Drago Kraljević

I demokracija plaća danak globalnoj zdravstvenoj krizi

Drago Kraljević

Čak se i neke demokratski izabrane vlade u svijetu bore protiv situacije nastale zbog proglašenja pandemije nagomilavanjem izvanrednih ovlasti, bez obzira na zakonska ograničenja. Parlamenti su gurnuti u stranu...

placeholder


Recentni događaji koji su posljedica proglašenja pandemije COVID-19 naprosto razaraju svijet, počevši od javnog zdravstva, politike, gospodarstva, socijale, pa sve do narušavanja mentalnog zdravlja ljudi. U tom naletu i demokracija plaća svoj danak. Mnoge vlade nameću ograničenja građanskim slobodama, a neke koriste zdravstvenu krizu kao izgovor da ojačaju svoje ovlasti. Ekonomska kriza nakon zdravstvene objektivno može povećati frustraciju građana, što dovodi do sve veće političke nestabilnosti. No, kriza može također postati prilika za pokretanjem novih inicijativa za većom demokratizacijom društva i otvoriti puteve za promjenu autoritarnih režima.​ Ona predstavlja sve veći demokratski izazov bez presedana u svijetu.


​Jedno od izvješća koje je objavio Međunarodni institut za demokraciju i pomoć u izborima (IDEA) iz Švedske, sugerira nekoliko inicijativa koje bi vlade i civilno društvo trebale poduzeti u suočavanju s ovim ozbiljnim izazovom. Bez poduzimanja novih dobro osmišljenih inicijativa, teško se može osigurati trajna zaštita demokracije i građanskih sloboda kojima prijeti situacija nastala zbog proglašenja pandemije COVID-19. Izvješće pod imenom »Globalna demokracija i COVID-19: Nadogradnja međunarodne potpore«, koje je objavljeno 15. srpnja ove godine, podržale su Europska udruga za demokraciju, Međunarodna agencija IDEA, Carter centar, Europsko partnerstvo za demokraciju, Europska mreža političkih zaklada, Međunarodna zaklada za izborne sustave (IFES), Nacionalni demokratski institut, Nacionalna zaklada za demokraciju, Parlamentarni centar i Westminsterska zaklada za demokraciju. Tu je i »Poziv za obranu demokracije«, koji je do sada potpisalo oko 100 organizacija diljem svijeta (iz Hrvatske nema nikoga) te više od 500 uglednih pojedinaca iz 119 zemalja, uključujući 13 nobelovaca i 62 bivša šefa država ili vlada, među kojima se nalazi i prof. dr. Ivo Josipović.


​Toliki broj institucija i uglednika u svijetu koji su izrazili svoju zabrinutost za budućnost demokracije, dovoljno govori o ozbiljnosti stanja u kojemu se nalazimo. »Okruženje post-COVID definitivno će izgledati drukčije i zahtijevat će nove ideje i pristupe za zaštitu demokratskih praksi i borbu protiv moguće autoritarne zlouporabe«, navodi se u izvješću. »Demokracija se mora braniti odlučnije nego ikad prije. Riskiramo izgubiti temeljne slobode koje smo dugo uzimali zdravo za gotovo«, kaže Kevin Casas-Zamora, glavni tajnik International IDEA. Pet je ključnih preporuka koje šalje ovo izvješće: uspostaviti sveobuhvatni mehanizam praćenja restriktivnih hitnih mjera; pružanje potpore demokraciji u hitnim slučajevima s ciljem oporavka od posljedica nastalih uslijed proglašenja pandemije COVID-19; poticanje multilateralne (višestrane) suradnje u zaštiti demokratskih normi i praksi; pružanje potpore novim inicijativama građanske participacije koje su se pojavile nakon pandemije te korištenje novih inovacija u demokratskom sudjelovanju, poput internetskih prosvjeda, parlamentarne digitalizacije i mjera za poboljšanje mehanizama odgovornosti za kontrolu izbora. Mnoge vlade, kako se navodi u izvješću, ograničavaju ljudska prava i temeljne slobode pod izgovorom da se bore protiv situacije nastale zbog proglašenja pandemije. Izvješće također navodi primjere kako neke vlade vode borbu protiv političkih protivnika, diskriminiraju manjine i ranjive skupine, cenzuriraju medije i povećavaju dezinformacije i uvode digitalni nadzor. Situacija nastala zbog proglašenja pandemije COVID-19, ujedno je i politička kriza koja prijeti opstanku liberalne demokracije. Autoritarni režimi, kako se navodi, koriste krizu da bi ušutkali kritičare i ojačali svoje političko uporište. Čak se i neke demokratski izabrane vlade u svijetu bore protiv situacije nastale zbog proglašenja pandemije nagomilavanjem izvanrednih ovlasti, bez obzira na zakonska ograničenja. Parlamenti su gurnuti u stranu, novinari se uhićuju ili su maltretirani.




U dokumentu se pojavljuje i jedna veoma zanimljiva ocjena: »Represija neće pomoći u kontroli situacije nastale uslijed proglašenja pandemije. Šutnja, ograničavanje slobode govora, ukidanje parlamentarnog nadzora… neće pridonijeti zaštiti javnog zdravlja. Upravo suprotno, napadi na slobodu, netransparentnost i dokidanje demokracije, otežat će društvima brzo i učinkovito reagiranje na krizu. Uopće nije slučajno što je trenutačna situacija – nastala zbog proglašenja pandemije, započela u zemlji u kojoj je slobodan protok informacija ugušen i u kojoj je vlada kaznila upozorenja o opasnosti od virusa jer je smatrala da su to glasine koje ‘štete ugledu države’.
​Demokracija je najprikladniji sustav upravljanja krizama uključujući i najveće, poput ove situacije nastale zbog proglašenja pandemije COVID-19. Samo uz pomoć demokracije, društvo može izgraditi povjerenje koje omogućuje i građanima i državi da sačuvaju nacionalnu otpornost u suočavanju s poteškoćama, izliječe duboke socijalne podjele… Samo se putem demokracije može osnažiti suradnja građana s javnim institucijama. Samo uz pomoć demokracije, slobodni mediji mogu odigrati svoju ulogu kvalitetnog informiranja građana, pomno nadzirati vladine odluke i suzbijati dezinformacije kojima je cilj razdvojiti građane. Samo kroz demokraciju društvo može postići održivu ravnotežu između borbe protiv širenja virusa i zaštite ekonomske sigurnosti; između učinkovitog reagiranja na krizu i zaštite građanskih i političkih prava pojedinaca u skladu s ustavnim normama. Sustavi javne odgovornosti samo u demokratskim državama mogu nadzirati i ograničavati ovlasti vlade za izvanredne situacije i ukidati ih kada one više nisu potrebne. Samo se u demokratskim državama može vjerovati vladinim podacima o opsegu i zdravstvenom utjecaju na situaciju nastalu povodom proglašenja pandemije. No, najveća snaga demokracije jest sposobnost samokorekcije. Kriza koja je nastala zbog proglašenja pandemije COVID-19, alarmantan je poziv, upozorenje da su slobode koje volimo, ugrožene«.


​Glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić, obraćajući se državama članicama Vijeća, posebice se založila za slobodan protok informacija u krizi koja je nastala zbog proglašenja pandemije COVID-19. Ona između ostalog navodi da »izvanredne mjere mogu ograničiti brojna prava, uključujući slobodu izražavanja, ali ograničenja pritom moraju ostati u granicama zakona, proporcionalna prijetnji koju predstavlja širenje virusa i vremenski ograničena.« Države članice trebale bi, kako se navodi u dokumentu Vijeća Europe, u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost djelatnika koji rade u medijima. Potreba da se zajamči sigurnost države, ne smije se koristiti kao izgovor za nepotrebno ograničavanje prava novinara, kao što su sloboda kretanja i pristup informacijama. Vijeće Europe je dobro informirano što se u međuvremenu događa s napadima na novinare. Sve iznimke od ovog načela trebaju biti strogo usklađene s člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i relevantnom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava. Države članice Vijeća Europe ne bi smjele zlorabiti zakone o kleveti u kriznim situacijama i tako ograničavati slobodu izražavanja. Istovremeno, medijski djelatnici moraju se pridržavati, posebno u kriznim vremenima, najviših profesionalnih i etičkih standarda.


​Na sastanku Europskog vijeća održanom 26. ožujka ove godine, članovi su se obvezali poduzeti sve što je potrebno kako bi zaštitili i sačuvali europske vrijednosti i europski način života. Ovakve reakcije mnogobrojnih europskih institucija i uglednih osoba, u neposrednoj su vezi s oštrim polemikama koje se vode na globalnom planu, pri čemu središnju ulogu ima Kina. Na globalnoj razini postupno se nameće veoma zanimljiva teza: je li za borbu protiv situacije koja je nastala zbog proglašenja pandemije COVID-19 efikasnija demokratska ili autoritarna vlast? S tim u vezi postoji jedno zanimljivo istraživanje koje je proveo Centar za međunarodne studije (Centre de Recherches Internationales) u travnju ove godine. »Kriza postaje katastrofa tek onda kada na nju odgovorimo unaprijed oblikovanim predrasudama. Takav stav ne samo da pogoršava krizu, već nas tjera da izgubimo sliku stvarnosti i priliku za razmišljanje koju ta stvarnost nudi«. Ta se ocjena između ostalog odnosi i na predrasude i krive procjene koje su Europljani imali prema Kini s obzirom na to da je riječ o zemlji koja pripada jednoj posve različitoj kulturi.


​Pritom ne smijemo zaboraviti da NR Kina veoma uspješno radi na tome kako na globalnom planu uspješno plasirati svoju »priču« o koronavirusu. Nakon što je uspješno stavila pod kontrolu situaciju koja je nastala zbog proglašenja pandemije, Kina radi na tome da se svijetu predstavi kao najuspješniji protagonist u suzbijanju pandemije, solidaran i pouzdan partner u kriznim situacijama te uspješan izvoznik zaštitne opreme potrebitima u svijetu. Ova najmnogoljudnija zemlja u svijetu također koristi ovu krizu za promociju svog autoritarnog modela vladanja, diskreditirajući pritom postupke i sustave Europske unije. Pokušaji Kine da podijeli Europljane tijekom krize, koristeći prilično grubu retoriku protiv zapadne demokracije i njezine (ne)sposobnosti da učinkovito odgovori na posljedice krize, pomogli su Europljanima da preispitaju svoje predrasude i krive procjene prema Kini. Proteklih tjedana Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR), prikupilo je veliku količinu podataka o ispitivanju javnoga mnijenja i stručnih anketa. Sve to upućuje da je situacija zbog proglašenja pandemije COVID-19 bila samo okidač za otvaranje krupnih geopolitičkih tema koje u sebi sadrže i ozbiljno preispitivanje budućnosti zapadne demokracije.