Drago Kraljević

Istinska Unija mora biti odraz potreba i želja Europljana

Drago Kraljević

pixabay

pixabay

To znači vratiti se na početak i jasno definirati što je to Unija i precizno utvrditi tko će i kako njome upravljati. Unija treba konačno naučiti hodati na vlastitim nogama i preuzeti punu odgovornost za svoju sudbinu

placeholder


Cilj osnivanja Europske unije bio je okončanje učestalih i krvavih međususjedskih ratova koji su kulminirali Drugim svjetskim ratom. Danas, kada EU potresa ozbiljna kriza s neizvjesnim epilogom, ponekad se prisjetimo njenih utemeljitelja, pionira, predvodnika i vizionara. U toj prigodi obično se prisjećamo Roberta Schumana, Alcidea de Gasperija, Jeana Monneta, Paul-Henrija Spaaka, Altiera Spinellija, Winstona Churchilla, Konrada Adenauera i drugih. Mnogo godina kasnije, nakon konstituiranja Europske ekonomske zajednice i Unije, objavljeni su neki novi dokumenti koji dodatno pojašnjavaju tko je sve bio zaslužan za osnivanje EU-a. Još prije završetka Drugog svjetskog rata, saveznici – pobjednici nad nacifašizmom, okupili su se na konferenciji u Bretton Woodsu (New Hampshire, SAD), gdje su postavljeni temelji novog svjetskog monetarnog poretka sa središnjim položajem američkog dolara.


Stephen Lendman, ugledni američki neovisni novinar, smatra da je »ujedinjena Europa bio projekt CIA-e radi uspostave lakše kontrole nad Europom. Mnogo je jednostavnije kontrolirati jedan politički entitet, nego fragmentirane (razdvojene) entitete/države« (Press TV, 2016.). Ambrose Evans Pritchard u Telegraphu 2000. godine navodi da su »čelnici Europskog pokreta – Joseph Retinger, Robert Schuman i bivši belgijski premijer Paul-Henri Spaak, bili tretirani kao izvršitelji američkih sponzora«. Potom dodaje: »Uloga SAD-a u konstituiranju Unije odrađena je kao tajna operacija«. Geir Lundestad, norveški povjesničar i bivši tajnik norveškog Nobelovog odbora, tijekom konferencije koju je održao na Sveučilištu Berkeley 20. rujna 2005. godine, između ostalog je rekao: »SAD je zaslužan za izgradnju Europe, puno više nego Europljani.«


Veoma je zanimljiva izjava Etiennea Davignona, bivšeg predsjednika Bilderberg grupe iz ožujka 2009. godine: »Grupa Bilderberg dala je veliku pomoć stvaranju eura devedesetih godina.« Poljski socijalist Joseph Retinger koji je utemeljio Europski pokret, nakon rata primao je izdašna sredstva putem Američkog odbora za ujedinjenu Europu (ACUE). On je 1946. godine na Kraljevskom institutu za međunarodne odnose izjavio da »Europa treba stvoriti federalnu uniju, pri čemu se europske države trebaju odreći dijela svoje suverenosti«. Deklasificirani dokumenti američke vlade pokazali su da je ACUE također primao sredstva od zaklada Rockefeller i Ford, koja su korištena za financiranje Europskog pokreta i Europske kampanje za mlade. ACUE je tada primao velika sredstva za potrebe promicanja europskog federalizma, Vijeća Europe, Europske zajednice za ugljen i čelik i drugog. Dokumenti američke vlade pokazuju da je obavještajna zajednica SAD-a pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća vodila prikrivenu kampanju pružanja snažne podrške ujedinjenoj Europi, posebice Europskom federalističkom pokretu. Riječ je o dokumentima koje je otkrio Joshua Paul, istraživač na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Primjerice, Memorandum od 26. srpnja 1950. godine daje jasne upute za kampanju Europskog parlamenta. U potpisu je general William J. Donovan, šef američkog Ureda za strateške službe u ratnim vremenima, buduće CIA-e. U članku objavljenom u Telegraphu, Ambrose Evans-Pritchard, ugledni britanski novinar i autor biografije Billa Clintona iz 1997. godine, piše:




»Kroz deklasifikaciju tajnih dokumenata američke vlade vidimo ulogu koju je SAD povjerio Jeanu Monnetu, njihovom suradniku u Europi. Monnet, koji se smatra jednim od osnivača EU-a, većinu je svog života proveo u SAD-u. Monnet je bio samo jedan od vrlo poslušnih Europljana, zadržan je u Washingtonu tijekom rata.« »Akti američkog Državnog arhiva, s kojih je skinuta oznaka tajnosti, također pokazuju da su američke tajne službe pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća organizirale kampanju za postavljanje temelja ujedinjene Europe i pritom osnovale Europski federalistički pokret«, prenosi Formiche. »Schumanovu deklaraciju, koja je dala ton francusko-njemačkom pomirenju i koja će dovesti do osnutka Europske zajednice, izradio je američki državni tajnik Dean Acheson. Sve je počelo u Washingtonu«, izjavio je šef kabineta Roberta Schumana. Francois Roth, sveučilišni profesor emeritus i stručnjak za francusko-njemačke ratove, također tvrdi da nije Robert Schuman bio taj koji je preuzeo inicijativu, već američki državni tajnik tijekom neformalnog sastanka o budućnosti Njemačke koji je organiziran u Washingtonu u rujnu 1949. godine (F. Roth, »Robert Schuman, du Lorrain des frontières au père de l’Europe«, Fayard, 2008). Za britanske euroskeptike Jean Monnet je bio »oči i uši američkog predsjednika Franklina Roosevelta«. Francuski predsjednik, general Charles de Gaulle, smatrao ga je američkim agentom. To je zabilježio Eric Roussel u Monnetovom životopisu (1996.).


Europske države i Unija u cjelini danas gube kontrolu nad svojom sudbinom, a čuvari europskog projekta gube svoj legitimitet, jer strateško promišljanje o EU-u izostaje. Odnosi u Uniji se, posebice nakon Brexita, odluke Ustavnog suda Poljske i najnovijih poteza mađarske vlade, bitno mijenjaju. No glavni problem i dalje ostaje: Europljani nisu u stanju shvatiti svijet koji ih okružuje i pritom odrediti vlastitu/autonomnu ulogu u njemu. Ako se želi ostvariti istinska Unija, ona mora proizlaziti iz želja i potreba većine Europljana. To znači vratiti se na početak i jasno definirati što je to Unija i precizno utvrditi tko će i kako njome upravljati. Unija treba konačno naučiti hodati na vlastitim nogama i preuzeti punu odgovornost za svoju sudbinu. Za to nisu dovoljna samo kvalitetna ulaganja u ekonomiju, vojni resursi, sigurnost i demokracija, već prvenstveno osvješćivanje realističkog razmišljanja o tome kako stvari stoje i kako oživjeti originalnu ideju EU-a koju većina Europljana podržava. To je unija sačinjena od građana i naroda, a ne birokratska tvorevina u kojoj građani sebe ne prepoznaju.