​Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru relativno je mlad, ali već broji više od 25 djelatnika u znanstveno-nastavnim zvanjima te se uz snažnu potporu Uprave Sveučilišta u Zadru, kao i podršku Zadarske županije i partnera iz gospodarstva, brzo razvija i nameće kao podrška i izvor novih znanja u plavom sektoru te u zelenom sektoru, odnosno održivoj poljoprivredi. Od 2011. godine krenuli su s jednim preddiplomskim studijem, a danas imaju čak pet akreditiranih studijskih programa. Velik broj studenata pronašao je posao u struci u Zadarskoj županiji i šire, u inozemstvu, dok su neki nastavili obrazovanje na doktorskoj razini.

Novigradska dagnja

Doc. dr. Ivan Župan, zamjenik pročelice Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru diplomirao je ribarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine. Za izvrsnost u znanosti te doprinos Sveučilišta u Zadru u prijavi i provođenju znanstvenih projekata u 2016. godini primio je nagradu rektorice prof. dr. Dijane Vican. Dobitnik je i godišnje nagrade Zadarske županije za znanstveni doprinos u području akvakulture i biologije mora te sudjeluje u nekoliko projekata, među kojima i na projektu zaštite oznakom izvornosti novigradske dagnje.

– Zaštita proizvoda oznakom izvornosti Novigradska dagnja odobrena je na razini Republike Hrvatske, a trenutno je na razmatranju pri Europskoj komisiji. Do sada su povratno zaprimljeni manji komentari o povezanosti geografskog područja i posebnosti proizvoda koje je potrebno razjasniti te se tijekom ove godine očekuje dobivanje oznake izvornosti. Time bi se Novigradska dagnja uz Malostonsku kamenicu svrstala kao tek drugi proizvod iz mora s ovom prestižnom oznakom u Hrvatskoj, uz trenutnih 16 drugih hrvatskih proizvoda s istom oznakom.

Nositelj provedbe je Udruga uzgajivača Novigradska dagnja, dok je Sveučilište u Zadru na čelu s izv. prof. d. sc. Tomislavom Šarićem i sa mnom izradilo kompletnu specifikaciju proizvoda kao ključnog dokumenta u dokazivanju posebnosti ovog proizvoda. Konačno odobrenje bit će dodatna garancija kvalitete novigradske dagnje na domaće, a u slučaju povećanja proizvodnje i inozemno tržište. Istraživanja koja provodimo posljednjih nekoliko godina u Novigradskom moru dokazuju kako se radi o području koje je iznimno pogodno za uzgoj školjkaša, što je poznato od davnina, te rezultira proizvodom koji se ističe visokom popunjenošću mesa, izvrsnim okusom te zdravstvenom ispravnošću kao najvažnijim faktorom za konzumente.

Je li dagnja kao namirnica dovoljno prepoznata i konzumirana na domaćem tržištu?

– Dagnje, kamenice i ostali školjkaši koji na tržište dolaze iz uzgoja ili izlova u Hrvatskoj se plasiraju iz proizvodnih zona koje su pod višegodišnjim monitoringom. Vrlo rijetko se školjkaši plasiraju direktno na tržište bez potrebe za pročišćavanjem u centrima za purifikaciju, što je redovit slučaj u Europi i ostatku svijeta. To znači kako su školjkaši uzgojeni ili izlovljeni u moru koje je iznimno čisto što je najbolja garancija kvalitete naših školjkaša. To nije dovoljno iskorišteno, a tržište je preplavljeno jeftinim proizvodima iz uvoza koji su slabije kvalitete. Naravno, problem je i u relativno malim količinama koje proizvodimo, a tu je posebno ograničeno tržište školjkaša iz izlova, s obzirom na preveliku eksploatiranost nekih vrsta, poput prnjavice ili vongole. Hrvatska ima još neiskorištenih potencijala za proizvodnju visokokvalitetnih školjkaša iz uzgoja. Puno se još može napraviti na povećanju prepoznatljivosti školjkaša kao kvalitetne namirnice, a dobivanje oznake izvornosti za novigradsku dagnju dobar je korak prema tome. U općinama Novigrad i Starigrad u posljednje se vrijeme radi dosta na promociji školjkaša, a i uzgajivači sa zadarskog područja rastu u proizvodnji i kvaliteti proizvoda pa se očekuje nastavak trenda u budućnosti. S obzirom na glavne karakteristike školjkaša u uzgoju, to je minimalan učinak na okoliš i visokokvalitetna te cjenovno dostupna hrana. Postoje i potencijali za razvoj akvakulture školjkaša na razini Hrvatske. Zahvaljujući dobrom planiranju Zadarska je županija zauzela vodeće mjesto u akvakulturi u Hrvatskoj, prvenstveno u uzgoju bijele ribe i tune, ali i uz značajan napredak u uzgoju školjkaša posljednjih godina.

​Izumiranje periski

Radili ste i istraživali izumiranje periski u Jadranu. Ima li još uvijek živih primjeraka i kako ih se može zaštititi? Što bi za biljni i životinjski svijet značio njihov potpuni gubitak?

– Tim Sveučilišta u Zadru uključen je u praćenje pojave masovne smrtnosti periski od samih početaka u Španjolskoj 2016., uz intenzivno praćenje od pojave smrtnosti na Jadranu koje je počelo 2019. u južnom dijelu, odakle se proširilo na sjeverni dio Jadrana. Uz praćenje preživjelih, zajedno s velikom mrežom kolega iz drugih institucija, radilo se i na prikupljanju mlađih periski na cijelom Jadranu. S obzirom na intezitet smrtnosti čija etiologija zbog malog broja preživjelih jedinki i brzog nastupanja mortaliteta nije do kraja razjašnjena, rezultati su, kao i u ostalim mediteranskim zemljama, vrlo ograničavajući. Tek je manji broj individualnih primjeraka periski prijavljeno da su preživjele i one se prate, a neke individualne su zaštićene posebnim kavezima. Od velikog broja dojava građana koje zaprimamo o živim primjercima, uglavnom se radi o vrsti periske Pinna rudis koja je morfološki vrlo slična i za sada nije zahvaćena pojavom smrtnosti. Prema dojavama kolega iz Italije, nešto je veći broj preživjelih periski na području Venecijanske lagune, iako još nema službene potvrde. Ipak, zajedno s pojedinim preživjelim individuama na Jadranu za koje se nadamo da nisu jedine jer je nemoguće pretražiti cijelo stanište, polažemo nade za oporavak ove vrste. Pokušaji uzgoja u akvarijskim sustavima, nažalost, ne daju velike rezultate, ali su hvalevrijedni jer postavljaju temelje za buduća istraživanja koja će biti usmjerena prema očuvanju i oporavku ove vrste koja je endem Mediterana i Jadrana.

Koje su još vrste ugrožene ili im prijeti izumiranje i kako to zaustaviti?

– Sve je veći antropogeni pritisak na morska staništa, iako su promjene u vidu nestajanja vrsta manje izražene u odnosu na slatkovodne ekosustave. Primjer ugibanja periske je vrlo specifičan, s obzirom na brzinu i intenzitet širenja te nemogućnost konkretnog djelovanja pod morem ne daje mnogo prilike za bolju intervenciju. Taj primjer ukazuje koliko je važno ulagati u znanost i proučavanje biologije i ekologije te interakcije između čovjeka, prirode i okoliša. Povećanjem temeljnih znanja o pojedinim vrstama omogućuje se preciznija i pravovremena reakcija koja može pomoći u sprečavanju negativnih učinaka bilo kojeg tipa na određenu vrstu. Moramo prikupljati što više znanstvenih i stručnih spoznaja, ali je od najveće važnosti smanjenje direktnih negativnih učinaka na osjetljiva morska staništa, u slučaju Mediterana to su primjerice livade morskih cvjetnica i koraligenske zajednice. U Hrvatskoj imamo velik dio mora pod određenom razinom zaštite, poput Natura 2000 područja, nacionalnih parkova i parkova prirode te zaštićenih rezervata prirode, na čemu se dugoročno temelji i gospodarski kapacitet, kao i ukupna kvaliteta života budućih naraštaja. Pozitivni primjer na Jadranu je privremena zabrana ribolova u Jabučkoj kotlini.

Bolja budućnost

Na kojim projektima trenutno radite i koji su vam planovi za budućnost?

– Moja trenutna istraživanja vezana su najvećim dijelom uz održivu akvakulturu, poput unapređenja uzgoja školjkaša. Trenutno zajedno s kolegama s Odjela provodimo niz projekata i istraživanja s ciljem poboljšanja tehnika za uzgoj školjkaša, kao i uvođenja novih vrsta u akvakulturu. U Novigradskom moru smo instalirali uzgojnu splav koja će služiti za praktični rad sa studentima. U završnoj smo fazi opremanja laboratorija za istraživanje mora u kojem smo instalirali bazene za pokusni uzgoj vodenih organizama, čime ćemo značajno unaprijediti naše istraživačke kapacitete. U bliskoj smo suradnji s vodećim proizvođačima zadarskog područja, ali i s manjim uzgajivačima obiteljskog tipa s kojima smo surađivali na nizu projekata vezanih uz održivu akvakulturu. Primjerice, provodili smo eksperiment uzgoja kamenica u Novigradskom moru kao vrlo zanimljive vrste koja se na zadarskom području ipak relativno malo konzumira u odnosu na jug Hrvatske.

Po vašem mišljenju, kakva je svijest o važnosti ekologije mora?

– U zadnje vrijeme svijest o važnosti ekologije mora i negativnih učinaka dosta se mijenja, iako je taj proces relativno spor. Nadamo se kako će se u budućnosti smanjiti negativan utjecaj na mora i oceane. Na Sveučilištu u Zadru redovito provodimo edukativne kampanje u javnosti, posebice u vrtićima i školama, te pokazujemo rezultate istraživanja. Velik dio naših studenata koji se bave ronjenjem uključen je u ekološke akcije čišćenja mora i plaža.

Mogu li Hrvatska i Zadar u turističke svrhe dodatno iskoristiti potencijal Jadranskog mora?

– Može, svakako, i na tome treba raditi. Naše je more naš najjači turistički adut, ali uz njega, da bi se ostvarili potpuni učinci turizma, moramo pružiti turistima uvid u kompletnu sliku. Primjerice, Hrvatska povijest ribarstva i učinaka hrvatskih ribara na svjetskoj razini je fascinantna i neka naša manja mjesta imaju ogromne potencijale u brendiranju upravo u smjeru povezivanja ribarstva i akvakulture s turizmom. Iako se u tom segmentu stvari kreću nabolje, i dalje imamo puno prostora za napredak u povezivanju turizma s održivom proizvodnjom hrane i ekologijom. S obzirom na otežane uvjete u kojima živimo u posljednje vrijeme, važno je ne bazirati se isključivo na prihode od turizma koji može biti nestabilan, već ojačati i našu poljoprivrednu proizvodnju, čime se osigurava bolja budućnost.

Konstantno se govori kako Hrvati ne konzumiraju dovoljno ribe i ribljih namirnica, kako se može to promijeniti?

– Treba primijetiti pozitivne trendove koji se dešavaju u novije vrijeme. Potrošnja ribljih proizvoda u svijetu je u porastu, dok je u Hrvatskoj još uvijek relativno mala u odnosu na ostale mediteranske zemlje. Ipak, i kod nas se može primijetiti trend veće konzumacije ribljih proizvoda, počevši od njezinog stavljanja na meni u dječjim vrtićima, do sve većeg broja manifestacija koje se baziraju na domaćim ribljim proizvodima, Povećava se proizvodnja ribe iz uzgoja s obzirom na sve veću dostupnost i bolju prihvaćenost na tržištu. No, još je dosta posla pred svima nama kako bi se podigla potrošnja kvalitetnih ribljih proizvoda, a u što treba uključiti veći broj dionika. Uz već spomenutu dagnju, svakako bi na prvom mjestu trebalo istaknuti i sitnu plavu ribu kao namirnicu s dokazanim pozitivnim učincima na zdravlje ljudi.