Lička kuća

U Lici se može zaista izvrsno jesti. Ovo novo mjesto potpuno nas je oduševilo

Edi Prodan

Riječ je o naglašeno autohtonim jelima kojim je dodana i nota artizma, kao u okusu, tako i u samom prezentacijskom dijelu

Hrvatska gastronomska scena postala je bogatija za još jednu važnu destinaciju – Ličku kuću, znameniti, kompleksni restoran koji posluje u sklopu JU NP Plitvička jezera.


Iako i u prijašnjem razdoblju poznata kao mjesto uživanja u ličkom specijalitetima, taj je restoran nedavno svom poznatom menuu dodao novi stupanj užitka.


Riječ je o naglašeno autohtonim jelima kojim je dodana i nota artizma, kao u okusu, tako i u samom prezentacijskom dijelu što jasno daje do znanja kako se na hrvatskom gastronomskom nebu krenulo u pokrivanje nekih, do sada nepokrivenih zemljopisnih područja.


Juha od povrća, Foto: Gastronomadi


Ono što je neprijeporno, činjenica je da Lika ima svoj specifični izričaj utemeljen na lokalno proizvedenim namirnicama. Istina, riječ je često bila o bazičnim jelima koja su danas, zahvaljujući imaginaciji i iskustvu chefa Ličke kuće Igora Jularića kao i njegovog sous chefa Daria Špehara, pretvorena u jednu sasvim drugačiju dimenziju.


Njih su dvojica, a riječ je o autohtnim ljudima izraslim na ličkoj tradiciji, oplemenili ponudu ali su zadržali i skoro cjelokupnu prijašnju ponudu, ne samo zbog toga što je redom riječ o odličnim jelima nego i zbog toga kako se standardni, “stari” gosti ne bi osjetili iznevjerenima.


No, ono što se pojavilo prije nekoliko tjedana na Plitvice će privući i sve najzahtjevnije gastronomade, ljude koji žele iskusiti nešto sasvim novo, doživjeti gastronomske vrhunce.


Tortellini sa skutom, Foto: Gastronomadi


Novi jelovnik ima petnaest jela, od toplih predjela kao što su tortelini punjeni s domaćom skutom kojima umak čine krema od buče i rikule ili valjušci od ličkog krumpira punjeni dimljenom pastrvom te na bijelom vinu pirjani pršut, no ono što je svakako značilo hrabrost u dosljednosti je orzot od ličke janjetine – pirjano meso i ječmena kaša s tamnim Velebitskim pivom.


Apsolutno dakle Lika, iskonska, a opet nova. Hrabra jer u silnom nadiranju jela od riže i sveprisutnih rižota, mora se imati puno samopouzdanja da bi se Liku suprotstavilo svijetu.


Rezulat je naravno fantastičan, pa i zahvaljujući zanimljivoj ličkoj janjetini, ne onoj s bodulskog krša, janjetini s bogate ispaše gdje je trava prošarana s descima ljekovitih i aromatičnih biljaka. Pa joj je stoga takvo i meso. Kad se još poveže s ličkim ječmom, da bi iz njih pivo iz Pazarišta, također jedinstvenog mjesta na obroncima Velebita, izvuklo sasvim neke drugačije sokove, rezultat je baš ono što se željelo: izvorna, ali i sasvim nova, samosvijesna Lika. 


Ribeye, Foto: Gastronomadi


Tu je i Lička juha, koja je umjesto tradicionalnih iznutrica i “kiseline” dobila domaće povrće, temeljac od prženih janjećih kostiju, kao i meso janjetine.


Jako su dobri i janjeći kotleti koji nakon obrade u vakuumu, idu u posebnom začinskom “ogrtaču” na termičku doradu u pećnicu. Prema tradiciji peke osmišljen je Lički zavežljaj. U papiru za pečenje složi se lički krumpir i jednaku takvu janjetinu, korijensko povrće, rajčicu i začine.


Posebna je priča tog jela – mariniranje mesa u šljivovici. Ima tu i ličkog burgera s basom, klasičnih goveđih odrezaka, a poseban se naglasak stavlja i na slatka jele.


Tomislav Kovačević, Ravnatelj JU NP Plitvička jezera, Foto: Damir Škomrlj


Ali – dosta pisanja i čitanja, Lika i Lička kuća vrijedni su – istraživanja. 


Paralelno s gastronomskim priključivanjem Ličke kuće najznačajnijim svjetskim trendovima, već je naime sada jasno kako će se ovaj plitvički restoran vrlo brzo naći u najznačajnijim gastro vodičima, pa tako i u onom Michelinovom, no čini nam se kako je još značajnije to da će on potaknuti jačanje procesa definiranog kao LQ, “Lika quality” što je oznaka proizvoda nastalih u okviru procesa brendiranja Lika destinacije.


Jasno je naime kreatorima gastronomskog iskoraka Ličke kuće kako je njihova opstojnost u najvećoj mjeri povezana s rastom broja proizvođača autohtonih ličkih namirnica.


Jedno je bez drugog nezamislivo. Tim više što primjerice Michelin ističe kako naglašeno autohtoni restorani imaju i njihove najveće simpatije. Samim time i razvojne poticaje.


Stišavaju se ljetne temperature tako da je upravo vrijeme kasnog ljeta i rane jeseni idealno za posjet Plitvicama i Ličkoj kući. Uz znane prirodne fascinacije, svi koji uživaju u beskompromisnoj lokalnoj gastronomiji doživjet će istinsku radost.


Kruh naš svagdanji

Svakodnevno – tri vrste kruha. Jako na cijeni onaj od “prapšenice”, pira koji je također lička tradicija kojem se dodaju orasi. Ima i kruha od sušenih rajčica, maslina, i začina kao i onaj gdje se standardnom bijelom brašnu dodaju sjemenke buče. O kruhu će se i inače voditi iznimno mnogo računa, svakako će se slijediti i sezonske mijene.


Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom JU NP Plitvička jezera.