Kognitivni pad

Predugo (pre)malo zarađujete? Prijeti vam niz zdravstvenih problema

Šarlota Brnčić

Foto Pexels

Foto Pexels

Niske plaće više su izložene stanjima tjeskobe, stresa, depresije, pretilosti



Čini se da je zarađivanje preniske plaće tijekom većeg dijela radnog vijeka povezano s kognitivnim padom.


Prema novom istraživanju koje je još uvijek u recenziji, pretjerano niske plaće više su izložene stanjima tjeskobe, stresa, depresije i posljedično hipertenziji, prekomjernoj težini i pretilosti, čimbenicima rizika za starenje mozga.


Oni koji dulje vrijeme zarađuju malo vjerojatnije će patiti od kognitivnog pada u starosti.




Do sada nitko nije analizirao moguću vezu između niskih plaća i senilne demencije, ali istraživanja o učincima prihoda na zdravlje ubrzano se šire.


Ovo nedavno istraživanje analiziralo je dostupne podatke o zdravlju i prihodima odraslih između 1992. i 2016. Sveukupno su ispitani podaci više od 2.800 ljudi rođenih između 1936. i 1941. godine.


Sudionici su bili podijeljeni u tri skupine koje su se sastojale od onih koji su uvijek primali adekvatne plaće, onih koji su kratko zarađivali malo i onih koji nisu zarađivali dovoljno veći dio promatranog razdoblja.


Za niske plaće procijenjena je satnica manja od dvije trećine prosječne plaće radnika.


Analizirajući podatke, pokazalo se da, u usporedbi s radnicima koji nikada nisu zarađivali niske plaće, radnici koji su nekoliko godina primali ispodprosječne plaće imaju znatno brže opadanje pamćenja u starosti.


Prema istraživačima, rezultati sugeriraju da bi socijalne politike usmjerene na povećanje dohotka po glavi stanovnika, poput minimalne plaće, o kojoj se toliko raspravljalo posljednjih mjeseci, mogle poboljšati zdravlje ljudi.


“Naša otkrića sugeriraju da socijalne politike koje poboljšavaju financijsko blagostanje radnika s niskim primanjima mogu biti posebno korisne za kognitivno zdravlje. Budući rad trebao bi rigorozno ispitati broj slučajeva demencije i prekomjernih godina kognitivnog starenja koji bi se mogli spriječiti u nekoliko hipotetskih scenarija koji bi povećali minimalnu satnicu,” komentirala je Adina Zeki Al Hazzouri, glavna autorica istraživanja.


Adekvatne plaće stoga se ne mogu promatrati kao beskoristan trošak, već kao preventivni alat koji štiti dobrobit građana i omogućuje uštede u zdravstvenim troškovima koji utječu na zajednicu.