PLAVI SVIJET

Što smo vidjeli na Rijeka Boat Showu: Prvi pravi i ozbiljni sajam nakon dvije godine vratio je Rijeku moru

Branko Šuljić

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Vidljivo je to bilo iz svega što se tri dana događalo na Gatu Karoline Riječke. Čak je i kiša ustuknula. Sajam je Rijeku i Riječane, nakratko, opet okupio oko mora i uz more



Proteklog vikenda održan je nautički sajam Rijeka Boat Show. Prvi pravi i ozbiljni sajam nakon dvije korona godine. Vidljivo je to bilo iz svega što se tri dana događalo na Gatu Karoline Riječke. Čak je i kiša ustuknula, a prethodnih dana nemilosrdno je padala, apokaliptični prizori Rijeke još su nam u sjećanju. Sajam je Rijeku i Riječane, nakratko, opet okupio oko mora i uz more. Trebalo bi o sajmu nešto napisati, održan je u našem gradu. Razmišljao sam, što napisati, a da ne ponovim već objavljeno. Istodobno, ne smije se zanemariti takvu manifestaciju.


Možda bi najbolje bilo spomenuti neke susrete i razgovore što sam ih imao izvan protokola, neslužbeno. Prvi kojeg moram spomenuti bez sumnje je najvjerniji izlagač riječkog sajma kroz sve minule godine. To je tvrtka Motonavis iz Rijeke. Sajam je mijenjao nazive i organizatore, prolazio uspone i teške padove, bilo je godina kada nije održan, a oni su mu uvijek ostajali vjerni. Od početka svog poslovanja riječkom sajmu trajno su vjerni. Redovito imaju najveći, ili jedan od najvećih izložbenih prostora. Kod njih se obvezno moram zaustaviti, malo popričati.


Aluminijska plovila


Vjekoslav Điđi Lukšić upoznaje s izloženim asortimanom. Posebno ukazuje na ovogodišnji novitet, aluminijska plovila. Dolaze iz Italije, proizvođač je Piranhascraft, ako to ime našim ljudima nešto znači. Điđi Lukšić objašnjava da su pogodni za big game fishing, da ih Talijani masovno koriste za taj sport. Velika je prednost što se izrađuju po želji kupca, za razne namjene. Materijal kvalitetan, baš za more, izrada također. Tek su pristigli, na početku sajma ni cijenu nisu imali.


Foto galerija: Rijeka Boat Show Foto: Vedran Karuza




Za razliku od Motonavisa, riječki Unimar vratio se na sajam. Zastupnik više renomiranih inozemnih proizvođača smjestio se na malom prostoru pod velikim šatorom. Više je imao papira nego konkretnih proizvoda. Damir Kovač, koji je dežurao na štandu, skreće nam pažnju na boje Marlin, što dolaze iz Trsta. Posebno ističe jednu kanticu na kojoj stoji da je namijenjena za plastiku. Kaže, odlična je za betonske površine, primjenjiva nadasve tamo gdje postoji opasnost od klizanja. Puno je praktičnije nego lijepiti razne gumene podloge. S njim na štandu bio je i mladi Marko Matutinović koji postupno ulazi u poslovne vode. Zasad, više smo pričali o nogometu.


Tradicijske barke

 


Na sajmu je bila zastupljena i tradicijska brodogradnja. Vidjeli smo dvije drvene barke, jednu u moru a drugu na suhom. Ne, nisu ponuđene na prodaju! Predstavio ih je Interpretacijski centar maritimne baštine DUBoak Dubašnica Malinska. Dvije pasare bile su smještene u središnjem prostoru sajma i pobudile veliku pažnju. Vajda nije bilo posjetitelja koji se nije zaustavio pokraj njih. I ne samo to… Predstavnici Centra održavali su radionice mornarskih vještina. Barka što se nalazila u moru povremeno je isplovljavala, priredivši mnogima doživljaj prve plovidbe na tradicijskom drvenom plovilu. Šteta, nije se moglo jedriti.


Tradicijske barke iz Malinske omogućile su mi i jedan dragi osobni susret. Obučen u pravog bodulskog barkariola informator posjetiteljima bio je Ivo Bogović. Dugo se nismo vidjeli, znao sam da je napustio riječki posao, na određeni način u nautičkom sektoru. Znao sam i to, da se vratio na Boduliju, roditeljskim korijenima.

Poznanike sam susretao na svakom koraku, jednako među posjetiteljima i izlagačima. Zaustavljam se pokraj prikolica za plovila, proizvodi ih tvrtka Bertinovec, kojoj je vlasnik Damir Bertinovec. Znam da je kontinentalac, uvijek sam mislio Zagorec. Sjedište tvrtke i proizvodni pogon nalazi se u mjestu Lonjica, u Zagrebačkoj županiji, a najbliže veće naselja i općinsko sjedište je Vrbovec. Barem za njega znamo.


Pričamo o poslu, svakodnevnim problemima. Nije lako, ali proizvodnju prikolica uspijeva držati iznad površine. Razmišlja o širenju proizvodnje i pogona i – morati će odustati. Krediti su skupi, još je veći problem nedostatak radnika, posebno onih stručnih. A, troškovi su strahovito porasli.


Riječko sajmovanje


Nailazim i na izuzetno jeftine izvanbrodske motore. Marka mi je totalno nepoznata, nisam je zapisao, ni zapamtio, ali… da je jeftino nema zbora. Motor od 15 KS stoji manje nego moja »četvorka« kupljena na akciji. Kad sam se predstavio čovjeku koji ih prodaje samo mi je rekao: »Nemojte gledati!«


Prvog dana sajma zadržao sam se u dužem razgovoru s povećom grupom ljudi, većinu poznajem, a neke sam upoznao. Bili su nazočni organizatori sajma, ljudi iz Županije i Lučke uprave, neki izlagači. Imena neću navoditi, uzela bi previše prostora. Tema razgovora – a o čemu nismo pričali..? Ipak, sajam nam je bio glavna tema, skretali bi, pa mu se vraćali. Zadovoljstvo je isijavalo, sajam raste, ima puno posjetitelje usprkos nepovoljnu vremenu. Osobno, i to sam rekao, nedostajalo mi je više plovila u moru.


Poveo se razgovor o terminu, da li je najpovoljniji, da li ga mijenjati? Ima nekih ideja, i imaju one svoje uporište. Glavni od organizatora govori da mu sugeriraju pomak za tjedan kasnije, jer veliki sajam u talijanskoj Genovi završava samo nekoliko dana prije početka našeg riječkog. Također, mora se voditi računa o meteorološkim prilikama, koji je termin najpovoljniji. Onaj potop iz prijašnje večeri svima je u sjećanju.


Prisjetio se netko i tradicije riječkog sajmovanja. Na prostoru bivše države u Rijeci je organiziran prvi nautički sajam – 1984. godine. Bit će uskoro okrugla obljetnica. Nije baš za pohvalu, ali u tom društvu bio sam jedini koji ga je vidio. Zanimljivo, na tom sajmu bio sam obični posjetitelj s plaćenom ulaznicom, a ne novinar izvjestitelj. Tako se dogodilo, bolje je ne objašnjavati. Sjećam se, sajam je održan u dvorani na Trsatu, a nekoliko barki bilo je »izloženo« u moru, u putničkom dijelu luke, vezane u jednom kantunu današnje Rive Boduli, a onda se zvala Tršćanska obala. Plovile su lučkim akvatorijem. Ta je informacija sve iznenadila. U sjećanju mi je ostala plastična barka dužine oko pet metara, davno je bilo, ne sjećam se detalja. Ali mi se urezao u sjećanje unutarnji diesel motor Yanmar što je bio u nju ugrađen. Oduševila me ta kombinacija. Kako je lijepo plovio, guštirao sam i poželio skočiti u tu barku.