Još jednom nam se javio David Jovanović, ljubitelj big game fishinga čija je upornost u ovom ribolovu bila lijepo nagrađena. Najprije je bio double strike, pa stand up borba, te zanimljiv obrat u finalu.

Evo što nam je David ispričao o tom svom iskustvu:

– Nekoliko dana nakon mog prvog ulova tune, odlučili smo ponovno izaći na more, unatoč velikim ljetnim vrućinama koje su vladale tih dana.

Na brodu smo ovaj put bili samo moj tata i ja.

Prvo smo otišli uzeti svježu srdelu s plivarice, a nakon toga smo krenuli tražiti pošte.

Na moru smo bili već ujutro, negdje oko 7 sati.

Kada smo stigli na pošte, počeli smo tražiti ribu i brumati, ali situacija je bila teška.

Na sonderu se apsolutno ništa nije htjelo pokazati.

Zbog toga smo se premještali nekoliko puta, išli s jedne pošte na drugu, kružili i tražili bilo kakve tragove ili znakove ribe, ali satima je sve bilo mirno.

U jednom trenutku, na jednoj od tih pošta, primijetili smo iglice oko broda. Znao sam da ako su iglice tu, tune nema, pa sam predložio tati da se odmah premjestimo. Tako smo i napravili – otišli smo na skroz drugu poštu – priča nam David.

– Tamo smo došli, brumali, spustili štapove na provi i čekali.

Vrijeme je prolazilo pod jakim suncem i oko 16:00 sati popodne, misleći da od tog dana neće biti ništa, odlučio sam da krenemo prema luci.

Ja sam sam pobacao u more ono malo bruma i srdela što nam je ostalo, te sam krenuo pospremati brod za povratak.

I u tom trenu ide potpuni šok.

Mašinica je odjednom krenula vrištati, a štap se divlje savio.

Zapravo, oba štapa na provi su se savila u isto vrijeme!

Ostat će pitanje je li to bio double strike ili je to bila jedna velika riba koja je zagrizla na jedan štap pa se u bijegu zapetljala oko drugog najlona. To nikada nećemo sa sigurnošću znati . – nastavlja David svoju priču.

– Kako smo na brodu bili samo tata i ja, morali smo reagirati u sekundi.

Ja sam skočio za jedan štap, a tata za drugi.

Nažalost, riba na tatinom štapu se nije dobro zakačila i udica je ubrzo prazna izašla van.

Moja je riba ostala čvrsto na štapu, pa smo se odmah prebacili samo na taj jedan štap i tu je krenula prava borba.

Ova borba je bila posebna jer sam je odradio preko borbenog pojasa.

Sam sam se borio s njom i tako je trajalo punih sat vremena dok je nismo uspjeli prvi put vidjeti pod brodom, na nekih 20 metara dubine.

Kada smo je s tih 20 metara nekako uspjeli podići na 5 metara dubine, skinuo sam borbeni pojas, a štap sam stavio u držač kako bi tata mogao preuzeti kontrolu nad njim.

Moj zadatak je bio da rukama namotavam i povlačim najlon.

Naime, bullet swivel koji spaja osnovu i predvez bio je prevelik da bi ušao kroz prvu vodilicu na štapu.

Tu smo se malo mučili da ribu privučemo skroz do broda, ali nekako sam je ja uspio dignuti na samu površinu.

Taman kada je došla do samog trupa broda i kada sam se spremao prerezati predvez, tuna je odjednom poludjela, trgnula se i pobjegla natrag dolje na 5 metara dubine.

U tom trenutku je moj stari preuzeo i probao je dovući natrag gore do broda.

Riba je napravila još jedan krug, i u trenu kada je predvez bio kod tate u rukama, pod silnim pritiskom je pukao i ona je otplivala.

Iako je predvez na kraju pukao, cilj je bio ostvaren.

Riba je bila pobijeđena i privučena do samog broda, a jasno se vidjelo da je otplivala živa i zdrava natrag u more, što je najvažnije.

Nakon prve tune, ovaj drugi brzi ulov za mene je bio još jedan predivan i savršen korak naprijed u Big Game Fishing ribolovu.

Za kraj, svim kolegama na moru želim mirno more i, naravno, rogi ribaru! – ispričao nam je David Jovanović.