Masterchef je, ma onaj američki. Finalno kuhanje showa za koji se prijavilo 30.000 kandidata samo što nije završilo. Čeka se da Gordon Ramsey konačno proglasi pobjednika. Milijuni gledatelja diljem svijeta čekaju. I njih dvoje finalista nestrpljivo iščekuje što će Gordon reći. Napetost je na vrhuncu, kad Gordon uzvikuje: »Christine!«

E, da tako je to bilo te po svemu posebne sezone američkog Mastrechefa kada je titulu najbolje odnijela Christine Ha, vrhunska kuharica koju u naumu da spravlja delicije nije moglo spriječiti ništa, pa ni to da je slijepa. U čas je postala senzacija, inspiracija mnogima gdje god da dođe. Ništa drugačije nije bilo ni ovih dana za njenog posjeta Hrvatskoj. Jer, ova ‘zvijezda’ je iznimno pristupačno i drago čeljade, uvjereno kako svi možemo sve bez obzira na prepreke, hendikepe, ograničenja.

Zajedničko kuhanje

U prostorijama Udruge nastavnika u djelatnosti ugostiteljskog obrazovanja (UNUO) vlada ona slatka napetost dok se čeka zajedničko kuhanje s Christine. Udruga je to čija je vizija kvalitetno podučavanje i jačanje životnog samopouzdanja osoba s invaliditetom ugostiteljskog smjera, mjesto gdje se razbijaju predrasude i gdje su svi jednaki.

Udruga kojom ravna njen predsjednik Vedran Habela, inače vrsni majstor kulinarstva, ‘kriva’ je i za osnivanja socijalne zadruge »Kameleon« osnovane s ciljem da pomogne osobama s invaliditetom da ostvare svoje talente kroz kulinarstvo i ugostiteljstvo. A to onda i posve konkretno znači da imamo i »Kameleon fast food«, prvi fast food u Hrvatskoj koji zapošljava samo osobe s invaliditetom.

Tu se spravlja zlevka, zlevka jer je staro hrvatsko jelo, ali zlevka i zato što je idealna za učenje različitih kulinarskih tehnika. Znaju zlevku raditi i Melanija, Juraj, Silvija, Mladen… Samo, dan je od važnog posjeta i zlevka je u drugom planu. Christine će s njima raditi kekse s maslacem i pimento sirom i kekse od jogurta. Koncentrirani su, pomalo napeti, ma zato je masterchefica vedra i nasmijana. U tren se upoznala s okolišem, opipala posude sa sastojcima, kliknula se s Melanijom koja joj je savršeno asistirala na dobrom engleskom jeziku. Miris, opip, intuicija. Sve je tu.

Opipava Christina naribani sir, pa veli nije li ga malo više nego u receptu. Dupla doza? Dupla doza, kaže Melanija. Priskaču i drugi, Christine im dijeli zadatke. Imaš osjećaj da po zvuku čuje mijesi li se tijesto za pogačice kako treba. Hvali polaznike. Drago njima. Sve kuša. Dodaje sol nepogrešivom preciznošću. Naš chef Ivan Pažanin sve to gleda netremice, iako se koji dan ranije za njenog posjeta Splitu s njom družio, jeo, pio, baš kao što je u Američkom veleposlanstvu koje je i organiziralo Christinin posjet, uživao u njenom roštilju.

Foto: D. LOVROVIĆ

Dan, dva prije posjeta Zagrebu Christine je bila na našoj obali. Pažanin joj je složio lijep slijed mahom morskih delicija. I uživala je, veli, u škampima, hobotnici, šampjeru… Uostalom to i je dio njene kulinarske filozofije – probaj sve, pače ako ti se na prvu i ne svidi, daj jelu drugu šansu!

Jelo je spravljeno. »Hvala«, kazuje Christine svojim pomagačima. Eto i veleposlanice SAD-a u Hrvatskoj Julieta Valls Noyes. Kaže s vrata da fino miriše, pa se pozdravlja sa svima.

Autoimuna bolest

Christina Ha na Mastrechef se prijavila kada su joj bile 33 godine. Prvi zdravstveni problemi počeli su u dvadesetima, za njena studiranja. Priča tako Christine kako joj se najprije počeo mutiti vid, kako je pomislila da nešto nije u redu s lećom. No kada su se pojavili trnci i grčevi u nogama shvatila je da je problem neurološke prirode. Dijagnosticirana joj je teška autoimuna bolest neuromyelitis optica, koja napada očni živac, izaziva sijepoću, djeluje na leđnu moždinu.

– Dvadeset ti je godina, ideš u školu, zanima te samo učenje, momci, cure, a vidiš da nešto s tobom ne valja, veli danas Christine.

Iz godine u godinu vid joj je slabio. Kazat će Ha kako je u jednom trenu jednostavno shvatila da svijet ide dalje i bez nje, i da se može ili prepustiti žalosti, ili promijeniti odnos prema svome hendikepu. I mijenja ga. Vraća se školi za pisanje. Vraća se pisanju kojeg obožava i ulazi u kuhinju koju voli. Ulazi u kuhinju ponajprije zato ne bi li i tako oživjela spomen na svoju majku koju je u mladosti izgubila.

– Kuhanje i pisanje volim, jer se tu ono što napraviš dijeli s drugima – kazat će Christine.

Samo, kako reče onima koji su je imali prigodu slušati, nisu prvi pokušaji u kuhinji bili bezgrešni i savršeni dapače. Uspjela je zagorjeti jelo čak i kad je zamrznute sastojke kupila. Danas se tome smije, premda ni malo nije smiješna njena odlučnost da pokuša i sto puta ako treba prije nego joj uspije. I uspijevalo joj je dok je iz sjećanja izvlačila okuse, boje, mirise, dok je nanovo učila kako se hvata posuđe, ili reže meso, dok je puštala intuiciju da je vodi.

Godina je 2012. Suprug i prijetelji nagovaraju je da se prijavi na audiciju za Mastrechef show, iako je ona, kako veli, mislila da njeno kuhanje i nije nešto specijalno. Danas će reći kako je samo imala sreće biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, ali i dodati kako sada zna da je dobila jedinstvenu priliku pokazati kako se može uspjeti i s invaliditetom. Nevolja uostalom, kako je kazala, imaju i drugi. Valja sam vjerovati u sebe. Inače, u samom finalu Mastrechefa Ha je čitav meni posvetila svojoj majci, kuhala slijede jela koje je njena mama voljela kuhati.

Paraolimpijske igre

Probaj sve dvaput. Probaj sve i svemu daj barem drugu šansu. To su ponajvažniji postulati pobjednice Mastrechefa. Jer, to što nemamo naviku od nekih okusa, ne znači da nam neće ‘leći’ ako im damo šansu. Što se pak njene tri omiljena jestiva tiče, na prvom mjestu je sushi, na drugom prženi krumpirići obični (na što se i sama slatko nasmijala op.a.) a na trećem spring rolls. A što se tiče iskustva nakon posjete Hrvatskoj u pameti joj ostade svašta; puno morskih plodova i okusa mora, masline, rižoto, tjestenina… I, priznaje, ćevapčići, kojih se najela za posjeta susjednoj BiH i Srbiji.

Foto: D. LOVROVIĆ

Što se pak pobjede tiče, kaže Ha kako joj je najvrjednije to što joj je nagrada donijela slobodu da piše kuharice. Autorica je knjige recepata »Recepis from My Home Kitchen«, a u pripremi je i druga knjiga kuharica u kojoj će nastojati podučiti ljubitelje kuhanja da koriste svoju intuiciju i da se ne drže recepata strogo i onda kad vide da ih to ne vodi u željenom smjeru.

Razmišlja i o svojevrsnom autobiografskom štivu, a pitali su nazočni Ha i odakle crpi toliku inspiraciju. Ona na to reče: »Ljudi su inspiracija.« A pitalo su je ima li namjeru izaći malo iz svijeta kuhanja u kojem se tako dobro osjeća, pa možda probati nešto drugo, drugačije, neki novi izazov. Ha se nasmijala, pa rekla da joj se po glavi nešto vrzma sport, možda, tko zna, kakve paraolimpijske igre.

– Snowboard – kazala je.

Prvo s vodičem, a onda bez. To joj je želja. Predsjednica SAD-a ne misli biti, našalila se Ha. Zato ambasadorica duha i volje već je. Zato ne zvuči ni malo lažno kada poruči: »Važno je znati slaviti male pobjede!«