Kantar (Spondyliosoma cantharus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji ljuskavki (Sparidae). U dužinu naraste 60 centimetara, a bude težak do 2,5 kilograma s tim da je prosječna težina najčešće lovljenih primjeraka 0,5 kilograma.

Ima zdepasto i donekle nabijeno tijelo s malom glavom i isturenim ustima koja kriju niz poput pilice međusobno spojenih čunjastih zuba što je u obitelji ljuskavki zapravo jedinstven slučaj..

Boje je tamnosive, sivo-smeđe, do sivo-maslinaste, sa strane sjajne, srebrnkastosive, a prema trbuhu srebrnobijele. Uzduž tijela se protežu zlataste prugice, a okomito široka tamna zasjenjenja.

Ženke su sivkasto-srebrnkasto obojane, a zreli mužjaci u doba mrijesta išarani plavkasto-tirkiznim linijama s karakterističnom grbom. Stareći sve više tamne, poprimajući zelenkasto-plavkasti odsjaj.

Iako ostavlja dojam snažne i potencijalno eksplozivne ribe, zbog relativno malih i nerazvijenih peraja kantar je spor i izrazito loš plivač.

Kantar je rasprostranjen duž cijele Jadranske obale, no najbrojniji je u Zadarskom i Šibenskom akvatoriju, te oko Visa i Lastova. Preferira tvrda kamenita i ljušturasta dna, i to izvan pučinskih rubova otoka, od 5 pa sve do 150 metara dubine.

Bentoska je vrsta i na dnu pronalazi sve što mu treba, od zaklona do hrane. Drugu ribu gotovo nikada ne proganja, a poznato je i da nema izrazitih prirodnih neprijatelja.

Budući relativno neosjetljiv na termoklin, ravnomjerno nastanjuje veći dio padina uključujući i širi pojas podnožja braka.

Uglavnom živi raspršeno, u kolonijama, dok jata formira tek krajem zime i početkom proljeća u vrijeme mrijesta.

Protandrični je hermafrodit, a spolnu transformaciju doživljava s pola kilograma težine. Zbog izrazitih razlika među spolovima, ne tako davno unatrag vjerovalo se da je riječ o dvije različite vrste.

Spolnu zrelost postiže s 21 centimetrom dužine.

Kantara se može loviti tijekom cijele godine, ali kao i sve druge ljuskavke znatno uspješnije u toplim mjesecima, danju i noću podjednako, po tihom vremenu i mirnom moru, s laganim zapadnim vjetrovima.

Udičarski pribor za ribolov kantara identičan je uobičajenom priboru za lov bijele ribe na kamenitom dnu.

U panuli namijenjenoj zubacu i gofu, panulaši često, pored temeljnih udica namijenjenih velikoj ribi, u najduže lovke lignje postavljaju sitnije udice, tzv. kantaruše, namijenjene upravo kantarima. Te sitne udice se vezuju na tanje fluorokarbonske prame koje su samo preko male omče spojene s glavnom lovnom udicom.

Inače kantar po pitanju ješke uistinu nije izbirljiv, tako da se za ješku može štošta koristiti. Ipak, najbolje rezultate ćemo postići ako upotrijebimo velikog crva, svježu srdelu, gavuna ili lignju.

Iako ima bijelo i tečno meso s pravilno razmještenim kostima, kantar nije posvuda cijenjen. Dapače, na nekim je mjestima vrlo neomiljen jer ga se smatra strvinarom. Nasuprot tome, na pojedinim je dijelovima Jadrana, kao npr. na Visu, kao i većina ostale oborite ribe, neobično cijenjen i tražen.

Ostali najčešći hrvatski nazivi za ovu ribu su grobar, kantrun, manjamorto, picigamorto i sivac.