U gradu se zbilja osjeti kultura vina, ali i piva. Postoji doista čitav niz malih pubova i restorana u kojima se može guštati. I petkom navečer vrve gostima, cijeli grad živi, opisuje Jurčić
Grad koji muči slatka, slatka briga – vino ili pivo… Teških li muka – reći će mnogi.
Pa može – i jedno i drugo. U ovoj priči prevagnut će ipak vino, jer na put u Strasbourg nas vodi trostruki šampion sommelierstva u Hrvatskoj – Matuljac Klaudio Jurčić. Sommelier opatijskog restorana Bevanda, ondje se, naime, prošlog tjedna natjecao na Europskom prvenstvu za sommeliere EURO 2010.
Jurčiću je ovo bio prvi nastup na europskom prvenstvu, dok je do sada znanje okušao na prošlogodišnjem svjetskom prvenstvu za sommeliere održanom u Čileu.
Naravno, bila je to prilika da domaćini natjecateljima (njih 37) predstave dio vinskog, gastronomskog, kulturnog pa i zabavnog lica ovog francuskog grada. Inače, u osobnoj iskaznici Strasbourga, među ostalim, stoji kako je jedini svjetski grad čiji je centar UNESCO proglasio svjetskom baštinom te kako se radi o jednom od rijetkih gradova, uz Ženevu i New York, u kojem se nalaze sjedišta međunarodnih organizacija, a nisu glavni gradovi.
U Alsaceu se po pitanju gastronomije mješaju francuski i njemački utjecaj. To se najbolje može vidjeti po tome što je jedno od tipičnih jestvina ovog kraja – kupus. I to u kombinaciji s kobasicama, koljenicom i sličnim mesnim jestvinama.
Zaguljeni test
Samo natjecanje održalo se na prilično neuobičajenom mjestu – na dva riječna kruzera usidrena u gradskoj luci na rijeci Rajni.
– U prvom krugu natjecanja smo imali, uz ostalo, pismeni test koji je bio priličmo »zaguljen«. Primjerice, pitali su nas da navedene vinarije posložimo u afričke regije. Također smo degustirali tri destilata, jedan je bio talijanski vermut vrlo sličan čokoladnom likeru, potom travarica i neodležani konjak.
Njega je bilo malo teže dešifrirati. U praktičnom dijelu smo imali zadatak otvaranje boce porta koja je bila začepljena voskom – započeo je Jurčić priču o svojim dojmovima iz Strasbourga.
U polufinale se probilo osam natjecatelja, među kojima su bile i dvije vrlo stručne dame – Julia Gosea iz Rumunjske te Merete Bo iz Norveške. Iskustvo je ustvari i presudilo, istaknuo je hrvatski predstavnik koji ovu stepenicu nije prešao. U samo su finale pak ušli David Biraud iz Francuske, Matteo Ghiringhelli iz Italije te Paolo Basso iz Švicarske koji je na kraju za dlaku i odnio pobjedu.
– U finalu su kandidati morali odabrati u koliko će čaša istočiti magnum, odnosno bocu zapremine 1,5 litara, spajati vina i jela, degustirati tri vina i nekoliko destilata, ispraviti vinsku kartu na kojoj su bili sami rizlinzi, ali i znati tko je koje godine pobijedio na prvenstvu.
Kult Grand Crua
Alsace je inače poznat po rizlingu, a tu su i silvaner, muscat, gewurtz traminer te sivi pinot. Od crnih vina najzastupljeniji je crni pinot. Ovdašnji vinari, osim toga njeguju »kult« Grand Crua, odnosno najboljih dijelova vinograda koje ističu u prvi plan i njime se prezentiraju.
– U gradu se zbilja osjeti kultura vina, ali i piva.
Postoji doista čitav niz malih pubova i restorana u kojima se može guštati. I petkom navečer vrve gostima, cijeli grad živi. Zanimljivo mi je bilo vidjeti ispred restorana, dakle praktički na cesti, veliku bačvu na kojoj je bila posuda puna leda i – kamenica.
Tamo ih se na licu mjesta može kupiti, prodavač vam ih otvori nožićem i pojedete ih k’o »grickalicu« – priča nam ovaj Matuljac zaključujući štoriju iz Strasbourga zanimljivim detaljem. Naime, dobra vina su ovdje jako jeftina.
Bazne linije ovdašnji proizvođači prodaju po cijenama od oko četiri eura, dok se grand cru, odnosno vina od loze iz najboljih dijelova vinograda prodaju za cijenu od devet do 16 eura po boci. I jasno da si bocu vina svatko može priuštiti…
