U ponedjeljak i utorak HKD Sušak postao je domaćinom četvrtog međunarodnog festivala kratkih filmova pod nazivom “Uhvati Film”. Festival je dio inicijative koja promiče inkluzivnu kulturu i omogućuje bolje razumijevanje različitosti u društvu. Organizira ga Udruga Spirit, a filmovi prikazani na festivalu potiču na razmišljanje o ljudskim vrijednostima i integraciji.

Festival donosi paletu različitih žanrova, uključujući dokumentarce, igrane i animirane filmove. Nakon svake projekcije, sačuvano je vrijeme za razgovor tijekom kojeg publika može prokomentirati film, čime se potiče interakcija i širenje svijesti o tematici festivala.

Film kao film uvijek nešto osvješćuje

Međutim, na ove filmove ne smijemo gledati kao na filmove „s invaliditetom“, jer invaliditet nije njihov glavni akter.

„To što je netko osoba s invaliditetom, to je samo njegov ‘dodatak’ biografiji. A film kao film uvijek nešto osvješćuje, pogotovo ako je dobro složen, ili ako posvećenije nešto gledamo. I to je to – kako je to ovdje tema, onda ćemo to i osvijestiti”, objašnjava jedna od organizatorica Helga Paškvan iz Udruge Spirit.

Kao što svaki filmski festival ima svoj kriterij, tako ga ima i ovaj: „Prvi moto festivala, često spominjan, je ‘Filmovi koji mijenjaju perspektivu’. Tako je svaki film koji smo birali morao imati tu promjenu perspektive, kod onoga tko gleda, ali kao i u cijeloj fabuli koja se mora kretati u tom smjeru.“

Tek kada je ispunjen taj kriterij, slijedi odluka prema ostalim kategorijama, objašnjava Paškvan.

Dodaje kako im ljudi često predaju crnjake, mračne filmove, što nije ideja samog festivala. Ideja je pozitivan obrat, izlaz iz fabularne krize ili dokumentarne priče koja je možda teška, ali traži nekakav plus, rješenje, svjetlo poslije tunela.

Publika je uvijek beskrajno oduševljena

Iako su gotovo sve stolice na otvorenju u ponedjeljak navečer bile popunjene, organizatori generalno nisu zadovoljni odazivom publike. Ne posjećuje ga puno ljudi, ali na kraju filma izlaze beskrajno oduševljeni.

„To tako biva. Nisu oni to očekivali. Ovi filmovi nisu filmovi s invaliditetom – takvima ih složi naša percepcija, ljudska površnost. Bojimo se nečega što nam nije poznato i što izaziva negativne emocije. I na kraju se iznenadimo jer filmovi su naprosto – filmovi.“, kaže Paškvan.