Prema jednoj studiji Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), većina ljudi diljem svijeta očekuje da će se život u dogledno vrijeme vratiti u neku vrstu »normalnosti«. Istovremeno oko 45 posto odraslih osoba u svijetu žali se na probleme s mentalnim zdravljem kao izravne posljedice »novog normalnog«. ​Mia Roje Đapić, magistrica psihologije s Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, svojedobno je izjavila: »’Budimo odgovorni’ sviđa mi se, ali ‘novo normalno’ ne. Ne znam kako je vama, ali meni nije normalno da ne mogu zagrliti prijatelje kad ih vidim, da radim psihoterapiju preko pleksiglasa, da malo dijete mora imati masku…«
​

Prema izvješću Kraljevskog koledža psihijatara (UK) u samo tri mjeseca gotovo 200.000 mladih ljudi prijavilo se službama za mentalno zdravlje, što je dvostruko više u odnosu na razdoblje prije »novog normalnog«. »Kad bih trebala odgovoriti na pitanje kakva su djeca danas, rekla bih da su ‘normalno’ bolesni. Naime, bolesnici su postali toliko česti, da su bolesti postale ‘normalne’«, ističe Michelle Perro, ugledna pedijatrica iz Kalifornije. ​Očigledno možemo zaboraviti svijet kakav smo poznavali prije veljače 2020. godine. I Romano Prodi, bivši predsjednik Europske komisije, smatra da »novo normalno« nakon pandemije neće imati ništa »normalno«. »Kao kod svih promjena, bit će onih koji će izgubiti više od drugih, a to će biti oni koji su već izgubili previše. Moramo ponovo utemeljiti život, na potpuno novom društvenom ugovoru. Ja se ne želim vratiti starom životu, jer je on bio prepun nepravde, nejednakosti, siromaštva, nasilja, rasizma, iskorištavanja ljudi. Ova nas pandemija tjera na razmišljanje. Prisiljava nas na procjenu kvalitete našeg života«, ističe Gordon Lichfield, direktor Mit Technology Reviewa.

​Je li sve to možda pretjerivanje? Nije, to je tek početak promjene društvenog sustava koja se odvija u ovom trenutku pred našim očima, koji moćnici i mainstream mediji nazivaju »novo normalno«. Kriza koju proživljavamo, bit će katalizator promjena nužnih za ubrzanje realizacije već dobro pripremljenog plana. To je »Veliki reset« kapitalizma koji je nedavno najavio WEF. Riječ je o veoma precizno i dobro osmišljenom planu, na kojem već nekoliko godina izvrsno surađuju mnoge međunarodne institucije, nevladine organizacije, filantropi (»ljubitelji« čovjeka poput Bill Gatesa, Rockfellera i drugih) i privatne mega-tvrtke. Veliki reset provodi se pod izlikom »četvrte industrijske revolucije«, a provode ga oni koji su u »starom normalnom« doveli svijet u stanje u kojem se danas nalazimo. Mnogi s pravom postavljaju pitanje: je li sintagma »novo normalno« doista nešto normalno ili tek manipulacija za »izmišljenu stvarnost«. Možda »nova normalnost« ne znači isti ishod za sve? »Jedna godina pandemije poražavajuća je ‘nova normalnost’ za djecu«, upozorava UNICEF, agencija UN-a koja skrbi o kvaliteti životnog standarda djece i mladeži. Hoće li se u »novoj normalnosti« pojačati cenzura na društvenim medijima? Hoće li u »novom normalnom« zdravi ljudi postati opasnost za društvo? Možemo li očekivati da ćemo se u »novoj normalnosti« moći slobodno kretati kao nekad? Hoće li učenje i rad na daljinu postati dio našeg svakodnevnog života u »novoj stvarnosti«?

Izvješće Svjetskog ekonomskog foruma je optimistično jer najavljuje da bi do 2030. godine u »novom normalnom« održivo gospodarstvo moglo otvoriti 395 milijuna novih radnih mjesta. Pandemija COVID-19, kako ističe Klaus Schwab, predsjednik WEF-a, izvrsna je prilika za afirmaciju ‘nove stvarnosti’. ​No, ima i onih koji o »novom normalnom« razmišljaju veoma kritički. »Snage ‘Velikog reseta’ i nove normalnosti, iskoristile su COVID za napredovanje prema planu zla«, izjavio je Raymond Leo Burke, američki kardinal. Veoma zanimljivu i poticajnu priču za razmišljanje, ponudio je Christopher Hopkins, ugledni američki dramatičar, romanopisac i politički satiričar, poznat u svijetu. On smatra da se tijekom prijelaza iz »starog normalnog« u »novo normalno«, društvo jednostavno raspada. Dok se »stara stvarnost« demontira, nova još nije zauzela svoje mjesto. Društvo je sada podijeljeno na dvije »stvarnosti«, koje se međusobno bore za preuzimanje kontrole. Na kraju će, smatra on, vjerojatno prevladati »novo normalno«, koje će silom, a ne argumentima, potisnuti ono staro. Tako se društvo olako može dovesti u stanje histerije, kada se i dio građana okreće protiv onih koji se opiru »novoj stvarnosti«. Prema Hopkinsovu mišljenju, tu se uopće ne radi o uvjeravanju ljudi da prihvate »novu stvarnost«, jer je u pitanju ideologija koja predstavlja nadnacionalni globalni kapitalizam. Zatim dodaje: »Oni koji se ne budu pridržavali ‘novog normalnog’ bit će sustavno demonizirani, društveno i/ili profesionalno izopćeni, ili na drugi način kažnjeni.« Uvođenje »novog normalnog«, po njegovu mišljenju, »neće zagovarati samo moćnici i korporacije, već i mnogi naši kolege, prijatelji i članovi obitelji. Većina njih to neće činiti svjesno. Učinit će to jer im neprilagođenost kod drugih, predstavlja prijetnju – u smislu ugrožavanja njihove »nove stvarnosti«, podsjećajući ih na stvarnost od koje su odustali kako bi ostali ‘normalni’ i pritom izbjegli kaznu.«

​Zanimljivo je i promišljanje o »novoj stvarnosti« koje je predstavio Paolo Gallo, jedan od uglednih poslovnih ljudi na Zapadu i sveučilišni profesor, u Harvard Business Reviewu u lipnju 2020. godine. U intervjuu između ostalog je rekao: »Kaos, kriza, složenost, dvosmislenost i promjena, stvorit će novi kontekst, a ne »novo normalno«. Razlika nije semantičke prirode, jer se u promjeni mijenja situacija, dok se u transformaciji mijenjamo mi kao ljudi. Drugim riječima: transformacija je strukturna, konačna, iz koje nema povratka.«
Za koje će se »novo normalno« opredijeliti građani, stvar je njihova osobnog odabira vrste budućnosti u kojoj žele živjeti. Pritom svatko je ponaosob odgovoran za svoje odluke i postupke. »Vratit ćemo normalno, čim budemo sigurni što je normalno«, rekao je Douglas Adams, jedan od uglednih britanskih humorista.