Dvodijelni ženski kupaći kostim minimalnih dimenzija – definicija je to bikinija, kupaćeg kostima kojim je svijet zaražen gotovo osam desetljeća. Eh, sad. Mnogi koji bi pomislili da taj odjevni predmet, koji je obuzeo plaže i bazene zapadne civilizacije i koji je duboko ukorijenjen u našu kulturu, ima dužu povijesti od tih sedamdeset i sedam godina, mogli bi biti u pravu.

Tragovi popularnog dvodijelnog ženskog kupaćeg kostima mogu se pronaći još u 1600. godini prije Krista. Na temelju dokaza iz rimskih mozaika i fresaka povjesničari su dugo vjerovali da je bikini bio popularna odjeća za kupanje drevnih rimskih žena. U to vrijeme, kada su kulturne i moralne norme bile itekako opuštene, bikini je bio sasvim prikladan.

Međutim, određene frakcije povjesničara smatraju da je bikini postojao i mnogo prije rimske civilizacije, pa su tako arheolozi, unazad nekoliko desetljeća, u pećinama otkrili minojske zidne slike iz otprilike 1600. godine prije Krista; slike koje prikazuju dvodijelni kostim iznenađujuće sličan modernom bikiniju.

Na freskama žene, koje se vidno bave nekom vrstom gimnastičkih aktivnosti, nose kostime koji su gotovo pa identični bikinijima dvadesetog stoljeća. Ova verzija odjevnog predmeta, stara više od 3.600 godina, svjedoči nevjerojatnoj postojanosti te vrste kostima u popularnoj modi kroz tisućljeća i kulture.

Erotska plesačica Micheline Bernardini

Heimov Atome

Arheološki nalazi, dakle, ukazuju na postojanje bikinija u razdobljima koji su nam, na svim razinama, nepoznati i daleki, a dokumentirana povijest modernog bikinija započinje u ljeto nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Naime, dok se Francuska oporavljala od razornih posljedica rata na svome tlu, modni dizajner iz popularnog odmarališta Cannes Jacques Heim marljivo je radio na svojem najnovijem stilskom izumu – dvodijelnom kupaćem kostimu. Svoju je kreaciju tako predstavio lokalnoj trgovini početkom ljeta 1946., a svom je kupaćem ime nadjenuo ‘Atome’ u čast atomu – najmanjoj dotad otkrivenoj čestici materije.

Zatim su avioni nad plažama Cannesa najavili da je ‘Atome’, reklamiran kao najmanji kupaći na svijetu, sada dostupan za kupnju. Heim bi možda i postao nešto više od male fusnote u povijesti bikinija da nije bilo pravovremenog izuma i superiornih vještina francuskog inženjera poznatijeg kao dizajnera kupaćih kostima – Louisa Réarda.

Jacques Heim i Antone Bikini 1946.

Prvi bikini imao je samo 194 četvorna centimetra platna

Samo tri tjedna nakon što je Heim predstavio svoj ‘Atome’, Réard je izbacio veoma sličan kupaći kostim koji se prodavao duž francuske rivijere. Svoj ‘Bikini’ Réard je predstavio na poznatom pariškom kupalištu Piscine Molitor.

Nije mogao pronaći profesionalnu manekenku koja bi pristala nositi tako malen kostim, pa je uzeo erotsku plesačicu Micheline Bernardini. Uspjeh bikinija bio je golem, naročito među muškarcima, a Bernardini je navodno dobila 50.000 pisama obožavatelja.

Prvi bikini imao je samo 194 četvorna centimetra platna, koje je bilo oslikano uzorkom novinskog papira, odnosno ta se kreacija sastojala od samo dviju oskudnih tkanina koje su prvi put u modernom dobu otkrile ženska leđa i pupak te je svojem proizvodu Réard i nadjenuo naziv ‘bikini’, preuzevši tako ime od otoka Bikinija na Južnom Pacifiku na kojem su se toga ljeta provodila testiranja na novoj atomskoj bombi.

Bio je to, svjesno ili nesvjesno, sjajan marketinški trik, a povjesničari smatraju da je Réard vjerovao da će naziv ‘Bikini’ izazvati burne reakcije među ljudima slične onima američke atomske bombe u Japanu samo jedno ljeto ranije.

Igra riječi, s druge strane, ležala je i u tome da je ‘Bikini’ rascijepio ‘Atome’ kao što se u nuklearnoj bombi cijepaju atomi urana.

Louis Reard i njegov bikini

Koza s Bikinija

Bez obzira na prave intencije, ime bikini ostalo je, kao i ime Réarda, koji je ostao zapamćen kao izumitelj najpopularnijeg ženskog ljetnog odjevnog predmeta, dok je frazeologija hrvatskog jezika upoznata i s ‘kozom s Bikinija’ – odnosno, žargonski rečeno glupačom.

Riječ je o metafori vezanoj za koze na kojima su vršena promatranja učinka pokusa s nuklearnim oružjem na otoku Bikiniju.

Već je 1947. Réardov ‘Bikini’ predstavljen američkom tržištu, a kupci su itekako bili znatiželjni oko skandalozno male količine tkanine od koje je bikini sačinjen te je početna prodaja u Sjedinjenim Državama tekla sporo.

Velik dio Amerikanaca njime je bio šokiran, a bikini je čak u mnogim tamošnjim gradovima bio zabranjen za nošenje u javnosti. Trebalo je tako proći gotovo dvadeset godina da američke žene, usporedno sa seksualnom revolucijom krajem šezdesetih, u potpunosti prihvate kostim.

Od tog su trenutka ljudi ušli u ljubavnu aferu s bikinijem koja traje do danas jer je spomenuti ostao daleko najpopularniji stil kostima za plažu.

Tijekom svoje gotovo pa osamdesetogodišnje povijesti prošao je kroz nekoliko stilskih revolucija – od ekstravagantnog toples monokinija iz 1960-ih do skromnijeg tankinija iz posljednjih modnih sezona. Međutim, njegov bezvremenski stil i iznenađujuće laskav kroj čine razumljivim zašto se bikini nosi u jednom ili drugom obliku još od drevnih vremena.