Ovogodišnji Uskrs kalendar nam je smjestio u izuzetno rani termin. Za dva tjedna katolički vjernici proslavit će svoj najveći blagdan. Zašto tako rano, u ožujku? Ovo je pitanje identično onome: zašto tako kasno, u godini kada je Uskrs u drugoj polovini travnja, nakon 20. u tom mjesecu. Priču o datumu Uskrsa neću ovdje ponavljati, vjerujem da je čitateljima znana. Veliki blagdan povod mi je za drugu temu.

Desetljećima već Uskrs u nas označava početak turističke predsezone. Pamtim ona vremena kada Uskrs službeno »nije postojao«, pa su turistički djelatnici morali govoriti o »proljetnim praznicima«. Ali, samo kod kuće, moglo bi se reći za internu upotrebu. U kontaktima s inozemnom klijentelom, jasno, Uskrs je bio izuzetno važan polazni datum poslovne godine. Bio je i ostaje zauvijek, za kompletno turističko poslovanje. Uključujući i nautički segment turizma! Da i on počinje s Uskrsom, bez obzira na činjenicu što smo skloni njega vezivati uz ljetne mjesece, uz sezonu kupanja. Ali, ona ipak traje znatno kraće nego sezona plovidbe.

Pravom sezonom kupanja među turističkim djelatnicima, ali i lokalnim stanovništvom, smatra se razdoblje otprilike od 1. lipnja do 15. rujna. Ovisno o meteorološkim prilikama, ono se može produžiti ili skratiti. Nautičari nisu toliko podložni kalendaru, sezona plovidbe njima su, također, proljetni i jesenski mjeseci. Onima najodvažnijima čak i zimski! Više puta viđao sam nautičare na moru u rano proljeće i kasnu jesen. Drugačiji je to svijet od većine nas koji smo na moru, ili pri moru, samo kada je lijepo vrijeme i visoka temperatura zraka. Jednom davno, kada je njegova domovina uživala u blagodatima mira, poznati ukrajinski jedriličar hvalio mi je prednosti našeg Jadrana, govorio da je idealna destinacija za cjelogodišnje jedrenje, te da razmišlja o pokretanju škole jedrenja u našem moru. Sličnu priča slušao sam kasnije i od nekih Skandinavaca, zanimljivo, na istom otoku.

Živost u marinama

Privlačno je naše Jadransko more svjetskim nautičarima, nije samohvala kada konstatiramo da smo im najprivlačnije odredište. Potvrda tome su brojke, ne osobne impresije. Na svjetskom charter tržištu hrvatski udio iznosi 40 posto, u našim marinama, lukama i lučicama privezana je najveća svjetska charter flota što je čini oko 4.500 plovila. Recimo i to, nautičarima je za plovidbu najzanimljiviji akvatorij Zadarske županije.

U prigodi Uskrsa, to je razumljivo, neće »cime odmolati« čitava nautička flota. Zaplovit će tek mali dio tog brodovlja. Ostali će još neko vrijeme čekati na čvrstom, zimskom vezu. Ali, čim prvi brodovi krenu s pripremama za plovidbu počinje šušur u marinama i ostalim lukama nautičkog turizma. Dolaze nautičari, pripremaju se za isplovljavanje, po marinama se vrte serviseri svih struka, nakon jesenskog i zimskog razdoblja mirovanja, na brodu uvijek ima posla, mora se sve provjeriti, nešto popraviti, iskušati, da ne bi bilo eventualnih neugodnih iznenađenja za vrijeme plovidbe. Iako, sve se ne može predvidjeti i unaprijed eliminirati. Svaki vlasnik osobnog automobila dobro zna što mu njegov ljubimac može priuštiti na cesti. Na moru je mogućnost takva da su iznenađenja još veća.

Tim su aktivnostima pokrenute pripreme za pravu, punu sezonu plovidbe. Za nju se pripremaju nautičari, a još više iznajmljivači plovila – charter djelatnost, te luke nautičkog turizma u cjelini, bez obzira na to kakav im je službeni status. Svako sljedeće ljeto, ističu njihovi menedžeri, treba dočekati s nečim novim, u boljem stanju nego što su nautičari vidjeli i doživjeli u prethodnoj godini. Za naše marine generalno možemo reći da nude visoku razinu kvalitete, ali i njihovi vodeći ljudi ističu da od dobroga može biti još bolje. I stalno se trude unapređivati kvalitetu ponude.

Marine su zatvorene

Posljednjih godina nadasve se potencira ekološki aspekt ugošćavanja nautičara, odnosno nautičkog turizma u cjelini. Često slušam priče negativna prizvuka kada je riječ o nautičarima i ekologiji. Prigovori polaze iz marina, za koje se tvrdi da more u njima nije čisto, što donekle stoji. Marine su zatvoreni ekosustavi, lukobranom odvojene od susjednog akvatorija, u njima nema cirkulacije. Ne samo u jednoj marini vidio sam obraštaj što je posljedica upravo takva stanja mora. Oni kritičniji, osobno bi ih nazvao zanovijetalima, ističu da na kvalitetu tog mora negativno utječe i antivegetativna boja kojom se premazuje podvodni dio plovila. Nadalje, nisu prihvatljive njihove tvrdnje da otpadne vode iz marina, nakon ispiranja plovila na kopnu ili čišćenja podvodnog dijela, izravno otječu u more. Možda se to negdje događa, ali većina marina ima sustave za prihvat i separaciju otpadnih voda. U svakom slučaju, kvalitetu mora u marinama može se i treba poboljšavati. Zatvorenost akvatorija može se eliminirati, nije to danas neizvediv i skup problem. Pokazatelj može biti i riječka putnička luka u kojoj je već godinama omogućena cirkulacija mora.

Drugi ukazuju na zagađivanje otvorenog mora, tvrde da previše brodova u ljetnim mjesecima plovi hrvatskim dijelom Jadrana. Slažem se s njima. Nisam pročitao stručnu studiju što bi izrekom rekla koliko nautičkih plovila može prihvatiti hrvatski akvatorij. Ne da bi nam dobro došla, nego smo je morali odavno imati. Nautička plovila nisu samo ogromna charter flota stacionirana u nas. Tisuće nautičara dolaze na naše more vlastitim brodovima, morem i kopnom. Tu su i naši ljudi, njihov potencijal nikako nije zanemariv.

Slučajno i namjerno

Na moru ima raznih oblika zagađenja. Ako i zanemarimo standardne ispuhe brodskih motora, jer ne plove svi na pogon vjetra, mnogi su izvori zagađenja. Stoji činjenica, kako se izražavao jedan poznati Crnogorac, da nautičari imaju visoko razvijenu ekološku svijest. Puno puta osobno sam se u to uvjerio. Svojedobno mi se jedan Slovenac žalio da mu je čovjek došao naplatiti pristojbu za sidrenje u kanalu. Ali, kada ga je zamolio da preuzme vreću sa smećem, uz napomenu da će to posebno platiti, dobio je odgovor da »to nije u njegovoj nadležnosti«. Ne bacaju nautičari smeće u more, iako nas ima svakakvih, ljudi smo… Uz to, nekome je vjetar otpuhao sa stola praznu limenku od piva ili plastičnu čašu, papirnatu salvetu, pa čak i tanjur. Od stotina tisuća nautičara, mnogima se to dogodilo. Puno je veći problem pražnjenje crnih tankova u more, a takvi slučajevi nisu baš rijetki. I to se ne događa slučajno nego namjerno! Imaju marine uređaje za prihvat tih nečistih voda, ali to se plaća, a neki uopće ne uplovljavaju u marine.

Svašta se događa među stotinama tisuća ljudi, nemoguće je sve kontrolirati i sve prisiliti na poštivanje ekoloških normi ponašanja. More moramo čuvati, naše Jadransko i sva ostala, da bismo uživali u plovidbi, jednako danas, sutra i u dalekoj budućnosti.