se prijavio na njegovo mjesto te danas, kao prava svjetioničarska obitelj, Perovići u svom novom domu žive život koji su sanjali.


Sve vrijeme dana je posvećeno njima, planiraju ga po sebi i onako kako oni žele, doznajemo.


A s Danielom Lackom u posljednjoj epizodi dokumentarnog serijala »Zov divljine« podijelili su svoje izazove i radosti života na izoliranom mjestu, otkrili kako se prilagođavaju divljini, kako odgajaju djecu, te nalaze sreću u jednostavnosti otoka Suska.


– Suprug je od malih nogu zaljubljenik u otok. Što je bio stariji, to ga je sve više vukla ta jednostavnost prirode.


Ja sam došla prvi put s njim na Susak prije 15 godina i tada me preplavio osjećaj mira koji nisam nigdje drugdje osjetila. Često smo pričali i maštali kako bi bilo ostati, sve do jednog dana kad smo se pogledali na plaži i jednostavno znali – to moramo napraviti! Više ništa nije bilo bitno tog trena. Djeca su bila presretna, iako su bili jako mali, a njih je najviše veselila pomisao da ćemo svi stalno biti skupa, otkrila je Tijana Perović.