Novi singl »Kada ljubav zavija« prva je pjesma nadolazećeg debitantskog studijskog albuma Mahira Kapetanovića Mahkeyja na kojem je radio s producentom Rejhanom Okanovićem.

Mahkey je široj publici poznat i kao sudionik TV showova »The Voice Hrvatska« i »A strana«. Kao što i sam kaže, ovom pjesmom započinje nova era u njegovoj karijeri, kao i suradnja s izdavačkom kućom Croatia Records. Kako bi priču što vjernije dočarao, »zapeo« je u dubokom snijegu u Delnicama u Gorskom kotaru, gdje je sniman video za pjesmu.

Režiju, kamere i montažu vodio je Dinko Čvorić Doringo, a kadrove dronom snimao je Igor Bogdanović (Shortest Path Production). Album je naslovljen »Osobni karton izbjeglice«, a riječ je o intimnoj ispovjedi u iznimnoj vokalnoj interpretaciji Mahkeyja, koji nakon dugog razdoblja na domaću glazbenu scenu ponovo donosi zvjezdani dah i duh 90-ih.

Upravo ste opjevali ljubav, naime, izdali ste singl »Kada ljubav zavija«. Je li to i vaš osobni doživljaj ljubavi?!

– U meni se nalazi nekoliko osobnosti koje ponekad surađuju, a ponekad se raspadaju. Kroz sve pore života nekako provučem ljubav, bolje reći strast. Ako čovjeku nedostaje, teško će osjetiti ljubav u pravom sjaju, kao i one negativne strane i ranjivost čovjeka. Po tom sam pitanju više melankoličan i proživljavam to kroz sjetu i prolaznost vremena.

Najavili ste i album. Hoće li na njemu biti još koja mrva »ljubavi« ili ima i drugih tema?

– Album je ispao onako kako je i sniman, bio je to festival ljubavi. Katarza prije svega, bez nje mi ne bismo znali težinu riječi ljubav. Albumom se proteže moja želja za traženjem i bijegom, eskapizam. Moj suputnik i vjerni kolega Pobijeg Eskapić. Šalu na stranu, radi albuma sam obolio i iznova se rodio, smatrajte ga svojevrsnim testamentom mog života.

Zašto ste odabrali Croatiju Records za svog izdavača, jeste li imali i drugih ponuda?

– Ponuda sam imao i mogao imati još, ali me Croatia zvala prije neke tri godine. U tom trenutku nisam još bio spreman, a mislim da ni oni nisu bili spremni na osobu koja sam bio tada. Prepoznali su me, a onda sam im došao kad sam shvatio da je vrijeme za novu eru u mom životu.

Foto: CRO.REC

HVALA MAJCI

Surađujete s Rejhanom Okanovićem, u čemu ste najviše kliknuli?

– Rejhan i ja smo se upoznali 2015., kada je radio na pjesmi »Alive Again«, koja je tada izašla u sklopu kampanje »Croatia Full of Life«, kažu, najveće koju su radili. Kliknuli smo na prvu i radimo od 2015. dosad. Obojica smo stekli prijateljstvo za život.

Imate nevjerojatan glas, jednako dobar za baladu i rock, a i heavy metal, ali zanima me kako vaše srce pjeva?

– Pjevao sam i heavy metal i hard rock, pjevam ga i danas, ali me nitko ne pita pjevam li ga. Inače sam u grunge mjuzi, tamo sam kod kuće, bit će prilike na budućim koncertima. Chris Cornell je sastavni dio moje svakodnevnice, makar sam zahvaljujući tetki odrastao na Nirvani i odrastam još uvijek na njoj.

Prepuni ste šarma, a opet prava bečka škola. Otkud vam te zavodljive vještine?!

– Prije svega zahvaljujem svojoj majci, maniri dolaze od kuće, nešto dođe kroz umjetnost, ali na kraju sve ovisi i o tome koliko osoba radi na sebi. Pokušavam dati ovom svijetu veću vrijednost, kada sam već tu. Zavodljivost bih više okarakterizirao kao želju da prenesem nešto ljudima i da izmamim osmijeh, jer on puni dušu, premalo se smijemo ovih dana, zar ne?

Foto: CRO.REC

NANA KUHALA I PJEVALA SEVDAH

Volite i kuhati. Sudjelovali ste u show »Tri, dva, jedan – kuhaj«, a mene sve navodi na to da je vaša nana krivac za sve. Kazali ste da ona uvijek pjeva dok kuha?!

– Moja draga nana, s kojom sam se sukobljavao i svađao više nego i s kim, kako bi se reklo, ali to je sve iz ljubavi i razloga što je bila jako hrabra i karakterna žena, a ja sam bio vrlo hiperaktivan klinac.

Uvijek bi me fasciniralo kako sevdah izlazi iz nje tako lako dok pravi tradicionalno jelo, primjerice đulbastije. Nekako sam i ja tijekom godina pokupio tu radost u kuhinji. Kuhinja me uistinu uveseljava, jer na taj način mogu u prenesenom značenju secirati i pjesme koje pišem.

Statistika kaže da su djevojke više od 70 posto vaše publike. Laska li vam to?

– Ovisno o tome koju statistiku gledate. Ne laska mi jer morate shvatiti da su meni svi ljudi isti i da svaku osobu prije svega gledam kao individualca. Moram priznati da sam godinama potajno radio na statistici ne bi li se ujednačila. Ovaj album je malo žešći od danas formatirane glazbe u Lijepoj Našoj, a opet ne prežestok da se ne izgubi intiman moment koji sam razlio dok sam krvario za njega.

Jeste li vi to zaljubljivi?!

– Zaljubim se u biće, stvar, pojavu, trenutak, gitaru, akord, trzalicu, nostalgiju… Po tom pitanju, apsolutno. Ponajviše u nove načine kako izraziti humor.

Foto: NIKOLA KNEŽEVIĆ

ZALJUBIM SE SVAKI DAN

Zaljubite li se, kako biste vi rekli, u ono što vidite ili u ono što osjećate?

– Pokušavam se svaki dan zaljubiti u ono što osjećam, vidim, kroz što prolazim, u dan, pa čak i u stvari koje i ne volim, a »moram«. Zahvalan sam na mogućnosti koja mi je dana da sjajim u ovom ogromnom univerzumu. Tako da bi mi bilo bolje da se zaljubim u vježbanje vlastitih pjesama za koncert.

Znači li to kao i što pjevate: nemam kočnicu ni ler, dodajem samo gas?!

– Ima godina od te pjesme, ajme gdje ste se nje sjetili? Da, znači, kada treba veslati, veslam, kada ne treba, nećete me naći. Taj sustav funckionira odlično, onomad sam radio drukčije. Samo sam išao i »pičio«, što bi se reklo, kad uđeš u tridesete, više kompenziraš, kad sam pod stresom, daj stres, daj sve, kad nisam, eh, tu se trebam zabaviti… Inače bih, i ako nemam problem, sam ga sebi izmislio.

Volite i društvene mreže, koja vam je najdraža?

– Imao sam ozbiljan razgovor sa sobom 2016. godine. Imao sam mobitel bez kamere, teško me bilo dobiti i nisam se javljao na telefon. Zavolio sam društvene mreže samo zbog toga što mogu spajati svjetove ljudi i interese, razvijati se kao osoba.

Nastojim ne gledati previše »gluposti«, a imam i filtar za stvari koje gledam, ali me »rubni« humor uvijek dobije. Osim toga, moja majka uvijek zna da sam dobro jer volim stavljati storyje iz auta gdje sam »lud« zbog prometa, zapravo je to bio način da napravim mali stand up za ljude kako bi se poistovjetili, a ja da ne ostanem bez dasaka u glavi. Instagram mi je definitivno najdraži.

Možete li izdvojiti neki šaljiv komentar koji ste dobili?

– U jednom sam trenutku svog života shvatio da sam hipster, malo me duša zabolila. Došao sam kao klinac 1998. godine iz Njemačke, gdje sam imao prijatelje sa svakog kontinenta, u svim šarenim bojama, u zemlju gdje su svi iz iste zgrade, da bih negdje tamo 2015. bio »podučavan« jednakostima. Bio sam oduvijek svjestan da sam momak/muškarac, ali ipak upoznat sa svojom »femininom« stranom, odjednom dobivam lekcije od svijeta da je to »dobro« i »kako se to radi«.

GUŠTI I POROCI

Niste jeli meso četiri godine. Znači li to da imate mentalnu snagu suzdržati se i od drugoga na isti način?

– Eh, sad, tako je. Nisam jeo meso 4 godine, čak i dan-danas ne jedem previše mesa, već ja vidim da idem opet u tom smjeru jer slušam svoje tijelo, um, duhovnost. Ne razbacujem se tom činjenicom, ali to je klik u glavi, promijeniš tijek misli, rasteš, razvijaš se, nekada se vratiš, samo da ne stojiš na mjestu. Mislim da je stvar prilagodbe i unutarnjeg pitanja »želim li ja to« više nego »mogu li ja to«.

Koji je vaš najveći porok, ako ga imate?

– Imam poroka kao i gitara kod kuće, punu sobu. Najveći strah koji sam imao je alkohol. Kada počnete svirati po »kafanama« od srednje škole. Boemština lako uđe u organizam, ali pronalazim nekakav mir jer imam Bukovskog, koji me razumije, a i Igor Mandić je tu, dobiješ osjećaj jedne druge svijesti. Kada se prestaneš zezati da si »alkić«, onda shvatiš da jesi.

Godine 2017. sam pokušao stati na kraj tome i nije mi uspjelo, radio sam sve krivo. Ovo pišem za sve kolege i kolegice koji imaju sličan osjećaj.

Onda sam 2020. probao, završilo je još kraće. Zatim sam u jeku ljeta poslije snimanja albuma doživio katarzu, gdje sam otišao u tolike devijacije, da ne kažem sad brojke i litre, gdje sam shvatio da je pitanje odabira. Može, živi taj život, ali će ti anksioznost, napadaji panike i trulež biti najbolji prijatelj, na kraju jedini. Skupio sam apsolutno svaki atom hrabrosti i usred ljeta krenuo na putovanje.

Koliko će trajati, ne znam, ali znam jednu stvar. Sedam mjeseci sam trijezan, završio sam album, potpisao za Croatiju i nikad više u životu nisam više vježbao i radio na sebi. Dao sam si »godinu« dana pa što bude, sad se obazirem na to, idem iz dana u dan, jednog dana će to biti čaša vina iza ručka ili uz komad sira i masline. No, to su gušti, a gušte treba naučiti guštat’.

U SPOTU NEMA GLUME

U spotu za pjesmu »Kada ljubav zavija« šuljate se snijegom, i to padinama Gorskog kotara. Imate li neku anegdotu sa snimanja?

– U spotu nema glume, moje su suze zapisane u njemu, rekao sam ekipi, ja sam »all in«, ako me slučajno napadne medvjed, keep it rollin’, snaći ću se nekako.

Što vam piše na podlaktici (tetovaža)?

– All in All is All we Are. Iz pjesme »All Apologies« (Nirvana).