Iako stručna literatura navodi 5 kilograma težine i 70 centimetara dužine kao gornju granicu koju škrpina može doseći, na ribarnicama se nerijetko mogu pronaći i teži primjerci. Ipak, prosječna je težina znatno manja i kreće se oko 0,25 kilograma.

Glava škrpine je u odnosu na tijelo velika, gotovo nerazmjerno robusna i posuta bodljama. Ima ogromna usta otvaranjem kojih stvara vakum više nego dostatan za usisavanje svog plijena. Oči su relativno sitne, a s donje strane donje vilice ima resaste izrasline po kojima je najlakše razlikujemo od ostalih sličnih vrsta iz obitelji bodeljki.

Peraje su solidno razvijene s tim da leđna peraja po sredini ima uleknuće. Prve šipčice leđne peraje su povezane s otrovnim aparatom kao i bodlje na škržnim zaklopcima. Bočna je linija vidljiva cijelom dužinom. Može se prilagoditi podlozi na kojoj obitava, tako da boja tijela varira od svijetloružičasto-crvene do tamno-smeđe, nikada jednolične, već uvijek izmrljano mramoraste. A s okolinom se stapa ne samo bojom već i izgledom, jer joj je tijelo prekriveno brojnim resastim izraslinama koje se savršeno uklapaju u algama obraslo kamenje koje je okružuje.

Škrpinu nalazimo po cijelom Jadranu, od pličina dubokih tek pet – šest metara do čak 400 metara dubine. Ipak, najbrojnija je na dubinama od nekih trideset do pedeset metara. Iako se može naći i na pjeskovitom dnu, preferira hridinast teren na kojem lako pronalazi zaklone. Izbjegava blizinu ljudskih naselja, pa je stoga češće nalazimo na vanjskim otocima i brakovima od kojih je najbrojnija na zadarskom i šibenskom području.

Kao tipična bentoska sedentarna vrsta, dan provodi na dnu prikrivena u škrapama i među algama gdje čeka neoprezne ribe, glavonošce i rakove koji su joj glavna hrana.

Škrpina se mrijesti krajem proljeća i početkom ljeta. Budući da biologija ove vrste nije u potpunosti istražena, ne zna se kada postaje spolno zrela ni koliko dugo može živjeti.

Škrpina se unatoč svim svojim kvalitetama rijetko kada lovi ciljano. Uglavnom se lovi usputno s drugom bijelom ribom s kojom dijeli stanište.

Iznimka je inchiku koji je kao ribolovni alat za škrpine posebno lovan.

Idealne su pozicije na kojima se dno stepenasto spušta i uzdiže formirajući male kaskade i kanjone. Ako se tijekom ribolova na udicama izvuče smokva ili vrana, velika je šansa da se uskoro nasuče i sama škrpina.

Intenzitet kojim se ova vrsta lovi tijekom godine je manje-više ujednačen i to ponajviše zato jer na dubinama preko četrdeset metara, na kojima je škrpina najbrojnija, nema nekih većih temperaturnih kolebanja, tako da nema ni zamjetnih migracija.

Osnovni pribor za lov škrpine je kančenica, uglavnom klasične konstrukcije. Tradicionalisti su pritom skloniji ribolovu iz ruke, dok suvremeniji pristup podrazumijeva korištenje štapa i role, i to ponajviše zbog praktičnosti u rukovanju. Pritom ne postoji određeni tip štapa ili role namijenjen upravo škrpinama. Dobar će biti bilo koji komplet namijenjen lovu bijele ribe iz barke na većim dubinama.

Debljina strune, kao i u svakom ribolovu, mora biti primjerena očekivanoj veličini ulova, ali i općim uvjetima ribolova, tako da osnova ne bi trebala biti tanja od 0,45 milimetara. Istina, za škrpinu bi bio više nego dovoljan promjer od 0,30, no u ribolovu na terenima na kojima obitava ova bodljikava ljepotica obitavaju i druge ribe, znatno agresivnije i teže, poput velikih ugora, pagara ili murina. Osim toga, olovnice teške i do 300 grama potrebne za brzo spuštanje na željeno mjesto treba i podići, bilo rukom ili štapom, tako da tanki promjeri nikako nisu dobar izbor.

Naravno, ako se za osnovu koristi upredenica, tada promjer strune može biti znatno manji, no opet u skladu s težinom olovnice, dubinom i očekivanom lovinom.