Uz rijetke iznimke, većina država EU-a suglasna je s ocjenom da Unija treba ograničiti kineska ulaganja u strateške sektore, jer prevelika izloženost političkim i ekonomskim rizicima koji dolaze iz Kine za Europu može biti opasna
Iako mnoge vlade članica Europske unije i njihovi građani nisu za federalizaciju Unije, čini se da je ova kriza koja je nastala proglašenjem pandemije koronavirusa, stvorila prve pretpostavke za osmišljavanje kvalitetnije kolektivne akcije. Neki misle da bi francusko-njemački plan oporavka, koji je predstavljen u svibnju ove godine, mogao biti dobar početak za novu inicijativu u tom smjeru. No, problem nije tako jednostavan kada je riječ o izgradnji efikasnije i solidarnije Europe. Jer odmah se postavlja pitanje: jedinstvenija i efikasnija – da, ali na kojim temeljima? Kako privoljeti europske glasače da veći dio suvereniteta prenesu na Uniju?
Pojedini rezultati istraživanja koje je provelo Europsko vijeće za međunarodne odnose, pokazuju da Europljani nisu za federalizam, već za spašavanje nacionalne države. No, kako postići taj cilj u novonastalim okolnostima? Primjerice, kako će se ovakav razjedinjeni EU, bez jasne vanjske, gospodarske i obrambene politike na globalnom planu suprotstaviti SAD-u, Kini i multinacionalkama (Google, Facebook, Huawei, Apple, Amazon…)?
Ako pratimo posljedice koje su proizašle nakon proglašenja pandemije, svatko normalan vidi da SAD i Kina manipuliraju ovom krizom s ciljem tko će od njih dvoje ovladati svijetom, koristeći pritom globalne institucije. Gruba realnost u kojoj živimo, traži brza i efikasna rješenja koja više ne smiju biti opterećena raspravama za ili protiv federalizacije, već kako izgraditi čvrste temelje koji se tiču naše zajedničke sudbine. Drugim riječima, bez obzira na to što se unutar EU-a razlikujemo po kulturi, jezicima, razini BDP-a, sustavu vrijednosti i slično, postoji mnogo toga što nas povezuje. Moramo se dogovoriti, kako će Europska unija prema svijetu funkcionirati bolje i učinkovitije u interesu svih, a da pritom nacionalne države ne oslabe, već da ojačaju. To je pravi trenutak kada EU mora postaviti čvrste temelje koji nisu, kao postojeći, tehnokratski/birokratski otuđeni od nacionalnih država, s kojima se politički može manipulirati izvana. Jedinstveno europsko tržište koje je postalo stečevina svih država članica EU-a, uključujući Hrvatsku, ubuduće ne smije biti privilegij i prednost samo najmoćnijih i najbogatijih, koji na štetu siromašnijih ostvaruju goleme profite. To je prigoda da u Europskoj uniji učinimo sve što je potrebno, kako bismo spasili što veći broj radnih mjesta, s obzirom na to da će suradnja sa SAD-om i Kinom ubuduće biti prepuna rizika i iznenađenja. To je prigoda da mnogi napuste populizam u zamjenu za europejstvom na zdravim temeljima, koje će svi Europljani prepoznati kao svoje.
Europsko vijeće za vanjske odnose je tijekom ovoga mjeseca objavilo istraživanje pod nazivom »Novi kineski konsenzus: Kako Europa postaje oprezna prema Pekingu«. Od početka krize COVID-19, ističe se u istraživanju, došlo je do novog približavanja država članica EU-a u procjenama koje se odnose na izazove koje Kina nameće Europi. Tijekom posljednjih mjesec dana u Hong Kongu traju prosvjedi kojima se traži više slobode i demokracije. Stotine tisuća ljudi zahtijeva ostavku čelnice Carrie Lam, koja je duboko povezana sa središnjom vladom i Komunističkom partijom. Hongkonška policija počela je reagirati sve većim nasiljem prema prosvjednicima. Hoće li u buduće doći do izravne intervencije vojske i policije iz Kine?
Desetog kolovoza, po završetku policijske racije u redakciji lista Apple Daily u Hong Kongu, direktor Jimmy Lai i još šest osoba uhićeni su zbog optužbe da rade u »dosluhu sa stranim državama«. Za Amnesty International ovo je još jedan pokazatelj kako vlasti u Hong Kongu namjeravaju primijeniti novi zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji je nedavno odobrio Peking. Novi zakon za Hong Kong ozbiljno ugrožava slobode građana bivšeg britanskog protektorata. To je potvrdilo i pismo koje je UN poslao Pekingu. Prema policijskim izvorima, sedmero uhićenih morat će odgovarati za navodno počinjena »teška« kaznena djela, što znači da mogu biti osuđeni na doživotni zatvor. Zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je Kina donijela u lipnju ove godine, ozbiljno dovodi u pitanje ne samo slobode građana Hong Konga, već i preuzete međunarodne obveze. Pritom, nije riječ samo o Hong Kongu, već i o masovnom kršenju ljudskih prava u Tibetu i Xinjiangu – zapadnoj kineskoj pokrajini od 22 milijuna stanovnika, napadima na branitelje ljudskih prava, novinare, odvjetnike i vladine kritičare širom zemlje. Uvođenjem »velikog brata« – sustava digitalne kontrole nad građanima, sada se primjerice mogu dodjeljivati nagrade i kazne na temelju njihova ponašanja.
To su samo neki razlozi zbog kojih EU s pravom postaje sumnjičav prema suradnji s tom zemljom. Na temelju »studija slučaja« u Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Španjolskoj, zamjećujemo kako su pojedine države članice EU-a sve više u sukobu između vlastitih kratkoročnih gospodarskih dobitaka i dugoročne ovisnosti koja se pojavljuje u eskalaciji geopolitičke konkurencije između SAD-a i Kine. Ove studije temelje se na nizu održanih okruglih stolova i intervjua koje je Europsko vijeće za vanjske odnose, u suradnji sa Zakladom Heinrich Böll, vodilo sa stručnjacima, administrativnim službenicima i parlamentarcima iz tih zemalja. Kineska diplomacija radi veoma aktivno na širenju svoje priče o krizi koronavirusa, kojom želi poboljšati međunarodni imidž. Poljska je jedina zemlja u kojoj postoji snažna podrška ograničenjima svih kineskih ulaganja. Nedavna anketa o javnome mnijenju koju je proveo Real Instituto Elcano, španjolski ispitanici prepoznaju Kinu kao drugu najznačajniju prijetnju sigurnosti njihove zemlje. U bilateralnim odnosima između Bugarske i Kine, trenutačno Kina određuje pravila ponašanja, jer potonja nema jasnu strategiju odnosa s Pekingom. Više od 44 posto ukupnog europskog izvoza u Kinu je njemački izvoz, koji sada prelazi 95 milijardi eura. Njemačka kancelarka Angela Merkel je nedavno na sjednici Europskog parlamenta izjavila: »Odnose s Kinom karakteriziraju bliski komercijalni poslovi, ali postoje vrlo različite vizije o poštovanju ljudskih prava i vladavine zakona.« Italija smatra da je podcijenila dugoročni učinak potpisivanja Memoranduma o razumijevanju s Kinom. Francuska vlada se usredotočila na jačanje europskog strateškog suvereniteta u kontekstu rastućeg rivalstva između SAD-a i Kine. Kina nastoji maksimalno iskoristiti države CIE (Srednje i Istočne Europe) kao test za svoju sve aktivniju partijsku diplomaciju na tom prostoru Europe. Peking njeguje dobre odnose s mnogim političkim elitama CIE, kako bi osigurao njihovo povjerenje i naklonjenost. Ipak Kina nije uspjela ukloniti zabrinutost i strah Europljana s obzirom na to da je njezin cilj podijeliti Europu. To je upozorenje da EU mora ozbiljnije uključiti države CIE – svoje članice, u kreiranje zajedničke europske politike prema Kini. To neće ići lako, jer je Peking u međuvremenu – posebice tijekom pandemije, postao veoma utjecajan i popularan u mnogim europskim zemljama. Rezultati istraživanja Europskog vijeća za vanjske odnose pokazuju da mnoge države članice EU-a vide Kinu kao partnera, ali sve više i kao suparnika. Uz rijetke iznimke, većina država EU-a suglasna je s ocjenom da Unija treba ograničiti kineska ulaganja u strateške sektore, jer prevelika izloženost političkim i ekonomskim rizicima koji dolaze iz Kine za Europu može biti opasna.
Između pet zemalja koje su se pridružile »Putu svile«, samo u razdoblju od dvije godine, znatno im se pogoršao dug, posebice zbog kamata, neispunjenih rokova i obveza koje im je nametnuo Peking. Tako se, primjerice u Laosu, omjer duga i BDP-a povećao od 50 posto na 70 posto, u Kirgistanu od 23 posto na 74 posto, na Maldivima od 39 posto na 75 posto, Crnoj Gori od 10 posto na 42 posto, u Pakistanu od 12 posto do 48 posto… (Linkiesta). Prema mišljenju Xie Tiana, profesora na Sveučilištu Georgia State University (SAD), »kineska komunistička partija želi izvesti u inozemstvo svoju ideologiju i svoj komunistički sustav vlasti«. Foreign Policy prenosi informaciju da je više od milijun Ujgura zatočeno u koncentracijskim logorima, zatvorima i tvornicama prisilnog rada. Josep Borrell, visoki predstavnik za vanjsku politiku EU-a, priznao je da je EU »bio naivan« prema Pekingu. A Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, nedavno je izjavila: »Ako kinesko vodstvo krši ljudska prava i međunarodno pravo i ne pruži pravnu sigurnost europskim tvrtkama, Europska komisija mora biti spremna obustaviti pregovore o sporazumu s Kinom u interesu svojih građana i vlastitih tvrtki.« Zatim se otvaraju i politička pitanja, koja postaju sve značajnija za Uniju. Europski parlament je već zatražio »ciljane sankcije« protiv Kine zbog represije nad Ujgurama, muslimanskoj etničkoj skupini koja broji oko 7 milijuna pripadnika.
Iz druge perspektive
Europska unija postaje sve opreznija prema Kini
Drago Kraljević
20. rujan 2020 09:30
Foto iStock
Uz rijetke iznimke, većina država EU-a suglasna je s ocjenom da Unija treba ograničiti kineska ulaganja u strateške sektore, jer prevelika izloženost političkim i ekonomskim rizicima koji dolaze iz Kine za Europu može biti opasna
Iako mnoge vlade članica Europske unije i njihovi građani nisu za federalizaciju Unije, čini se da je ova kriza koja je nastala proglašenjem pandemije koronavirusa, stvorila prve pretpostavke za osmišljavanje kvalitetnije kolektivne akcije. Neki misle da bi francusko-njemački plan oporavka, koji je predstavljen u svibnju ove godine, mogao biti dobar početak za novu inicijativu u tom smjeru. No, problem nije tako jednostavan kada je riječ o izgradnji efikasnije i solidarnije Europe. Jer odmah se postavlja pitanje: jedinstvenija i efikasnija – da, ali na kojim temeljima? Kako privoljeti europske glasače da veći dio suvereniteta prenesu na Uniju?
Pojedini rezultati istraživanja koje je provelo Europsko vijeće za međunarodne odnose, pokazuju da Europljani nisu za federalizam, već za spašavanje nacionalne države. No, kako postići taj cilj u novonastalim okolnostima? Primjerice, kako će se ovakav razjedinjeni EU, bez jasne vanjske, gospodarske i obrambene politike na globalnom planu suprotstaviti SAD-u, Kini i multinacionalkama (Google, Facebook, Huawei, Apple, Amazon…)?
Ako pratimo posljedice koje su proizašle nakon proglašenja pandemije, svatko normalan vidi da SAD i Kina manipuliraju ovom krizom s ciljem tko će od njih dvoje ovladati svijetom, koristeći pritom globalne institucije. Gruba realnost u kojoj živimo, traži brza i efikasna rješenja koja više ne smiju biti opterećena raspravama za ili protiv federalizacije, već kako izgraditi čvrste temelje koji se tiču naše zajedničke sudbine. Drugim riječima, bez obzira na to što se unutar EU-a razlikujemo po kulturi, jezicima, razini BDP-a, sustavu vrijednosti i slično, postoji mnogo toga što nas povezuje. Moramo se dogovoriti, kako će Europska unija prema svijetu funkcionirati bolje i učinkovitije u interesu svih, a da pritom nacionalne države ne oslabe, već da ojačaju. To je pravi trenutak kada EU mora postaviti čvrste temelje koji nisu, kao postojeći, tehnokratski/birokratski otuđeni od nacionalnih država, s kojima se politički može manipulirati izvana. Jedinstveno europsko tržište koje je postalo stečevina svih država članica EU-a, uključujući Hrvatsku, ubuduće ne smije biti privilegij i prednost samo najmoćnijih i najbogatijih, koji na štetu siromašnijih ostvaruju goleme profite. To je prigoda da u Europskoj uniji učinimo sve što je potrebno, kako bismo spasili što veći broj radnih mjesta, s obzirom na to da će suradnja sa SAD-om i Kinom ubuduće biti prepuna rizika i iznenađenja. To je prigoda da mnogi napuste populizam u zamjenu za europejstvom na zdravim temeljima, koje će svi Europljani prepoznati kao svoje.
Europsko vijeće za vanjske odnose je tijekom ovoga mjeseca objavilo istraživanje pod nazivom »Novi kineski konsenzus: Kako Europa postaje oprezna prema Pekingu«. Od početka krize COVID-19, ističe se u istraživanju, došlo je do novog približavanja država članica EU-a u procjenama koje se odnose na izazove koje Kina nameće Europi. Tijekom posljednjih mjesec dana u Hong Kongu traju prosvjedi kojima se traži više slobode i demokracije. Stotine tisuća ljudi zahtijeva ostavku čelnice Carrie Lam, koja je duboko povezana sa središnjom vladom i Komunističkom partijom. Hongkonška policija počela je reagirati sve većim nasiljem prema prosvjednicima. Hoće li u buduće doći do izravne intervencije vojske i policije iz Kine?
Desetog kolovoza, po završetku policijske racije u redakciji lista Apple Daily u Hong Kongu, direktor Jimmy Lai i još šest osoba uhićeni su zbog optužbe da rade u »dosluhu sa stranim državama«. Za Amnesty International ovo je još jedan pokazatelj kako vlasti u Hong Kongu namjeravaju primijeniti novi zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji je nedavno odobrio Peking. Novi zakon za Hong Kong ozbiljno ugrožava slobode građana bivšeg britanskog protektorata. To je potvrdilo i pismo koje je UN poslao Pekingu. Prema policijskim izvorima, sedmero uhićenih morat će odgovarati za navodno počinjena »teška« kaznena djela, što znači da mogu biti osuđeni na doživotni zatvor. Zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je Kina donijela u lipnju ove godine, ozbiljno dovodi u pitanje ne samo slobode građana Hong Konga, već i preuzete međunarodne obveze. Pritom, nije riječ samo o Hong Kongu, već i o masovnom kršenju ljudskih prava u Tibetu i Xinjiangu – zapadnoj kineskoj pokrajini od 22 milijuna stanovnika, napadima na branitelje ljudskih prava, novinare, odvjetnike i vladine kritičare širom zemlje. Uvođenjem »velikog brata« – sustava digitalne kontrole nad građanima, sada se primjerice mogu dodjeljivati nagrade i kazne na temelju njihova ponašanja.
To su samo neki razlozi zbog kojih EU s pravom postaje sumnjičav prema suradnji s tom zemljom. Na temelju »studija slučaja« u Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Španjolskoj, zamjećujemo kako su pojedine države članice EU-a sve više u sukobu između vlastitih kratkoročnih gospodarskih dobitaka i dugoročne ovisnosti koja se pojavljuje u eskalaciji geopolitičke konkurencije između SAD-a i Kine. Ove studije temelje se na nizu održanih okruglih stolova i intervjua koje je Europsko vijeće za vanjske odnose, u suradnji sa Zakladom Heinrich Böll, vodilo sa stručnjacima, administrativnim službenicima i parlamentarcima iz tih zemalja. Kineska diplomacija radi veoma aktivno na širenju svoje priče o krizi koronavirusa, kojom želi poboljšati međunarodni imidž. Poljska je jedina zemlja u kojoj postoji snažna podrška ograničenjima svih kineskih ulaganja. Nedavna anketa o javnome mnijenju koju je proveo Real Instituto Elcano, španjolski ispitanici prepoznaju Kinu kao drugu najznačajniju prijetnju sigurnosti njihove zemlje. U bilateralnim odnosima između Bugarske i Kine, trenutačno Kina određuje pravila ponašanja, jer potonja nema jasnu strategiju odnosa s Pekingom. Više od 44 posto ukupnog europskog izvoza u Kinu je njemački izvoz, koji sada prelazi 95 milijardi eura. Njemačka kancelarka Angela Merkel je nedavno na sjednici Europskog parlamenta izjavila: »Odnose s Kinom karakteriziraju bliski komercijalni poslovi, ali postoje vrlo različite vizije o poštovanju ljudskih prava i vladavine zakona.« Italija smatra da je podcijenila dugoročni učinak potpisivanja Memoranduma o razumijevanju s Kinom. Francuska vlada se usredotočila na jačanje europskog strateškog suvereniteta u kontekstu rastućeg rivalstva između SAD-a i Kine. Kina nastoji maksimalno iskoristiti države CIE (Srednje i Istočne Europe) kao test za svoju sve aktivniju partijsku diplomaciju na tom prostoru Europe. Peking njeguje dobre odnose s mnogim političkim elitama CIE, kako bi osigurao njihovo povjerenje i naklonjenost. Ipak Kina nije uspjela ukloniti zabrinutost i strah Europljana s obzirom na to da je njezin cilj podijeliti Europu. To je upozorenje da EU mora ozbiljnije uključiti države CIE – svoje članice, u kreiranje zajedničke europske politike prema Kini. To neće ići lako, jer je Peking u međuvremenu – posebice tijekom pandemije, postao veoma utjecajan i popularan u mnogim europskim zemljama. Rezultati istraživanja Europskog vijeća za vanjske odnose pokazuju da mnoge države članice EU-a vide Kinu kao partnera, ali sve više i kao suparnika. Uz rijetke iznimke, većina država EU-a suglasna je s ocjenom da Unija treba ograničiti kineska ulaganja u strateške sektore, jer prevelika izloženost političkim i ekonomskim rizicima koji dolaze iz Kine za Europu može biti opasna.
Između pet zemalja koje su se pridružile »Putu svile«, samo u razdoblju od dvije godine, znatno im se pogoršao dug, posebice zbog kamata, neispunjenih rokova i obveza koje im je nametnuo Peking. Tako se, primjerice u Laosu, omjer duga i BDP-a povećao od 50 posto na 70 posto, u Kirgistanu od 23 posto na 74 posto, na Maldivima od 39 posto na 75 posto, Crnoj Gori od 10 posto na 42 posto, u Pakistanu od 12 posto do 48 posto… (Linkiesta). Prema mišljenju Xie Tiana, profesora na Sveučilištu Georgia State University (SAD), »kineska komunistička partija želi izvesti u inozemstvo svoju ideologiju i svoj komunistički sustav vlasti«. Foreign Policy prenosi informaciju da je više od milijun Ujgura zatočeno u koncentracijskim logorima, zatvorima i tvornicama prisilnog rada. Josep Borrell, visoki predstavnik za vanjsku politiku EU-a, priznao je da je EU »bio naivan« prema Pekingu. A Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, nedavno je izjavila: »Ako kinesko vodstvo krši ljudska prava i međunarodno pravo i ne pruži pravnu sigurnost europskim tvrtkama, Europska komisija mora biti spremna obustaviti pregovore o sporazumu s Kinom u interesu svojih građana i vlastitih tvrtki.« Zatim se otvaraju i politička pitanja, koja postaju sve značajnija za Uniju. Europski parlament je već zatražio »ciljane sankcije« protiv Kine zbog represije nad Ujgurama, muslimanskoj etničkoj skupini koja broji oko 7 milijuna pripadnika.