Tatin (b)log

Riječanin Aleksandar Jovanović oduševljava pričama iz tatine perspektive: “Žene su ZVIJERI!”

Ivana Kocijan

Aleksandar Jovanović/Privatna arhiva

Aleksandar Jovanović/Privatna arhiva

"Žene, majke, kraljice, zbilja to jeste!", piše Aleksandar



“Kao muškarac koji ima životnog iskustva iza sebe, odlučio sam ići sa suprugom na porod! Nikad u životu nisam napravio veću pogrešku za svoj napuhani muški ego. Ma kakva ravnopravnost spolova! Pa žene su ZVIJERI, vjerujte mi, Z V I J E R I!


Da mi moramo roditi, ljudski rod bi odavno izumro (ne’š je… bez kondoma!) ili smislio neki način teleportacije beba iz trbuha. Žene, majke, kraljice, zbilja to jeste! Naklon do poda i hvala vam što nas trpite. Savjet za buduće tate, OBAVEZNO bez ikakvih isprika i izmotavanja budite uz suprugu na porodu.


To je najljepša i možda jedna od najstresnijih stvari koju ćete doživjeti u životu” – dio je objave mladog riječkog tate Aleksandra Jovanovića koja je početkom ožujka preko noći postala viralna.




Njegova iskustva s poroda oduševila su čitatelje, baš kao i njegove sljedeće priče o roditeljstvu iz tatine perspektive. U međuvremenu je kreirao i blog Tatin (b)log na kojem iskreno progovara o roditeljstvu, dvojici sinova i radostima očinstva.


Aleksandar Jovanović/Privatna arhiva

Aleksandar Jovanović/Privatna arhiva



Aleksandar Jovanović, suprug Ene, tata dvojice sinova, dvogodišnjeg Noe i jednogodišnjeg Nea, tehnički direktor kazališnog festivala, glazbeni i izvršni producent, prvi je tekst napisao u prosincu prošle godine. Priča o rođenju prvog sina doživljena iz tatinog kuta, naišla je na odlične reakcije.


– Zašto sam napisao taj tekst? Došla mi je potreba da si zapišem misli i sjećanja da bih mogao sinovima kad odrastu što vjernije dočarati kako je izgledala naša svakodnevica kada su nam oni došli u život, objasnio je.


«Iskren i topao tekst«


Na svojem ste ga Facebook profilu objavili početkom ožujka i u kratkom su roku o njemu pisali i lokalni, ali i strani portali. Jeste li očekivali da će biti toliko čitan? Što vas je najviše oduševilo, iznenadilo, a što možda razočaralo?


– Upravo zbog toga što ima jako malo tekstova s tatinom tematikom, iznenadilo me je kad je prvo lokalni portal preuzeo tekst, a zatim sve veće i veće hrvatske medijske kuće, a drugog dana čak i susjedni blitz.rs.


Reakcije su bile odlične, puno ljudi mi se javilo i zahvaljivalo na »iskrenom i toplom tekstu«. Najveće iznenađenje mi je bilo kad me je nazvala prijateljica iz Beograda sva oduševljena kako je naletjela na moju sliku i tekst na portalu koji svakodnevno čita.


Tek nakon tog poziva sam shvatio da je taj tekst zapravo postao viralan u našem okruženju. Razočaralo me zapravo nije ništa, drago mi je što ljude veseli čitati moje tekstove i što ih doživljavaju tako pozitivno.


Koliko vam je općenito bio plan dijeliti svoje objave s drugima, izvan Facebooka?


– Tekstovi su »stajali u ladici« i zapravo je prvotna namjera bila da tamo i ostanu dok mi sinovi ne porastu.


U međuvremenu ste pokrenuli i Tatin (b)log na kojem pišete »iskreno o roditeljstvu, dvojici sinova i radostima očinstva«. O čemu ste sve pisali?


– Kako je zanimanje za tekstove zbilja neočekivano raslo, dobio sam savjet da ipak nekako »brendiram« svoje tekstove i tako je nastao Tatin (b)log.


Za sada sam pisao o prvom i drugom porodu, dolasku s bebom prvi put kući, o tome kako mi u Rijeci još jedini u Hrvatskoj koristimo široko povijanje i koliko je to zbunjujuće za nove roditelje, pa zatim o tome kako provodimo vrijeme s dvoje male djece u karanteni, skidanju s mlijeka, nespavanju…


Aleksandar Jovanović/Privatna arhiva

Aleksandar Jovanović/Privatna arhiva


Druga perspektiva


Koja je objava bila najčitanija, najkomentiranija?


– Nakon prve objave koja je postala viralna, zadnja kolumna kojoj je tema druga trudnoća koja se dogodila jako brzo nakon prve, postigla je baš veliku čitanost, više od 1200 reakcija i više od 330 komentara.


U prvoj objavi kažete – »Moram vam biti iskren, dok ovo pišem, sjedim na wc-u«. Je li vam to standarno »radno mjesto« za pisanje, ili pišete kad i gdje god stignete?


– Nažalost, i dalje mi je to standardno »radno mjesto« (smijeh). Pišem na mobitelu, što mi olakšava i ubrzava pisanje. No, moram priznati, nakon što je to sve ispalo puno ozbiljnije nego što sam prvotno zamislio, ipak ponekad kasno navečer, kad sinovi napokon zaspu, odvojim tridesetak minuta za pisanje i lektoriranje tekstova na laptopu.


Tate koji pišu o djeci i očinstvu, za razliku od mama koje se bave istim »poslom«, većina drukčije doživljava. Kakva su vaša iskustva?


– Glavno pitanje je: Što ti to treba, dijeliti obiteljsku intimu s nepoznatim ljudima. Ja to ne doživljavam tako, mislim da nema ništa loše u tome da se pogleda poznata stvar i iz druge perspektive. Vjerujem da se tate češće nađu u smiješnim i nama nepredvidivim situacijama s djecom, nego što se to događa mamama koje iz svoje »Sport Billy« torbice uvijek izvuku pravu stvar u pravo vrijeme.


Suprugina ideja


Što vaša supruga Ena kaže na vaše tekstove?


– Supruga me podržava u tome i to mi jako puno znači. Njena je ideja i bila da to objavim jer je vjerovala da će to puno pomoći i drugim novim tatama koji prolaze slična iskustva, a i usput nasmijati mame.


A što kažu drugi (mladi) očevi?


– Uglavnom me zafrkavaju da sam postao tata blogerica, ali čitaju i komentiraju, a to je super.


I sami kažete da ima puno mama blogerica i stranica s »mamećim« temama, dok su tate blogeri i »tateće« teme možda nekako zanemareni… Što biste vi rekli, zbog čega?


– Ne znam, imam osjećaj da je tata, kad se želi baviti svojom djecom i obitelji, percipiran kao papučar. Ispada da je gotovo sramotno ostati na roditeljskom dopustu ako si tata.


S druge strane, mame koje su počele raditi nekoliko mjeseci nakon poroda, predstavlja se kao nemajke. Znam da je stanje u državi takvo da očevi i dalje više zarađuju pa bi prihodi kućanstva bili manji da očevi više ostaju doma, a to se sve reflektira i na te »tateće« teme. Majke ostaju doma, očevi rade i kraj.


Dok bude inspiracije…


Svojim objavama svakako pomažete u micanju stigme o ulozi očeva u odgoju i svakodnevnom životu djece. Prema iskustvu vas kao mladog oca, i možda vaših prijatelja koji su također mladi očevi, je li, generalno gledano, uloga očeva danas veća nego prije?


– Mislim da je uloga očeva uvijek bila jednako važna, samo drukčije percipirana. Nekad su očevi bili strogi disciplinatori koji ulijevaju strahopoštovanje. Svi se sjećamo mamine rečenice: »Vidjet ćeš svoga Boga kad ti tata dođe s posla!«


Danas malo više znamo o ljudskoj psihi i razvoju djece, pa tako i o važnosti tate u životu djeteta. Mislim, da se razumijemo, mama je mama i to svi znamo, ali ne mora biti mama jedina osoba u životu djeteta od 0 do 24.


Drugim očevima sigurno je zanimljivo čitati što »kolega tata« piše… Postoje li neki drugi tate blogeri koje vi pratite?


– Moram biti iskren, ne pratim lifestyle i roditeljske blogere. Kako sam u pisanje ovih tekstova krenuo neproračunato i bez cilja neke šire publike, tako se zapravo ne želim dovesti u situaciju da važem svoje riječi jer je netko uspješniji to tako napisao.


Želim zadržati svoju naivnost i iskrenost dok god me inspiracija za pisanjem drži, a kad i ako inspiracija prođe, i ja ću stati s pisanjem.