Put od tisuću milja počinje prvim korakom, kineska je poslovica. Mogli bi je parafrazirati na način da svaki, pa i najveći cvjetnjak, započinje s prvom sadnicom, pa tako i naš vrt perunika. Na terenu bogatom kamenjem, oskudnim zemljom, na jugoistočnoj padini Roča, samonikle plave perunike oduvijek imaju svoje stanište.

Tim više je bilo logično okućnicu oplemeniti upravo perunikama. Sve je krenulo spontano, s nekoliko sadnica perunika bijele, tamnožute i bordo boje, prisjeća se Ines Greblo obiteljske cvjetne tradicije koju je prije tridesetak godina utemeljila njena majka Elda.

Više od hobija, prava životna filozofija

Tridesetak vrsta

Ročki vrt perunika obitelji Greblo iz godine u godinu sve je veći. Moguće najveći hrvatski, a svakako najveći istarski vrt ovog zamamnog cvijeća, jedna od najljepših proljetnih cvjetnih priča istarskog sjevera.

Na tisuću i pol četvornih metara površine, danas je oko 200 grmova, prosječno dvadeset stabljika u svakom grmu, a na svakoj je barem pet cvjetova, ukupno više od 20.000 cvjetova.

Tridesetak je vrsta perunika, različitih veličina cvjetova, oblika i boja, bijelih, žutih, tamnožutih, roza, boje breskve, vanilije, svijetloplavih, modrih, tamnoplavih, boje vina, indigoplavih, ljubičastobijelih…

Samonikla plava, Hrvatska perunika (Iris croatica), cvijeta početkom travnja. Svojevrsni je simbol Roča, ima je u mnogim vrtovima diljem gradića, na svakoj okućnici barem je jedan grm. Od samoniklih perunika uzgojem su dobiveni raznobojni hibridi i varijeteti.

– Zapravo je to jedna nepretenciozna priča, radi se o ljubavi prema cvijeću, o uređenju okoliša koje je preraslo u jedan hobi, gotovo u strast i postalo jedna velika obaveza. Glas o vrtu perunika se proširio, pa smo tako sreli puno istomišljenika, ljubitelja cvijeća, posebice perunika, od kojih smo na poklon dobili sadnice boja kakve do tada nismo imali u svom vrtu.

Činjenica da nas posjećuju ne samo susjedi, već i prolaznici i putnici namjernici, postala je i velika odgovornost, ali nama to nije teret.

Zaista uživamo u svemu što perunike nose sa sobom. Mi naš vrt doslovno živimo, ne samo dok ga održavamo i proširujemo, već i kada ga pokazujemo onima koji s nama dijele ljubav prema cvijeću, ali i iste životne vrijednosti.

Čovjek mora biti uporan u svemu što radi i zapravo raditi ne s nekim ciljem da u nečemu bude prvi, najbolji, najveći, to je potpuno irelevantno, već da uživa u tome što radi, da oplemenjuje sebe, okolinu, druge ljude, prenijela je svoju cvjetnu i životnu filozofiju Ines Greblo.

Vrt perunika obitelji Greblo na padinama Roča, moguće najveći takav u Hrvatskoj

Mjesec perunika

Godinama je perunika bila zanemarena kao nešto što raste u prirodi, a sada je, kazala je Ines, postala jako popularna. Zasigurno je tome pridonijela Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koja ju je prije 24 godine proglasila hrvatskim nacionalnim cvijetom.

Upravo je svibanj mjesec perunika kada su one u najraskošnijem cvatu. Nekako su povezane s ročkim međunarodnim susretom svirača dijatonskih harmonika koji se ove godine, druge subote u svibnju, održava u svom 36. izdanju.

– U kontaktima s ljudima koji posjećuju botaničke vrtove i slične parkove, a navrate kod nas i prenose svoja iskustva, shvatili smo zapravo što smo kroz godine izgradili. Također smo mnogima inspiracija za slične poduhvate.

Godi kada pohvale naš trud i upornost, posvećenost, sada već možemo reći projektu koji traje… Osobno me najviše ispunjava srećom oduševljena reakcija osobe pri prvom pogledu na više od 20.000 pupoljaka perunika raznih boja, prenijela nam je Ines.

Održavanje vrta perunika zaista zahtijeva puno vremena, i preko zime, i u proljeće kada treba pojačano kositi travu i čistiti korov, i ljeti kada treba micati ocvale cvjetove i stabljike, posebno na terenu tako zahtjevne konfiguracije na jugoistočnoj padini Roča, kojim je teško i hodati, kamo li na njemu održavati cvijeće.

No, sve je to zanemarivo prema ljepoti raskošnog cvjetnog prostranstva svibanjske kraljice – perunike!