Važno je znati da lignja svoj plijen u mirovanju često prije konačnog napada vrlo pažljivo i nježno opipava, pogotovo ako je riječ o plijenu koji neće pobjeći. Takve su primjerice uginule ili ošamućene ribe ili pak naše skosavice. Tada je jako važno da to što opipa bude prihvatljivo…
povezane vijesti
Često se dogodi da se unatoč brižnom ‘češljanju’ terena i pažljivom skosanju duže vrijeme ne ulovi ništa, a onda kada se na spuštene sisteme gotovo zaboravi, slučajno se otkrije obješena lignja.
To nikako ne znači da liganja u moru do tada nije bilo i da se ta lignja slučajno u prolazu zakačila. Veća je vjerojatnost da su i ona i mnoge druge cijelo vrijeme bile tu, u neposrednoj blizini, ali prilično neuhvatljive.
Razlog za tu neuhvatljivost, na sreću, nije nepoznat.
Važno je znati da lignja svoj plijen u mirovanju često prije konačnog napada vrlo pažljivo i nježno opipava, pogotovo ako je riječ o plijenu koji neće pobjeći. Takve su primjerice uginule ili ošamućene ribe ili pak naše skosavice. Tada je jako važno da to što opipa bude prihvatljivo, prvenstveno teksturom, jer je u pitanju ipak dodir. Ako je ponuđeno prihvatljivo, lignja će svoj plijen privući i ostalim trakovima i jednostavno se objesiti. Tko god je radio s dva pribora istovremeno, taj jako dobro zna koliko se liganja samo objesi na skosavice i peškafonda.
Za takve ‘samoubojice’ savršene su mekano obložene skosavice i peškafonda s bogatom površinskom teksturom koje ih neće odbiti u prvom kontaktu.
U takvim je situacijama potrebno mirovati, odnosno skoseve svesti na najmanju moguću mjeru, te na taj način lignjama omogućiti da svoj plijen opipaju što ćemo, ako se malo koncentriramo, po napetosti strune lako moći osjetiti i na prstu. Nažalost, ni najosjetljiviju štapovi ovo pipanje ne mogu osjetiti i registrirati, tako da je u ovakvim pipavim situacijama obična tradicionalna tunja daleko ispred najsuvremenije opreme.
