Travanj je mjesec u kojem se počinju rezati masline. Rezidbu treba završiti do kraja mjeseca i ukloniti sve odrezane grane iz maslinika.

Ukoliko je potrebno, valja obaviti plitku obradu tla u svrhu uništavanja korova. Mogu se saditi kontejnerske sadnice ili one iz panja i one iz sadnice. Isto tako, može se obaviti i cijepljenje maslina, pri čemu je najpovoljnije razdoblje prelaska mjeseca iz punog prema mladom.

Prag štetnosti

Vizualnim pregledom prati se novu zarazu paunovim okom te se obavlja zaštitu ako je potrebno. Naime, zime su, kao i prethodna, sve vlažnije, a temperature veće, što je preduvjet za stvaranja paunovog oka. Budući da je, posebno za velike maslinike, prskanje skupo, najprije treba ustanoviti postotak našem oku nevidljive infekcije.

To se može lako ustanoviti potapanjem listova masline u 5-postotnu otopinu natrijeve lužine (NaOH). Kristale natrijeve lužine može se nabaviti u poljoprivrednim apotekama i kod kuće pripraviti otopinu.

Jednu litru vode valja prokuhati u loncu i ohladiti na oko 60 stupnjeva Celzija. Potom lagano, uz miješanje drvenom kuhačom, pažljivo se dodaje 50 grama kristala natrijeve lužine. Zbog burne reakcije valja čuvati oči i ruke i koristiti rukavice od lateksa. Nakon hlađenja otopina je spremna za uporabu. Takva je lužina aktivna duže vremena, pa se može koristiti za više ponavljanja tijekom godine.

Sve sorte maslina nisu jednako podložne napadu. U našim uvjetima u Istri su primjerice najosjetljivije buža, istarska bjelica i oblica, dok je leccino puno otporniji. Iz tog razloga ispitivanje infekcije obavlja se po sortama.

Uzima se uzorak od sto naoko zdravih listova s donje trećine više stabala u jednom masliniku. Listovi moraju biti stariji, to znači oni na donjem dijelu grančice. Potom se potapaju u lužinu te se nakon dvadeset minuta pristupa brojanju inficiranih listova.

Na inficiranim, bolesnim listovima pojavit će se crne pjege. Prag štetnosti je pet inficiranih listova pa tada treba krenuti u zaštitu. Sve se to ponavlja i na drugim lokacijama maslinika jer bolest nije jednako prisutna na svim lokalitetima. Uzorke dakle moramo uzimati posebno po sortama i po lokacijama.

Ako je prisutna veća zaraza, najbolje je upotrijebiti sistemične pripravke. U suprotnom masline će se preventivno tretirati kontaktno nakon rezidbe, što će pripomoći i sprečavanju pojava infekcije.

Foto: iStock

Pupanje loza

U vinogradu rezidbu i vezivanje loze valja privesti kraju. Početkom travnja i dolaskom toplijeg vremena vinova loza započinje s rastom i razvojem iz pupova. Porast ovisi o klimatskim prilikama, sorti i podlozi, ali i o samom položaju vinograda. Početkom vegetacije preporuča se obratiti pažnju na neke važnije bolesti i štetnike.

Crna pjegavost najopasnija je bolest u fazi početka vegetacije. Ako se pojavi, ona iz godine u godinu polako razara drvo te smanjuje prinose sve dok ne izazove propadanja trsova.

Simptomi crne pjegavosti lako se mogu uočiti na rozgvi u vrijeme rezidbe. Kora bude srebrnaste ili bijele boje s karakterističnim ranama na prva dva-tri razmaka između članaka na kojima će izbiti pupovi.

Pupovi na zaraženoj rozgvi kasnije kreću ili kržljaju s karakterističnim oštećenjima u obliku uzdužnih pukotina. U slučaju pojave crne pjegavosti za prvu fazu vunastog pupa, dugog do dva centimetra preporučuje se tretiranje bakrenim pripravcima.

Pepelnica vinove loze prezimi u pupovima, na kori i otpalom lišću. Prve zaraze mladica obično se ne primijete, ali se po tamnosmeđim mrljama može prepoznati zaražena rozgva iz prethodne vegetacije.

Preporuka je pepelnicu suzbijati preventivno, odmah od faze bubrenja pupoljaka. Ako se ne tretira, pepelnica se u kasnijoj fazi razvije u obliku pepeljaste površinske prevlake na listovima, bobicama i mladicama. Gljiva brzo preraste kožicu bobe, koja otvrdne, prestane rasti, pukne, tako da se vide sjemenke. Tako zaražene bobice do berbe napadaju truležnice.

U fazi pupanja valja pratiti i pojavu vinove pipe, narodno poznate kao kusi ili ladruni. Ako se pojavi u vinogradu, vinova pipa može prouzročiti velike štete. U velikim vinogradima kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se preparatima na bazi diazinona ili klorpirifos-etila. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10 – 14 dana.

Mali i ekološki vinogradari posegnut će starim metodama odvlačenja vinove pipe bojenjem gašenim vapnom ili njihovim prikupljanjem. Prikupljanje se može vršiti danju ispod gruda oko čokota, koje su njihovo leglo. Međutim, učinkovitije je uz pomoću lampi noću, kada se penju čokotima prema mladim pupovima.