Daytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu parafiran je 21. studenoga 1995. godine u zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu (Ohio, SAD), a potpisan 14. prosinca 1995. godine u Parizu. Na tekst tog međunarodnog sporazuma stavili su svoje potpise tadašnji predsjednici; Slobodan Milošević (Republika Srbija), dr. Franjo Tuđman (Republika Hrvatska) i Alija Izetbegović (Republika BiH). Uz Sporazum, potpisano je još nekoliko važnih priloga (aneksa): Ustav BiH, Sporazum o granicama među entitetima, Sporazum o izborima i drugi. Time je nastala BiH država, zajednica triju konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi, Hrvati) s dva entiteta (Republika Srpska i Federacija). Time je, unatoč ogromnim problemima s kojima se do danas suočava, BiH ipak nastavila živjeti kao cjelovita i neovisna država koja je ubrzo postala članica UN-a i drugih međunarodnih organizacija.

​​Temeljem Ustava u nadležnost BiH institucija pripadaju monetarna, vanjska, carinska i vanjskotrgovinska politika; provođenje međunarodnih i međuentitetskih kaznenopravnih propisa; suradnja s Interpolom; reguliranje međuentitetskog prometa; financiranje institucija i međunarodnih obveza BiH; imigracijska politika; kontrola zračnog prometa…
​Godine 2009. tijekom posjete američke delegacije Sarajevu potpredsjednik SAD-a Joe Biden, razgovarao je s članovima parlamenta BiH. Tada im je poslao jasnu poruku: »Kada ćete se umoriti od ove nacionalističke retorike koja vas dijeli? SAD očekuje da počnete raditi izvan stranačkih okvira kako bi BiH profunkcionirala kao normalna država.« Biden je tada, na žalost, bio u pravu, jer 25 godina nakon zaključenja Daytonskog mirovnog sporazuma, BiH i dalje ozbiljno pati od dubokih međuetničkih podjela i nedostatka funkcionalnosti institucija. Danas BiH ima samo 3,5 milijuna stanovnika, a godišnji BDP po stanovniku iznosi 6.073 dolara. Pritom su njezini građani dužni financirati 13 vlada i parlamenata, pet predsjednika te ukupno 149 ministarstava. Kakva je situacija u BiH danas, 25 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, najbolje govori izjava Šefika Džaferovića, člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda: »Usvojili smo zajedničku izjavu u povodu 25. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma s naglaskom na razvoju i jačanju BiH u miru, stabilnosti, izgradnji međusobnog poštovanja, razumijevanja i uvažavanja svih naroda i građana iz svih dijelova BiH.« Pritom treba podsjetiti da su za usuglašavanje teksta izjave, bila potrebna puna dva tjedna. Eric Nelson, američki veleposlanik u BiH, nedavno je u svome prigodnom govoru u Sarajevu sugerirao, da je »došlo vrijeme za promjene Daytonskog sporazuma i da će SAD tome pružiti potporu.« Pritom je dodao: »Moramo unaprijediti sporazum koji nije nikada bio zamišljen da traje vječno.«

Prof. dr. David Pettigrew s Odsjeka za filozofiju i Program mirovnih studija Sveučilišta Loyola, Maryland (Baltimore), voditelj doktorskog studija na Sveučilištu Trent u Kanadi, voditelj studijskog programa o genocidu na Sveučilišta Yale i Memorijalnog centra u Srebrenici-BiH, bio je jasan i konkretan: »Daytonski sporazum svjedoči o neuspjehu međunarodne zajednice da prepozna i zaustavi genocid koji se događao od 1992. do 1995. godine, neuspjehu u postizanju pravednog mira u Daytonu, te neuspjehu da se tijekom proteklih 25 godina podrži izgradnja države BiH. Dok Republika Srpska nekažnjeno maše negiranjem genocida, osporava Ustavni sud BiH i prijeti odcjepljenjem, neuspjeh međunarodne zajednice sprječava mogućnost konstruktivne budućnosti za iduću generaciju«, naglasio je Pettigrew. Veoma je zanimljiv i dio njegove izjave u kojoj se prisjeća razgovora s Richardom Holbrookeom, tadašnjim glavnim američkim pregovaračem sa Slobodanom Miloševićem, dr. Franjom Tuđmanom i Alijom Izetbegovićem tijekom potpisivanja Daytonskog sporazuma: »Rekao sam mu da priznanje Republike Srpske poistovjećujem s davanjem legitimiteta genocidnoj geografiji i s dehumanizirajućim područjem s diskriminirajućom isključivošću koje samim svojim postojanjem nastavlja svoj osnivački genocidni impuls.

Predložio sam da se političko postojanje Republike Srpske ospori ustavnom reformom koja bi mogla poništiti ovo dehumanizirajuće područje isključivosti. Rekao je da se u potpunosti slaže sa mnom, ali sumnja da je to realno moguće. Utemeljitelje Republike Srpske opisao je kao oportuniste, razbojnike i zločince. Međutim, u svojoj knjizi »Završiti rat« (Sarajevo, 1998.), već je bio izrazio frustriranost zbog priznanja Republike Srpske i pritom priznao da se podjela BiH na dva neovisna entiteta može shvatiti kao davanje legitimiteta srpskoj agresiji.«

U povodu obilježavanja 25 godišnjice potpisivanja tog međunarodnog sporazuma, njemački Deutsche Welle u komentaru podsjeća na nekoliko važnih povijesnih činjenica, bez kojih je teško razumjeti, ne samo ono što se dogodilo u Daytonu, već i s posljedicama koje su uslijedile nakon njegova potpisivanja, na odnose sa susjedima i EU u cjelini. »SAD, koje su se dugo protivile priznavanju ratnih osvajanja, početkom 1995. godine ipak su napravile politički zaokret i priznale ta ista ratna osvajanja, tj. »etnička čišćenja«, a time i teritorijalnu podjelu u korist Srba. Njemačka je bila posljednja zemlja koja je pristala na takvu promjenu paradigme«, ističe Deutsche Welle.

»Ovom teritorijalnom podjelom, zacrtanom Daytonskim sporazumom, agresor je na kraju nagrađen, a napadnuti su kažnjeni. Možemo li ovdje govoriti o pravednom mirovnom sporazumu? Plan tadašnje Kontakt-Grupe, utemeljen na prijedlogu Rusije, Velike Britanije i Francuske, bio je za to da se »etničko čišćenje« – koje su počinili Srbi prizna i da im se dodijeli 49 posto teritorija BiH, iako je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH živjelo samo 31 posto Srba. Daytonski sporazum favorizirao je u ovom segmentu glavne aktere ratnih zločina«, podsjeća komentar Deutsche Wellea.

Prof. dr. David Pettigrew, na skupu nedavno održanom u Sarajevu u povodu obilježavanja 25 godišnjice potpisivanja Daytonskog sporazuma, između ostalog je izjavio: »Kada razmišljamo o naslijeđu Daytonskog sporazuma, pozornosti ne smije promaknuti činjenica da je u periodu od 1992. do 1995. godine BiH bila žrtva međunarodne agresije i Srbije i Hrvatske. Optužnicama i presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, identificirani su državljani Srbije i Hrvatske kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata, odgovorni za orkestriranje te agresije.« Zatim je dodao: »Haški sud je također utvrdio da je postojao zajednički plan za trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja na koja su bosanski Srbi polagali pravo.«

U studenom ove godine James Pardew, jedan od najbližih suradnika Richarda Holbrookea, u povodu obilježavanja 25. obljetnice Daytona dao je zanimljiv intervju za Glas Amerike. »Prioritet je bio prekid rata, ali je problem nastao s političkom strukturom koju je proizveo Dayton. Morali smo se baviti Slobodanom Miloševićem u Beogradu, što je bilo izazovno i teško. Bio je vrlo lukava osoba i stvorio je fikciju da nije uključen u rat u BiH. To je bila laž. Ali svatko od vođa, Izetbegović s bosanskim Muslimanima, Tuđman u Hrvatskoj i drugi, imao je svoje interese i svoje agende«, prisjeća se Pardew. Zatim je priznao: »Pravili smo naravno i greške. Najveća među njima bila je davanje entitetima Republici Srpskoj i Federaciji tako velike ovlasti.«

​Zanimljivu ocjenu o Daytonu za Deutsche Welle dao je i Christian Schwarz-Schilling, nekadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. On smatra da »snaga činjenica već 25 godina od uspostave Daytona, određuje političko djelovanje i suživot u svim segmentima života u BiH, što nema nikakve veze s pomirenjem i pravdom nakon rata.« Naprotiv, smatra on, »Daytonski sporazum je zacementirao put nacionalističkim i secesionističkim snagama u BiH, koje desetljećima teže razbijanju države.« Pritom je Schwarz-Schilling ponovno prozvao međunarodnu zajednicu jer »ponavlja iste greške kao 1990-ih godina kada je nijemo promatrala zbivanja u bivšoj Jugoslaviji.« I Venecijanska komisija (pravni eksperti) Vijeća Europe nakon opsežne analize stanja, egzaktno utvrđuje, da BiH »nije u stanju izvršavati ni svoje ni regionalne niti međunarodne obaveze«.

​Jednu od objektivnih ocjena što Dayton zapravo jest i koji su njegovi realni dometi, dao je Ivan Markešić, sociolog i leksikograf, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, bivši sudionik političkog života u BiH. On smatra da postojeće stanje u BiH ne nudi izlaz, jer je na snazi ratni Ustav koji je blagoslovio ratnim zločinom izvršenu podjelu BiH i time stečenu teritorijalnu i političku prevlast nacionalističkih elita. Ako bismo se upitali zašto je u BiH i dalje na snazi ratni ustav, odnosno do kada će on vrijediti, Markešić odgovara: »U BiH rat još uvijek nije završen. Nije završen, jer još uvijek nema za sve prihvatljivog i zadovoljavajućega političkog rješenja. Uspostavljeno je samo primirje. Daytonski sporazum je zaustavio rat, ali nije s političke scene uklonio nacionalističke politike koje su dovele do rata. Bilo bi najpoželjnije kada bi do dogovora o konačnom političkom rješenju i time do konačnog završetka rata došlo dogovorom najznačajnijih političkih čimbenika u BiH, to jest dogovorom predstavnika njezinih konstitutivnih naroda i građana. Međutim, dosadašnja je praksa pokazala da je to nemoguće očekivati od onih koji su međusobno ratovali za teritorije i političke utjecaje. Unatoč svemu što se dogodilo, ipak nije korektno za postojeće stanje u BiH prvenstveno okrivljavati Daytonski sporazum. Za to su ponajprije krivi i odgovorni nacionalisti, građani koji ih i dalje biraju, a pomalo i međunarodna zajednica, koja je nacionalistima dala legitimitet.«