Suočen s intenzivnim promjenama u društvu koje dovode do ubrzanog tempa života i opterećenosti obvezama danas je svaki član tog društva, pa tako i naš školarac izložen stresu.

Stres je podražaj koji dovodi do odgovora organizma na neki određeni događaj koji obično prati i subjektivni osjećaj preopterećenosti, a naša nova zadaća je pronalaženje rješenja za prilagođavanje novim situacijama i izbjegavanje tog odgovora (emocionalnog i fizičkog) u svrhu postizanja ravnoteže u okruženju u kojem živimo.

U razvojnoj dobi, koja obuhvaća razdoblje sve do kraja adolescencije, stres utječe ne samo na razne tjelesne i psihološke posljedice već i na razvoj djece zbog čega je posebno važno ozbiljno ga shvatiti. Percepcija stresa i stresora razlikuju se ovisno o dobi, karakteru osobe ili spolu, a odgovor na stres o sposobnosti adaptacije na novonastale situacije.

Kada govorimo o stresu kod djece najčešći izvori stresa su škola, prijatelji i sukobi s roditeljima. S obzirom na veliki dio dana koji provode u školi i sve veće zahtjeve prema školi koji mogu biti i u nesrazmjeru s biološkim ritmovima djece, škola je i najčešći izvor dnevnog stresa kod djece.

Stresovi od škole imaju različite izvore: oni nastali zbog pritiska od školskih obveza, straha od neuspjeha, odnosa s nastavnicima, ili pak straha od sukoba s roditeljima zbog (ne)izvršavanja školskih obveza ili školskog uspjeha.

U osnovnoj školi djeca stres povezuju s nepravednim i slabim ocjenjivanjem (testovi u školi), sukobima s nastavnicima (preveliki zahtjevi ili neslaganja), favoriziranjem učenika od strane nastavnika, dok se srednjoškolci žale na vremenske pritiske u školi, preopterećenost školskim zadacima, brigu za budućnost, pritisak roditelja vezan uz preuzimanje odgovornosti, ljubavne probleme i odnose s vršnjacima. Osim toga strah od škole češći je kod djevojčica nego kod dječaka, za koje se procjenjuje da su češće izloženi vršnjačkom nasilju.

Reakcija na stres

Iako stres u manjoj mjeri može imati poticajne učinke na pojedinca jer mobilizira naše tjelesne i psihološke resurse, ipak dugotrajna i intenzivna izloženost očituje se negativnim učincima, iscrpljivanjem koje nastavlja ometati normalno funkcioniranje u školi te stvara začarani krug s opasnostima razvoja kroničnih tjelesnih i emocionalnih manifestacija stresa.

Među tjelesnim manifestacijama stresa najčešće su prisutne glavobolja i osjećaj umora, a uz to mogu se razviti simptomi poput pojačane mišićne napetosti, znojenja, bolova u trbuhu, problema s disanjem, lupanjem srca i slično.

Kao emocionalna reakcija na stres mogu se javiti promjene u ponašanju te emocionalnom i kognitivnom funkcioniranju. U konačnici stres u djece može ostaviti dugotrajne posljedice jer ima utjecaja na stvaranje slike koju dijete, kasnije adolescent ima o sebi.

Budući da različito reagiramo na stres možemo se zapitati i postoje li neki zaštitni čimbenici koji mogu ublažiti odgovor na stres odnosno smanjiti pojavu psihosomatskih i emocionalnih teškoća. Potaknuta tom pretpostavkom provedena su i brojna istraživanja o utjecaju slobodnog vremena, tjelesne aktivnosti i samopoštovanja na ublažavanje negativnog učinka školskog stresa koja su pokazala da ipak najveću zaštitnu ulogu imaju osobine ličnosti pa stoga pojačano samopoštovanje smanjuje stupanj stresa dok sama tjelesna aktivnost samostalno i ne umanjuje značajno učinke stresa.

Strategije suočavanja sa stresom

Kao što je već navedeno dugotrajna izloženost stresu ometa uspješno ostvarenje zahtjeva u školi, ometa u učenju, a čija posljedica su lošiji akademski ishodi. Sve to predstavlja izvor novog stresa koji dovodi dijete u stanje kroničnog stresa, a koji postaje polako ometajući i za svakodnevne aktivnosti.

Zbog navedenih učinaka stresa, posebice dugotrajnog utjecaja na razvoj i zdravlje djece vrlo je važno prepoznati ga i ozbiljno shvatiti od strane i roditelja i nastavnika i adekvatno odgovoriti u svrhu pomoći djeteta u razvoju strategije u suočavanju sa stresom.

Strategije koje se primjenjuju u suočavanju sa stresom razlikuju se rodno i dobno pa se tako one razlikuju u djevojčica i dječaka što i sami uočavamo, no znanstveno nemamo konzistentnih rezultata za donošenje jednoznačnog zaključka. No kada govorimo o dobnim različitostima, znamo da rastom dolazi i do poboljšanja kognitivnog funkcioniranja, stoga to utječe na tu različitost u suočavanju sa stresom u smislu promjena u strategiji i broju strategija suočavanja sa stresom.

Tako je uočeno da starija djeca primjenjuju veći broj strategija, ali primjenjuju i neučinkovite strategije poput konzumacije psihoaktivnih supstanci i alkohola. Osim toga na odabir strategija utječu i odabir prijatelja te pripadnost vršnjačkoj grupi.

Kako se boriti protiv stresa u školi?

Svladavanje stresa u posljednjih nekoliko desetljeća predstavlja posebno popularno područje moderne psihologije u cilju razvoja raznih bihevioralnih metoda koje će pomoći u tome. U tome je važan multisektorski, multidisciplinarni pristup uz osiguravanje adekvatne socijalne mreže kao podrška za nastale podražaje koje pojedinac procjenjuje kao negativne za vlastitu egzistenciju.

U okviru naše teme kao važan čimbenik u ublažavanju stresa u školi je uspostavljanje kvalitetnog odnosa nastavnika i učenika. Pri tome nastavnici trebaju težiti uspostavljanju pozitivnog odnosa s učenicima, stvaranju razrednog ozračja bez straha. Pratiti i poticati učenike, poticati zajedništvo u razredu, kontrolirati sukobe u razredu. Adekvatnim odnosom nastavnici će prepoznati kada su djeca pod snažnim utjecajem školskog stresa uslijed kojeg mogu nastupiti poteškoće, pri čemu će individualnim pristupom prema djetetu ublažiti te negativne učinke.

Među najefikasnije načine u borbi protiv stresa spadaju preventivni programi koji imaju svrhu jačanja zaštitnih i umanjivanja rizičnih čimbenika vezanih uz stres u školi i općenito kod djece. Takvi programi sprečavaju razvoj individualnih (zdravstvenih i emocionalnih), a posljedično i društvenih problema te unapređuju mentalno zdravlje.

U našoj zemlji postoji i zakonska obveza provođenja školskih preventivnih programa koji su dio godišnjeg programa škole, a mogu se provoditi i u suradnji s drugim institucijama. Ono što je nedostatak zakonskog propisa jest da škola ima pravo sama odabrati preventivne programe što dovodi do neujednačenosti, a moguće i izbora programa koji nije utemeljen na znanstvenim spoznajama, a koji onda umanjuje učinkovitost prevencije stresa.

Uz navedeno važan je osobni, individualni rad pojedinca na vlastitim metodama smanjenja učinka stresa, pa je tako za učenike u tom smislu poželjno da stvore društveno okruženje (obitelj, prijatelji) koje će biti podrška u stresnim situacijama, u trenutku pojave problema da imaju osobu od povjerenja kojoj će moći iznijeti svoje probleme, koja će ih saslušati i pružiti pomoć.

Organiziranje vlastitih obveza jedan je od učinkovitih oblika prevencije ili uspješnog nošenja sa stresom u školi, a uz sve to tjelesna aktivnost, hobiji i kvalitetno ispunjeno slobodno vrijeme mogu dodatno pridonijeti nošenju sa stresom. U skrbi za djecu važno je imati na umu da je djeci potrebna zaštita i razumijevanje, a ne samo kritiziranje i očekivanje velikih rezultata.

Ono što nam je sada već poznato jest da djeca i adolescenti koji razviju manifestacije stresa odrastaju u osobe s istim smetnjama koje tada postaju značajan društveni, ekonomski i zdravstveni problem. Stoga je apel prema ulaganju dodatnih napora u smanjivanju stresa u djece te pronalaženju i usvajanju što kvalitetnijih i što djelotvornijih preventivnih programa koji u konačnici imaju dobrobit ne samo za učenike nego i nastavnike koji u njima sudjeluju.