ROCK FISHING

Kako lovite u rock fishingu, iz vreće za spavanje ili stražareći nad štapovima? Donosimo nekoliko savjeta

Boris Bulić

Ne smije se ignorirati činjenica da je noć prirodno vrijeme počinka i unatoč dobroj pripremi i adrenalinu koji nas potiče, nakon nekog vremena svaki korak može biti koban. Umor i neispavanost čine naše pokrete i reflekse sporijima, a promišljanja najčešće postaju donekle zamagljena. U trenutku kada osjetite zamor i potrebu za snom, najbolje je povući se u bazu…



Da bi rock fishing uistinu bio užitak i doživljaj o kojem će se poslije dugo pričati kao o nečem zbog čega će more uvijek imati treperavi miris čežnje za avanturom, na stijene ne bi trebalo ići bez neophodne doze poštovanja i opreza. Stoga evo nekoliko manjih savjeta koji će ribolov na stijenama možda učiniti lakšim, ljepšim i ugodnijim.


Vrlo važan i nerijetko jako velik zid s kojim se sudaraju početnici u rock fishingu je onaj na kojem se ispisuje broj ulovljenih riba. Većina ribolovaca od ribolova očekuje veliki broj riba od kojih je bar četiri do pet kapitalnih razmjera.


U rock fishingu su ulovi kapitalnih riba vrlo izgledni, no u praksi se kompletan ulov svodi na desetak riba po ribolovu (od sumraka do idućeg jutra). Naravno, mogući su, a kod nekih ribolovaca i pošta i dosta česti, ulovi i iznad toga, no realno gledano to su krajnji gabariti.




Ribolovci navikli na tempo kojim se riba lovi u natjecateljskom ribolovu, ili pak u ribolovu s barke, kada se primjerice naiđe na arbune, često budu zbunjeni ‘općim nedogađanjem’, što ih u pravilu uspava.


Oni koji se nakon zabacivanja pribora zavuku u vreću i probude kada se pregriju od jutarnjeg sunca naravno da neće ostvariti nikakav ulov.


Murine primjerice, najčešće ješku uzmu pa je prevrću u mjestu, čak i kada ih udica ubode. I najsuvremeniji indikatori za to vrijeme šute. Jedini pokazatelj je vrh štapa koji se lagano povija, malo van ritma valova, što se iz vreće za spavanje jako teško može uočiti.


Isto tako ne smije se ignorirati činjenica da je noć prirodno vrijeme počinka i unatoč dobroj pripremi i adrenalinu koji nas potiče, nakon nekog vremena svaki korak može biti koban. Umor i neispavanost čine naše pokrete i reflekse sporijima, a promišljanja najčešće postaju donekle zamagljena. U trenutku kada osjetite zamor i potrebu za snom, najbolje je povući se u bazu. To može biti šator, vreća za spavanje, pa čak i povratak kući, no poruku vlastitog organizma nipošto ne treba ignorirati.


Odspavajte sat-dva, pa zoru dočekajte spremni. To što možda niste budni izdržali cijelu noć u nekakvom hard-rock ribolovnom pohodu, nikako ne znači da ste podbacili, već samo da ste za ovaj puta dovoljno uživali. A ako vam se učini da je doživljaja bilo premalo, jednostavno isplanirajte i pođite u novi pohod.