Dvije godine nakon eponimnog četvrtog studijskog albuma The Bleachers se vraćaju novim uratkom koji će oduševiti sve koji vole Jacka Antonoffa i njegov grandiozni, melodramatični, romantični, nježan i istodobno zanosan pristup glazbi.

Bend (a bend je, u stvari, sam Antonoff koji mijenja suradnike za svaki album) koji stiže iz New Jerseya itekako voli najčuvenijeg građanina toga grada, a to je Bruce Springsteen. Vidi se to iz konstrukcije pjesama, romantičnog pristupa životu, glazbenom zvučnom rock zidu prepunom zvukova saksofona, klavijatura, dobrih back vokala…

Himnično zanosna

Već je uvodna »Sideways«, ljubavna posveta voljenoj Margaret Qualley, himnično zanosna i prekrasna i po tekstu i po glazbi. U »The Van« se kroz novu sjajnu baladu s podosta starinskog soul šarma, prisjeća svojih glazbenih početaka i odlaska iz New Jerseya, a sličnu priču čujemo u rasplesanoj i razgranoj »We Should Talk«. »You and Forever« je prava romantična – neki će reći i patetična, preslatkasta – ljubavna prepuna bogatih harmonija i višeglasnog pjevanja, a prekrasna »Dirty Wedding Dress« je čista posveta Bossu i E Street bandu u pjesmi kroz koju Antonoff, još jednom analizira svoj dosadašnji ljubavni i život glazbenika.

Taj put Antonoff slijedi i u isto tako raskošnoj i zanosnoj »Take You Out Tonight« da bi u moćnoj i baladičnoj »I Can’t Believe You’re Gone« progovorio o boli i tuzi nakon smrti voljene osobe, o načinu prevladavanju tog gubitka i nastavku života.

Obala tuge

Akustično zanosna »Dancing« vraća priču s obala tuge u svakodnevicu s porukom kako u svakom trenutku treba biti svijestan neminovnosti prolaznosti. Iz te akustične razigranosti krećemo u neobičnu i na stari brit folk naslonjenu »She’s from Before«, koja seže prema obalama mistike, da bi potom u »I’m Not Joking« zahvalio svima koji mu život čine lijepim, posebno voljenoj supruzi, izrazivši nadu da će tako biti i dalje.

Za kraj tu je »Upstairs at Els«, razigrana i rasplesana završnica albuma koja se tekstom iznova dotiče njegovog stvaralaštva i rada na tekstovima i glazbi. Dakle, novi album i novi užitak za sve koji vole ovakav pristup glazbi i ovu zanosnu zvučnu kulisu, koja pruža milijune načina uživanja.

U nepunih četrdeset minuta »Everyone for Ten Minutes« Antonoff progovara o sebi, svojoj prošlosti vezanoj uz ljubav i glazbu koristeći pritom svu silu raznolikih glazbenih izraza – country, soul, gospel, shoegaze, heartland rock, southern rock… Definitivno jedan od najboljih albuma u ovih prvih šest mjeseci 2026. godine.