»La fleur de la solitude«

Nera Stipičević o svom novom projektu: ‘Brodovi mojih kreativnih aktivnosti dobili su vjetar u jedra’

Sandy Uran

Foto: NN

Foto: NN

Povod za intervju na tu temu bio je njen umjetnički projekt koji se može poslušati na podcast platformama i službenoj stranici.

S glumicom i pjevačicom Nerom Stipičević dobili smo priliku razgovarati o životnoj temi koja je podosta često stavljena pod lupom. Riječ je o samoći, osjećaju kojih se mnogi boje. U razgovoru za naš list otkrila je da je njeno putovanje u samoću počelo svjesno i namjerno prije samog lockdowna, te da uživa u samoći. Povod za intervju na tu temu bio je njen umjetnički projekt koji se može poslušati na podcast platformama i službenoj stranici www.freedaneraimmortelle.com gdje će izlaziti nove epizode podcasta »La fleur de la solitude«, a u potonjem nam je otkrila i detalje osobnog stila života.


Prvo pitanje vezano je za to što vas je konkretno potaknulo na ovaj projekt, koja se priča krije iza njega?


– Osvijestivši da je proces Otkrivanja svojih darova i strasti te dijeljenja istih s društvom preko aktivnosti kroz koje ostvarujemo svoje najveće potencijale od životne važnosti za preživljavanje autentičnosti pojedinca – korijena slobode, osjetila sam potrebu i javnog dijeljenja svojih iskustava s jednog od najizazovnijih putovanja u svom privatnom i profesionalnom životu koje kad jednom započne, a naročito u životu umjetnika, gotovo nikada ne prestaje. Inspirirana osobnom i društvenom tjeskobom te svjedocima umjetnosti i ljubavi poput Fride Kahlo i Marije Tereze, čiji su putevi odavna javno poznati, pronašla sam svoj Smisao u zatomljenoj autorskoj poetično-glazbenoj i dramskoj kreaciji te osjetila potrebu da preko svog umjetničkog stvaralaštva podsjetim ljude na važnost međuljudskih odnosa, čiji su temelji u zdravoj ljubavi koju imamo najprije prema sebi samima.



Mislite li da biste svejedno realizirali ovaj glazbeni projekt da kojim slučajem nije bilo »lockdowna«?


– Moje autorsko putovanje traje skoro 10 godina, a započelo je mojom prvom umjetničkom rezidencijom u Parizu 2013. godine. Tada sam svjesno započela s pisanjem svoje poezije koja je danas, uz autorsku glazbu, dio komplementarnih projekata koncertne predstave “Cvit samoće” i podcasta “La fleur de la Solitude”. U isto vrijeme, u tim samim počecima, nesvjesno je započeo i moj umjetničko-istraživački proces Problem pojedinca – Problem društva.


Zadovoljan pojedinac – Zdravo društvo kojim sam prvotna osobna propitivanja pokušala aplicirati na neke društvene disfunkcionalne sisteme koji onemogućuju razvoj pojedinca, a koji u toj istoj situaciji istovremeno blokira sistem da napreduje zbog osobnih frustracija. Moje putovanje u samoću započelo je svjesno i namjerno prije samog lockdowna, tako da je lockdown za mene već u tom trenutku postao konforna zona, a moj odabir je jako brzo pokazao kako sam, osluškujući i poštujući svoj osobni puls, odabrala najbolji mogući osobni oblik zaštite.



U samoći se može i uživati. Kako vi uživate u vlastitoj samoći?


– Nakon što sam preboljela veće iluzijske strahove vezane za samoću, počela sam otkrivati sve njezine čari te je moje uživanje u samoći došlo do granica da sam u određenom trenutku imala veći problem uopće biti u društvu. Iskrenim razgovorima sa samom sobom kroz pisanje, skladanje, meditaciju i molitvu, otkrivanje mojih unutarnjih svjetova postala je moja omiljena destinacija. Otkrivajući svoje iskrene snove fokus sam stavljala na edukaciju i usavršavanja koja su me ponovo vraćala u djetinjstvo kad sam vjerovala da će mi se svi snovi ostvariti.


 


Biti sam ne znači biti i usamljen, jer usamljenim se čovjek može osjećati i u velikoj skupini ljudi. Što biste savjetovali djevojkama i ženama u tom pogledu, a dio je i vašeg života, naravno ako ne zadiremo previše u vašu intimu?


– Usamljenost, samoća, autentičnost ključne su riječi mog odgovora bez kojih se po meni teško može doći do svog izvornog glasa. Ljudi se pribojavaju samoće jer su je poistovjetili s pojmom usamljenosti, jednim od najvećih problema današnjice koji vodi anksioznosti i depresiji. Usamljenost kao osjećaj neshvaćenosti i neprihvaćenosti samo je jedna bolna faza kroz koju čovjek treba proći sam da bi došao do njenog veličanstva Samoće, po meni luksuza današnjice.


Za razliku od usamljenosti, Samoća koju ja veličam, posljedica je osobnog izbora. Ja sam je svjesno odabrala i ona mi je promijenila život nabolje, obojila ga obiljem kvalitetnih odnosa, zdravlja, kreativnosti, otkrila mi nove talente, dala samopouzdanje i upoznala me s najljepšom, autentičnom verzijom mene koju zovem FreeDA Nera Immortelle.


Teško mi je ikome u životu davati savjete, svatko najbolje zna kako živi u svojoj koži, međutim glavna namjera mog rada bila je kroz osobnu art terapiju dobiti odgovore na neka od pitanja koja mene muče, te kroz kreativan način podijeliti iste s društvom u slučaju da netko u mojoj fiktivno-biografskoj priči kroz pjesmu, poeziju ili dramu čuje sebe i dobije poneki odgovor koji sam trenutačno ne zna verbalizirati. Meni je samoća dala nove oči kojima sam svoje slabosti počela gledati kao snagu, a svoju strast kao gorivo neustrašivosti.


Brodovi mojih kreativnih aktivnosti dobili su vjetar u jedra i krenuli na mora da svjedoče priču o samoći koja me je oslobodila vlastitih okova nametnute ljudske ograničenosti. Ako itko poželi čuti dio moga puta, najbolje da dođe na predstavu ili posluša podcast.



Kažite nam nešto više o vašoj suradnji s francuskim glazbenikom i producentom Vadimom Erudacijem. Kliknuli se na prvu, ako se ne varam. Što je tome kumovalo?


– Kad slijediš svoj put, onda ti se otvore vrata tamo gdje se najmanje nadaš. U Parizu sam jednom prilikom išla na audiciju za jednu predstavu, a zapravo sam više od svega željela da pričam svijetu svoju priču, a ne nečiju tuđu. I tako, kako svemir uvijek sluša onu iskonsku želju i učini sve da te navede na tvoj autentični put, audiciju nisam dobila, ali sam upoznala svog, sad već dugogodišnjeg suradnika, Vadima. Upoznala nas je voditeljica centra Recollets gdje sam 2013. godine bila na rezidenciji jer je vjerovala da ćemo pronaći zajednički jezik. I uistinu, posjetila sam njegov studio, otpjevala svoju pjesmu na hrvatskom i on je samo rekao »Ja želim biti tvoj alat. Kako možemo raditi?«. Sve ostalo je povijest.


Radite li trenutačno i na nečemu novom i jeste li ušli u novu kreativnu fazu?


– Trenutačno radim na četiri autorska projekta i svi zahtijevaju enormnu kreaciju, od one na sceni, do razvoja vještina kako približiti temu kojom se bavim publici, a da se ne uplaše, već zaintrigiraju za svjetliju definiciju samoće. S tom namjerom sljedećih mjeseci na svim podcast platformama i službenoj stranici www.freedaneraimmortelle.com izlazit će nove epizode podcasta »La fleur de la solitude«. U mom matičnom kazalištu Komedija, uz autorsku predstavu »Cvit samoće« nastalu u suradnji s glazbenim producentom i glazbenikom Vadimom Erudaciem i redateljicom Miom Melcher koja je prikazana ovog tjedna, pripremam i novu predstavu s redateljem I. Leom Lemom. Veseli me da mogu reći kako od listopada 2021. imam i svoj prvi bend Travershe s kojim izvodim francusku glazbenu priču -»Voila!«.


Imate li u planu, kad se pandemija »stiša«, održati koncert u Rijeci?


– Francuska glazbena priča »Voila« bi trebala posjetiti Rijeku već u travnju 2022. u sklopu programa Mjesec frankofonije, a u organizaciji Francuske alijanse u Rijeci.



S obzirom da je nit vodilja ovog intervjua djelomično vezana za pojam samoće otkrite nam kako provodite slobodno vrijeme?


– Slobodno vrijeme najčešće koristim za šetnju u prirodi. Posljednjih par godina moje radno vrijeme nema fiksni termin i nakon dosta vremena provedenog u zatvorenom prostoru pred računalom, svježi zrak čisti misli i olakšava donošenje mnogih odluka. Dobra knjiga, film, meditacija, molitva, kuhanje samo su neke od mojih radosti.


Već kad ste spomenuli životne radosti u kakvom štivu i filmovima uživate, a zanima nas i što od glazbe volite privatno slušati?


– Posljednjih godina posvetila sam se otkrivanju vlastite autentičnosti pa su knjige duhovne tematike moj prvi izbor. Nažalost, filmovi i serije, za razliku od pola naše planete, su kod mene na stand by-u u zadnje vrijeme. Kad sam shvatila da moja art terapija poprima obrise Podcasta s originalnim soundtrackom, morala sam se disciplinirati nekako. Kad završi faza u kojoj se nalazim, nagradit ću se Netflix pretplatom. Male stvari me znaju jako veseliti.


Kad je riječ o zdravlju koju ulogu u vašem životu ima prehrana i vježbanje?


– Jako bitnu, ali nažalost ne još u obujmu u kojem bi trebali. Nemoguće je raditi kvalitetno i posvećeno u istom trenutku više stvari.Trenutno sam u prostoru hiper kreacije, vježbam kod kuće, šetam i trudim se slušati svoje tijelo sto me traži i ne varati ga. Cilj mi je ne biti opterećena s ničim. Sve ima svoje vrijeme.



Umjetnost, glazba, dizajn i moda u posebnoj su simbiozi. Što volite odjenuti za scenu, a kakav modni izričaj preferirate u privatnom životu, te u kojoj mjeri su vaši životni stavovi prisutni u u vašem stilu odjevanja?


– Zadnjih godina kreiram sama svoju odjeću. Kao što moj bend nosi naziv Travershe tako nazivam i svoje kreacije, po pregačice koju mi u Dalmaciji zovemo traverša. Sve što ste naveli u mom je životu isprepleteno i mogu reći da sam prava sretnica zbog toga. Smatram da je odjeća sredstvo komunikacije s okolinom i u tom slučaju meni je cilj mojim kreacijama promovirati ženstvenost i važnost dostojanstva žene u današnjem turbulentnom vremenu, kao i nužnost osvještavanja smisla postojanja pojedinca koji svojim talentom služi društvo.


I za kraj razgovora otkrite nam imaju li parfemi neko posebno mjesto u vašem životu?


– Volim lijep miris, međutim zadnjih godina sam se okrenula eteričnim uljima i sve što sadrži smilje/Immortelle moj je prvi odabir.