S fenjerom u ruci zaputih se u potragu za sobom, napisala je onomad velika američka književnica Emily Dickinson. Rečenica je to kojom spisateljica Maggie Smith praktički započinje svoju uspješnicu »Ti možeš učiniti ovaj svijet prekrasnim«, knjigu koju je New York Times proglasio bestselerom.

Rečenica je to kojom bi, da itko od nje traži da jednom rečenicom to učini, Nela Čuraković komotno mogla sažeti neke bitne razloge zbog kojih je negdje na polovici ljudskog radnog i životnog vijeka, tu negdje oko svoje 50., odlučila posve promijeniti život, napustiti uhodan i dobro plaćen posao koji se uglavnom bavio brojkama i pokrenuti izdavačku kuću Perga Media.

Do sada bi IT sektor, zaštitni sustavi, a sada će biti knjiga u zemlji u kojoj se čita malo i ništa, barem tako mediji tvrde.

Za početak, tu je knjiga za koju The New York Times, među ostalim, piše: »Maggie Smith pokušava i sjećanje na razvod učiniti lijepim«. Za koju su kritičari Oprah Daily rekli: »Ovo je divna knjiga«. Za koju je kritičar časopisa Time napisao da je riječ o »gorko-slatkoj studiji užitka i boli«.

Zašto baš ova knjiga? Zašto Perga? I otkud hrabrosti da se krene nanovo u doba kad malo tko od nas za to ima hrabrosti!?

– Perga je izdavačka kuća proizašla iz moje želje da se bavim nečim drugim, a ne onim čime se bavim zadnjih 20 i više godina – jednostavno će Nela.

»Od svoje 15. pa do 50. žena prođe mali milijun promjena i ja sam sa svojih 50 shvatila da imam još jako puno i radne i životne energije koju bi šteta bilo zanemariti. Nije mi bila opcija nastaviti na autopilotu, polako

Dobri poslovi

Bavila se ona, kako kaže, poslovima koji su bili dobri i koje je dobro radila.

– Voljela sam to što sam radila, ali knjige su uvijek bile tu, uvijek su bile prisutne – veli Nela.

Tu nas priča načas vraća sve do onih obiteljskih ručkova što su se onomad odvijali za kuhinjskim stolom u Končarevoj ulici u Splitu, u trenu kada je nakon srednje škole valjalo zacrtati budućnost.

– Sjedimo za ručkom i raspredamo kud nakon srednje škole, a roditelji ti kažu da bi možda pametnije bilo krenuti putem kemije kad već ideš u srednju kemijsku školu. Bila je meni draga i škola i kemija i dobro se sve skupa odvilo, da bi me zatim nakon kemije sve odvelo u neki stoti svijet, svijet IT-a i videonadzora.

Dobro je da sam kroz taj posao stekla neki kapital da mogu u ovim današnjim godinama, a to je 50 plus, reći sebi: »Stvarno mi se više ne da. Ja bih sad baš nešto drugo probala« – priča Nela.

Nije ništa odlučeno na prečac, znala je i zna ona dosta svijeta koji živi od knjiga, no u jednom trenu joj se činilo da mora presjeći, da mora odlučiti kud i kako dalje. I odlučila je – bit će to izdavaštvo!

– Jedno jutro bi mi se činilo da se radi o genijalnoj ideji, a drugo bih se budila i pitala se jesam li normalna (smijeh). Naša je generacija odgajana tako da je sigurnost najvažnija, zaposlenje, i to ako može u kakvoj dobrostojećoj državnoj službi. Nama su govorili da budemo odvjetnici, liječnici. Knjiga nije bila opcija – priča Nela.

No, ona je htjela baš ovako, pa sada traži knjige koje bi nju zanimale toliko da ih podijeli i s drugima.

– Lijepe knjige, to su te. Da su lijepo napisane, da se radi o temama i odnosima koji zanimaju mene i primarno žene mojih godina. Djeca, muškarci, prijateljstva, starenje, mirovina, rad…. – kazuje Nela.

Nela Čuraković pripadnica je one generacija koja je odrastala u doba kada je knjiga bila važna, kada se čitalo, kada je sramota bila ne čitati. Sada su, međutim, vremena neka posve druga.

– I to je, čini se, više razlog da se u ovaj projekt ne ulazi, a ne da se ulazi – velimo joj.

– Milijun je razloga da se u ovo ne ulazi – na to će iskreno Nela. Prije svega je tu ona već spomenuta potreba sigurnosti zbog koje se u pravilu teško mijenja išta, tim više ako je posao dobar, obitelj stabilna.

– Jesam li i ja mogla po starom još desetak godina!? Naravno da jesam. No, recimo od svoje 15. pa do 50. žena prođe mali milijun promjena i ja sam sa svojih 50 shvatila da imam još jako puno i radne i životne energije koju bi šteta bilo zanemariti. Nije mi bila opcija nastaviti na autopilotu, polako – ističe Nela.

Roditelji su joj bili prosvjetni radnici, knjiga je, kaže, u njenoj kući uvijek bila bitna, pa bila ona tehnička kojom je otac punio regal, ili ona lijepa književnost za koju je navijala mama.

– O tržištu stvarno puno ne znam, nisam radila silna istraživanja, ali mi se činilo da na tom tržištu ima još mjesta. Ima jako puno mladih pisaca, jako se puno tema otvara, a ja za svoju dušu želim to čitati i donijeti to drugima. Mislim da će čitateljima to biti drago – ne dvoji Nela.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Na prekretnici

Sa svojih 50 svi smo, htjeli – ne htjeli, na prekretnici, svi u dilemi valja li ovako dalje ili mijenjati sve iz korijena. Da ne bira ona knjige koje nude neke rješenja za te i takve nedoumice!?

– Sigurno ne rješenja, ali nas tjeraju na razmišljanje. Moja obitelj je dominantno ženska, zato su meni teme koje sam pobrojala i tako bliske, o njima najviše znam.

Tri generacije jakih žena se stalno protežu kroz moju obitelji. I to je i super i opterećenje jer utječe jako na odluke, na one sukobe s muškarcima i razumijevanje tog svijeta – objašnjava Nela.

Nona i baka, mama i njene dvije sestre, Nela i njene tri sestre, a od četiri sestre evo dvije imaju po dvije kćeri!

– Onda odabir knjige Maggie Smith za prvijenac nije uopće slučajan – primjećujemo.

– Nije, ali nisam je odabrala zbog te moje ženske strane, ili zbog teme razvoda koja je u knjizi dominantna, već sam zapamtila njenu pjesmu »Čvrsti temelji« koju je napisala nakon pokolja u disko klubu u Orlandu 2016. godine.

U toj pjesmi, koja je i dio knjige, ona piše o ovom svijetu, o svijetu koji je, kako kaže, barem 50 posto užasan, a mi djeci pokušavamo prodati svijet koji je dobar i lijep – priča Nela.

»Život je kratak i svijet je barem pedeset posto užasan, a na svakog ljubaznog stranca dođe jedan koji će ti nauditi, ali to djeci tajim«, piše Smith. Ali piše i kako bi ovo mjesto moglo biti prekrasno ako ga takvim učinimo.

Ta ideja da svatko od nas može učiniti svijet prekrasnim bila je svojevrsni okidač tim više što Maggie Smith, kako to kaže Nela, o svim tim padovima što ih život nosi, o bolnim temama piše ljudski, toplo, lijepo.

– Očito ste se jako htjeli baviti knjigom, no je li moralo to biti izdavaštvo!? Čini se izdavaštvo dosta teškim putem, velikih igrača na sceni ima i pitanje je kakvog raspoloženja dočekuju »male« – kazujemo.

Nela na to kaže da su svi s kojima je na ovom putu surađivala i komunicirala bili zapravo divni.

– A ti odnosi između malih i velikih, uvjeti da se pojavite u knjižari i slično, to bi sve moglo biti puno bolje. Jer, puno ljudi radi da se proizvede jedna knjiga, ljudi koji rade dobar posao i to posao koji u konačnici ima smisla, mada je malo onih koji misle da smisla tu ima. Puno je zato onih koji će u startu pitati: »Ima li u tome novaca!?« – kaže Nela.

– Pa ima li u tome novaca!? – pitamo.

– Ne znam, zapravo, ne znam – smije se Nela.

Mlađi autori

Pritom dodaje kako nju i ne zanima ništa veliko.

– Ne želim da izađemo, ja i ovo malo ljudi oko mene, iz nikakvih normalnih proporcija. Ako budemo održivi, ako ti ljudi budu mogli od toga živjeti, to će biti – to, to je moj cilj. Hiperprodukcija, napad na velike, nije to ono što kanim – ističe Nela.

Prva Pergina knjiga na tržištu je nekih mjeseca dana. Rano je još za povratne informacije kako u knjižarama prolazi.

Ciljana publika jesu žene, ali ne samo one. Spomenut će Nela knjigu »Wellness« Nathana Hilla koja priča o odnosu muškarca i žene iz perspektive i nje i njega. Sve su knjige, očito je to, bile svjetski neki hitovi.

Kako se do njih dolazi, do prava da ih se tiska? Reći će Nela da je puno toga već zauzeto, tim više što je autor poznatiji.

– Tražim, barem je tako sada, mlađe autore. A opet kako ostvariš kontakte s agentima, tako shvatiš da imaju velik raspon onog što nude, od nepoznatih do poznatih autora, pa ako je nešto meni zanimljivo i cijenom pristupačno, idem i za tim. Uvijek se nađe nekoliko dobrih knjiga. Za iduću godinu sigurno ću ih naći pet, šest, sedam, koliko mi je nekakav plan – kaže Nela.

A osjećaj kad izdavač u rukama ima knjigu koju je prvu njegova izdavačka kuća tiskala je, priznaje, dobar.

– Cijeli proces mi je bio jako pozitivan i to je ono što sam htjela. Jedino sam prvih par mjeseci morala jako povući kočnicu jer u ovom svijetu se sve događa jako sporo. U »starom« svijetu se sve događalo jako brzo, a ovdje je sporo. Davila sam ljude, htjela sve odmah i morala sam malo zakočiti – iskreno će Nela.

Uzbudljivo je bilo tražiti knjigu i kontaktirati agente, na prvu se Nela našla po dobru i s prevoditeljicom Irenom Škarica, a jedino što bi najradije preskočila je distribucija, prodaja, ona neminovnost da moraš skakati iz paštete da te netko primijeti. To bi se, kaže Nela, moralo promijeniti.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Ugodno kad čitaš

Njena Perga u svakom slučaju misli ozbiljno. Bit će tu, nada se Nela, prostora i za promociju domaćih autora.

– Tome se nadam, samo jako je teško privući nekog tko je već afirmiran i ima nekog iza sebe. Zanimljivi su mi domaći autori i zato jer kod nas prvenstveno brak, ali i odnosi općenito, egzistiraju pod puno težim ekonomskim uvjetima nego li je to na zapadu, odnosno u svijetu u kojem recimo živi Maggie Smith – detektira Nela.

Bitno je da pišu lijepo, dodat će. Samo, što je zapravo lijepo pisanje?

– Ono kad ti je ugodno kad to čitaš. Kad su i loši momenti opisani tako da ništa nije ekstremno – kaže Nela.

Tjera nas to nekako do pitanja što je nju odgojilo u tom čitateljskom smislu.

– Prvo čega se sjećam je Zagorka i čitanje »Gričke vještice« ispod plahte, i mame koja ti ulazi u sobu i kaže: »Dobro Nela, gasi tu bateriju!« Poslije klasici iz mamine biblioteke, ono što je nama bilo dostupno. A onda je krenula modernija literatura da vidiš da ne mora sve bit usporeno kao kod Tolstoja – sa smiješkom će Nela.

To nas i opet vraća tome da se danas malo čita, da mladost ne čita, da nas uvjeravaju da se ne čita. Vraćamo se opet tome da dvojimo je li odluka da se ide u izdavaštvo bila mudra.

– Rečenica koju je moj otac nama govorio cijelo naše djetinjstvo bila je: »Uvijek biraj teži put.« K’o djetetu mi nije bilo jasno što nam želi reći, sada mislim da znam.

Kako kaže i Smith u knjizi, svi smo mi babuške. Ja sam i dalje ona od osam godina, pa ona iz kemijske škole, pa IT žena… Svi smo mi sve to – jednostavno će Nela.

Perga Media, knjige što ih kani birati Nela Čuraković, baš o tome govore. Nelina želja je knjigom mijenjati svijet tako i barem toliko da nam se, kako kaže, ne događa da jedni druge više ne vidimo zabavljeni preživljavanjem.

Nela je odlučila ići putem svojih interesa, pa što bude i makar bilo u pedesetoj. Lipanj donosi novu knjigu, jesen treću, a do kraja godine ide i četvrta.

– A ako kojim slučajem tržište ne odgovori dobro, slijedi li povratak starom poslu, ili pak nešto treće? – pitamo.

– Nešto treće – k’o iz topa će Nela, baš onako kako bi to uradila i junakinja knjige Maggie Smith.