Iz druge perspektive

Kriza u Poljskoj mogla bi ugroziti opstanak EU-a

Drago Kraljević

Foto Reuters

Foto Reuters

Državni model u Poljskoj danas se temelji na autoritarnoj vladi koja kombinira kontrolu državnih institucija – pravosuđa, tajnih službi i medija – sa socijalnom politikom

placeholder


Vladavina zakona, jedno je od temeljnih načela i vrijednosti na kojima počiva Europska unija. Ona je također bitna za funkcioniranje Unije u cjelini: unutarnje tržište, suradnju u području prava, slobode i sigurnosti građana… Vladavina zakona osigurava da nacionalni suci, koji su ujedno i »EU suci«, mogu uspješno obnašati svoju ulogu u ostvarivanju primjene europskog prava. Ugovori o pristupanju EU-u precizni su i jasni. Svi koji dobrovoljno prihvaćaju europske stečevine, poistovjećuju se s demokratskim vrijednostima Unije. Nažalost, postoje zemlje poput Poljske, koje već godinama namjerno i sustavno krše to načelo, premda su svojevoljno potpisale Sporazum o pristupanju Uniji. Poljska je postala punopravna članica EU-a 2004. godine. Ubrzo nakon pobjede desničarske populističke stranke »Pravo i pravda« (PiS) na parlamentarnim izborima (2015.), Europska komisija u siječnju 2016. godine, pokreće dijalog s poljskom Vladom u pogledu primjene pojedinih zakona. U srpnju 2017. godine, Komisija pokreće postupak zbog povrede zakona o sudovima, a 2. srpnja 2018. godine, zbog kršenja poljskog zakona o Vrhovnom sudu. U rujnu iste godine, Komisija je predmet predala Europskom sudu pravde. Četrnaestog siječnja ove godine, Komisija je odlučila zatražiti od Europskog suda da izrekne privremene mjere Poljskoj, naloživši da obustavi rad Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda. Početkom travnja ove godine, Europski sud je presudio da Poljska mora smjesta obustaviti primjenu nacionalnih odredbi o ovlastima Disciplinskog vijeća, koje kontrolira čelnik konzervativne desnice (PiS) Jaroslav Kackzinsky, koji ne dopušta da suci rade protiv njega i njegove Vlade, ili da primjenjuju europsko pravo kada to nije u njegovom interesu. Stoga je Vlada osnovala Vrhovno vijeće koje bira suce i nalazi se pod nadzorom izvršne vlasti. PiS također pokušava donijeti zakon kojim bi predsjednik Vrhovnog suda bio neposredno kontroliran od predsjednika Države.


Poljski slučaj je postao važan test kojim treba utvrditi je li doista moguće u državi članici EU-a izgraditi pravosudni sustav po uzoru na prošlost, kada je kontrolu suda, odvjetništva i sudaca imala u rukama izvršna vlast, odnosno jedna politička stranka? Kada je o Poljskoj riječ, u 2017. godini njezin je ukupni doprinos proračunu EU-a bio 3,048 milijardi eura, dok je ukupni iznos koji je Poljska »povukla« iz Unije iznosio 11,9 milijardi eura. Tijekom protekle godine, poljski BDP je iznosio 5,1 posto, što predstavlja jedan od najboljih rezultata u EU-u. Europski parlament je izrazio zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Poljskoj, sa 446 glasova za, 178 protiv i 41 suzdržanih i preporučio nadležnim tijelima da postupe sukladno propisima. U dokumentu između ostalog stoji, da se stanje u Poljskoj znatno pogoršalo. Novi zakon o pravosuđu potkopava pravosudnu neovisnost poljskih sudaca i nespojiv je s primatom prava EU-a.


»Sukobi između poljskog nacionalnog prava i prava Unije, po svemu sudeći dovesti će do intervencije europskih institucija s obzirom na to da je riječ o kršenju europskih ugovora. To može dovesti do situacije da će Poljska morati napustiti EU«, nedavno je za »Reuters« izjavio poljski Vrhovni sud.




Prvi korak u pogledu uvođenja sankcija Poljskoj, mogao bi dovesti do ukidanja prava glasa u EU.


»Mi (Poljska) napuštamo EU korak po korak. To nije pretjerivanje. To odstupa od svih pravila na kojima je izgrađena Europska unija«, izjavio je bivši predsjednik Europskog Vijeća Donald Tusk (Poljak) za »Forbes«.


No izlazak iz te situacije uopće nije jednostavan. U Varšavi, ispred sjedišta Ustavnog suda, 11. studenoga 2019. godine, prosvjeduje oko 150 tisuća peripadnika i simpatizera ekstremne desnice, uzvikujući slogane mržnje potičući nasilje. Na trgu su potom zapaljene zastave EU-a. Bio je to jedan od najvećih prosvjeda radikalne desnice u povijesti te zemlje. Glavni ideolog i strateg »Pravo i pravda (PiS)«, vladajuće nacionalno-konzervativne, suverenističke i populističke stranke, Jarosław Kaczyński, do sada se nikada nije htio kandidirati za najistaknutije državničke dužnosti. Radije je izabrao dužnost predsjednika Stranke putem koje usmjerava politiku predsjednika države Andrzeja Dude i premijerke Beate Szydło. PiS se uglavnom oslanja na seljake, katoličku crkvu i dio pripadnika srednjeg sloja koji su tijekom posljednjih godina imali materijalne koristi od fiskalne i ekonomske politike. »Vladajuća stranka je izgradila mrežu podrške građana na vještoj kombinaciji socijalnog konzervativizma i ekonomskog socijalizma«, ističe Marcin Zaborowski, poljski politolog.


Posljednjih godina PiS je pokrenuo programe socijalne skrbi koji su obuhvatili veliki broj građana, čime je u velikoj mjeri učvrstio svoju vladajuću poziciju. Državni model u Poljskoj danas se temelji na autoritarnoj vladi koja kombinira kontrolu državnih institucija – pravosuđa, tajnih službi i medija – sa socijalnom politikom. Šesnaest godina nakon ulaska Poljske u EU, Poljska se odlučila na frontalni sukob s Unijom. Poljski parlament je sa 233 glasa za i 205 protiv, donio zakon kojim se suci kažnjavaju ako se protive vladinoj reformi pravosudnog sustava. Početkom ove godine oko tisuću poljskih sudaca našlo se u povorci ističući na svojim transparentima: »Pravo na neovisnost«, »Pravo na Europu«…


Predsjednik Udruge poljskih sudaca koji je predvodio »Marš tisuću odora« Krystian Markiewicy, za agenciju »Reuters« je izjavio: »Nismo navikli izaći s togama na ulice da bismo branili pravo svih na jamstvo neovisnog pravosuđa. Odlučili smo organizirati prosvjed kako bismo zaštitili građane«. S poljskim sucima u povorci, bili su talijanski, njemački, francuski, španjolski i dr. suci iz dvadesetak država članica EU-a.


Marco Cappato, predsjednik talijanske udruge sudaca u toj prigodi je izjavio: »Napadi protiv poljskih sudaca nisu samo unutarnji problem te zemlje, već napad na slobodu svih europskih građana«, a Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, smatra da je »takav zakon oružje za utišavanje svakog kritičkog glasa sudaca«, prenosi »La Repubblica«. Posljedice takvog ponašanja poljskih vlasti postaju vrlo ozbiljne, ne samo za Poljsku, već za europski projekt u cjelini. Što se tiče procedure uvođenja sankcija, sve do mogućeg isključenja – sukladno europskom pravu – stvari izgledaju ovako. Europsko vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog 1/3 država članica ili Europske komisije, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta. Nakon što poziva Poljsku da se očituje, Vijeće može kvalificiranom većinom, odlučiti da se Poljskoj suspendiraju određena prava, uključujući pravo glasa predstavnika vlade u Europskom vijeću pa sve do isključenja. No postavlja se pitanje: Je li EU spremna primijeniti članak 7 Ugovora? U praksi postupak nije nimalo jednostavan, jer treba računati na moguće ponašanje Mađarske, Austrije i vjerojatno Hrvatske koja je u nekim sličnim procedurama, već dva puta stala na Orbanovu stranu. Države koje prihvaćaju stav Europskog parlamenta, moraju prethodno osigurati najmanje 55 posto država članica, s time da one predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva Unije. Riječ o postupku tzv. »dvostruke većine«. S obzirom na aktualnu političku situaciju koja trenutačno postoji, otvara se pitanje i tzv. »blokirajuće manjine«, koja predstavlja najmanje 4 člana Europskog vijeća, pod uvjetom da četvorica istovremeno predstavljaju najmanje 35 posto stanovništva EU-a. Suzdržani glas kod glasovanja kvalificiranom većinom, smatra se glasom protiv. Sve to pokazuje da je na pomolu situacija kaosa ako Poljska sâma neće htjeti napustiti EU.


Poljska premijerka Beata Szydlo isključila je mogućnost da bi Poljska mogla napustiti Europsku uniju. A mađarski premijer Viktor Orbán još je u siječnju ove godine izjavio da je spreman blokirati takve inicijative europskih institucija prema Poljskoj i Mađarskoj. Koliko je situacija opasna za daljnji opstanak EU, može se također naslutiti iz pisma koje je grupa uglednih profesora i pravnika iz raznih dijelova svijeta, uputila predsjednici Europske komisije: »Poštovana predsjednice von der Leyen, kao stručnjaci specijalizirani za vladavinu zakona, pisali smo vam 11. prosinca 2019. godine, zamolivši vas da se uvedu privremene mjere radi okončanja progona poljskih sudaca i tužitelja od strane poljskih vlasti i od dva (nezakonita) tijela koja kontroliraju taj resor: takozvano Disciplinsko vijeće i novo Nacionalno vijeće pravosuđa. Najnovije odluke njemačkog pravosuđa o neizručenju jedne osobe Poljskoj i norveške pravosudne uprave, znak su da se pravni sustav EU-a već ruši. Ukoliko se pravosudna suradnja više ne može osigurati, taj važan stup koji podržava EU, uskoro će se srušiti…«.


Kašnjenje u poduzimanju potrebnih mjera prema Poljskoj, naravno, ima svoje konkretne razloge. Ne smijemo zaboraviti da je Ursula van der Leyen izabrana za predsjednicu Europske komisije samo s devet glasova više od potrebnih 374 i to zahvaljujući glasovima tzv. »suverenista« i populista, uključujući poljsku radikalnu desnicu i Orbanovu stranku. To znači da gotovo polovina članova EU parlamenta nije dala svoj glas Ursuli. Konkretno, nije dobila očekivanih 444 glasa od strane pučana i socijaldemokrata. Nakon što se moralo odustati od biranja Spitzenkandidadta, odmah je postalo jasno da se situacija u EU radikalno mijenja te da će budući sastav Europske komisije, ne samo po sposobnostima, već i po ugledu pojedinih njezinih članova, teško degradirati rad i autoritet ove izuzetno važne europske institucije. Stoga se danas s pravom postavlja pitanje: Može li aktualni sastav Europske komisije i Europskog vijeća pokrenuti proceduru isključenja Poljske iz EU uz podršku Europskog parlamenta? Veoma teško, jer su »suverenisti« i populisti tijekom izbora Ursule von der Layen i ostalih članova Komisije, uspjeli ojačati svoju poziciju u EU-u. Nije njihov cilj napustiti EU, već maksimalno iskoristiti njezine fondove te usporedo izgrađivati svoj sustav koji ne priznaje primat europskog prava. Dakle, rušiti EU iznutra. Da je danas Europski parlament koliko-toliko »suveren«, zahvaljujući dragovoljnom prijenosu dijela nacionalnih suvereniteta na razinu Unije, problem Poljske i Mađarske bio bi riješen po kratkom postupku. U tom slučaju rad i odgovornost Europske komisije (Vlade) i Europskog vijeća prema Parlamentu (volji građana) bio bi veoma transparentan i jasan. Ovako, bez obzira što se Poljska (ne samo ona) dragovoljno (potpisivanjem Ugovora o pristupanju u članstvo Unije) obvezala poštivati europske stečevine i pravo EU-a, ona sebi uzima pravo da se ponaša kako hoće. Što će se dogoditi ako Poljska sama ne napusti Uniju, ili je nadležna tijela Unije neće uspjeti privoljeti da poštuje preuzete obveze? Tada nastupa razdoblje kaosa u EU s nesagledivim posljedicama za sve države članice.