Tihana TOMIČIĆ

Od lokalnog do britanskog modela

Tihana Tomičić

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER

Zašto bi bilo koja država, zvala se Velika Britanija ili Hrvatska, dodatno trošila svoje ekonomske resurse na osobe koje same odbijaju besplatnu medicinsku zaštitu u vidu cjepiva

placeholder


U većini medija jučer je kao manja usputna vijest objavljen podatak Državnog zavoda za statistiku o tome da je broj umrlih osoba u Hrvatskoj u 2020. godini porastao u odnosu na prethodnu godinu te je umrlo 5.229 osoba više, odnosno 10,1 posto više nego 2019. godine. Bilo bi zanimljivo vidjeti čemu bi te podatke pripisali oni koji još ne vjeruju da COVID-19 postoji i koji ga negiraju, među ostalim i svojom odlukom o necijepljenju. Ostalima je vjerojatno sasvim jasno zašto je došlo do te razlike.


Za to vrijeme, svi mi trpimo posljedice pandemije kroz naš način života u kojem smo u velikoj mjeri izgubili slobodu kretanja, a među ostalim i u činjenici da se epidemiološke mjere ponovo pooštravaju, posebno na Jadranu. To je direktna posljedica činjenice da još uvijek pola odraslog stanovništva bježi od vakcinacije – žrtve smo svi. Pritom je nacionalni stožer jasno poručio da će odgovornost za lokalne prilike snositi lokalni stožeri, koji dobivaju ovlast da odobravaju, odnosno zabranjuju, javna okupljanja poput lokalnih fešti ili sajmova na svom području. Sada će svaka lokalna jedinica imati priliku autonomno odlučivati, a oni koji će pritom pokazati odgovornost sigurno neće dopustiti da se u ugostiteljskim objektima, klubovima ili barovima ljudi okupljaju bez ikakvih pravila i bez ikakva nadzora, s rizikom da se na taj način upropasti turistička sezona u cjelini.


S druge strane takvim pristupom i nacionalni stožer želi dodatno istaknuti ono što su jučer jasno rekli: da smatraju da je vrijeme da ne samo lokalne vlasti preuzmu donošenje odluka na sebe nego i da je za cijepljenje sada odgovoran svaki pojedinac. Hrvatska ima više cjepiva nego cijela Afrika, kažu. Milijun i 600 tisuća doza cjepiva čeka neodlučne Hrvate u ovom trenutku. Zaista, teško je osporiti da je država poduzela sve što je u njezinoj moći da ljude potakne da se cijepe, doza ima više nego dovoljno i sad zaista odgovornost prelazi u sferu svakog pojedinca.




Ne trebaju stoga čuditi najave premijera Andreja Plenkovića da je Hrvatska praktički na vratima britanskog modela i potpunog popuštanja mjera onda kad turistička sezona bude privedena kraju. Ne treba čuditi čak niti slaganje njega i predsjednika Zorana Milanovića oko takvog pristupa. Jer, realno, što drugo čovječanstvu preostaje?


U prvoj fazi imali smo potpuni lockdown, potom sa svakim valom COVID-a nešto opuštenije mjere, u međuvremenu su države osigurale dovoljno cjepiva i cijepljeno je onoliko ljudi koliko se želilo cijepiti. Ne možeš ih puškom natjerati više, to je to. Takvih je pola. Usto vjerojatno je dobar dio stanovništva u međuvremenu već došao u dodir s virusom, i možda ga prebolio »na nogama«, i takvih je vjerojatno još barem 20 posto stanovništva. Dio ljudi je, naravno, prebolio COVID i uveden je u službenu statistiku. Kad se podvuče crta, to sve zajedno čini bar 80 posto stanovništva. Ostaju još oni koji se baš tvrdokorno ne žele cijepiti – njihov izbor.


Zašto bi država u takvim uvjetima, bilo koja država, zvala se Velika Britanija ili Hrvatska, dodatno trošila svoje ekonomske resurse na osobe koje same odbijaju besplatnu medicinsku zaštitu u vidu cjepiva, zašto bismo svi ostajali u lockdownu zbog manjine onih koji se ne žele pobrinuti za svoje zdravlje? Zaista nema razloga za to.


Zato se situacija u cijelom svijetu razvija u smjeru dokidanja mjera. Britanski eksperiment, kako je to jučer nazvano, bit će ogledni primjer za sve (jer je i njihova cijepljenost pri vrhu u svijetu, pa si mogu priuštiti eksperimente), i za vjerovati je da ćemo najesen u »staro normalno«.


Oni koji još budu u riziku od koronavirusa i težih oblika bolesti, dakle necijepljene osobe, morat će pak snositi svoj dio odgovornosti za takvu odluku – za očekivati je da će za njih zdravstvena usluga biti skuplja, možda će i u državama s javnim zdravstvom poput Hrvatske morati financijski participirati za svoj boravak u bolnici na respiratoru ili će im zdravstveno osiguranje u startu biti skuplje s obzirom na to da nema nikakvog razloga da svaki porezni obveznik plaća za osobu koja odbija medicinsku pomoć, a cjepivo to jest.


Ali to je njihov osobni izbor i sami će ga morati platiti.