Piše Drago Kraljević

Bijela kuća proglasila je izvanredno stanje zbog Ruske Federacije

Drago Kraljević

Foto Reuters

Foto Reuters

Američki predsjednik je svojom uredbom utvrdio da je »Vlada Ruske Federacije poduzimala štetne aktivnosti na podrivanju i provođenju slobodnih i poštenih demokratskih izbora u SAD-u, promicala i koristila transnacionalnu korupciju za utjecaj na institucije SAD-a i njegove saveznike.«

placeholder


Najveće proširenje NATO-a na istok Europe dogodilo se za vrijeme Billa Clintona i Georgea W. Busha mlađeg. Obojica su tada zaboravila obećanje koje je tadašnji predsjednik SAD-a George Bush stariji 1991. godine dao posljednjem generalnom sekretaru KP SSSR-a Mihailu Gorbačovu. Šef Bijele kuće tada je uspio nagovoriti Gorbačova da prihvati ujedinjenje Njemačke. Zauzvrat, obećao mu je da se NATO nikada neće proširiti dalje od stare »željezne zavjese«. Značenje tog »povijesnog kompromisa« između SSSR-a i Zapada, kasnije je potvrdio i američki državni tajnik James Baker. Tada su Bush i Gorbačov također izjavili: »Više nismo neprijatelji«.


A što mogu europski građani reći danas, 30 godina nakon spomenutih povijesnih odluka koji su naviještali dugo očekivan mir, stabilnost i demokraciju u Europi? Pođimo primjerice od sljedećih izjava koje su nedavno prenijeli mediji. »Putin je ubojica«, kazao je američki predsjednik Joe Biden.


»Podrška NATO-a suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine je nepokolebljiva. NATO-vi saveznici podržavaju SAD«, objavio je NATO 13. travnja ove godine. Zapovjednik NATO-a u Europi, general Tod Wolters, tvrdi da je »Rusija prijetnja SAD-u. Moskva pokušava sačuvati sferu utjecaja SSSR-a i sijati razdor među američkim saveznicima kako bi ih oslabila« (»Russia Notizie«, 25. veljače 2021.). Josep Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku, smatra da se »odnosi s Rusijom ne poboljšavaju, nego naprotiv, raste napetost u raznim područjima«. SAD je u međuvremenu protjerao deset ruskih diplomata. Nakon toga pojedini diplomati iz Njemačke, Švedske i Poljske prisiljeni su napustiti Moskvu kao »persona non grata«. Češka je protjerala 18 članova osoblja iz ruskog veleposlanstva u Pragu. Poljska i Bugarska nedavno su protjerali ruske diplomate, na što je Moskva odgovorila istom mjerom. Američki veleposlanik napušta Moskvu radi konzultacija… Tu je i energetski rat koji se vodi protiv Rusije zbog izgradnje Sjevernog toka 2, plinovoda koji povezuje Rusiju i Njemačku.




​Nakon američkih prijetnji Putinu, sada kreću prijetnje prema Njemačkoj. Proteklog tjedna je CNN izvijestio: »Sankcije protiv Rusije od 15. travnja dolaze na dan kada je američki državni tajnik Antony Blinken, govoreći uime SAD-a i njihovih saveznika, u NATO-u izrazio duboku zabrinutost zbog nagomilavanja ruske vojske duž ukrajinske granice.« Bijela kuća je istoga dana na svojim web stranicama, objavila sadržaj »Izvršne Uredbe predsjednika o zamrzavanju imovine s obzirom na određene štetne aktivnosti koje je počinila vlada Ruske Federacije«. Američki predsjednik je, uz potporu njegove zamjenice Kamale Harris, svojom uredbom utvrdio: »Vlada RF-a poduzimala je štetne aktivnosti na podrivanju i provođenju slobodnih i poštenih demokratskih izbora u SAD-u, promicala i koristila transnacionalnu korupciju za utjecaj na institucije SAD-a i njegove saveznike.« Nadalje navodi da je riječ o provođenju eksteritorijalnih aktivnosti usmjerenih na podrivanje ​​sigurnosti u zemljama i regijama važnim za nacionalnu sigurnost SAD-a, kršenju utvrđenih načela međunarodnog prava, uključujući poštovanje teritorijalnog integriteta država. Sve to, kako se navodi u tom dokumentu, »predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, vanjskoj politici i gospodarstvu SAD-a«. Temeljem takvih ocjena, američki predsjednik je donio nacionalne izvanredne mjere s ciljem uklanjanja navedenih prijetnji. Odlučio je blokirati svu imovinu i udjele u imovini koja se nalazi ili će doći u SAD, koja se ne može prenijeti, platiti, izvesti, povući ili na bilo koji drugi način koristiti, prema odgovarajućim osobama. U Uredbi nisu poimenice navedene osobe, već je utvrđen postupak pomoću kojeg će se sastaviti lista nepoželjnih. Taj posao je povjeren ministru državne riznice u dogovoru s državnim tajnikom i glavnim državnim odvjetnikom. To se odnosi na osobe koje mogu biti odgovorne ili su bile sudionici u tehnološkom sektoru, sektoru obrane ili su neizravno djelovale u ime ili u korist vlade RF-a. Aktivnosti se odnose na štetne informatičke aktivnosti, umiješanost u američke izbore, potkopavanje demokratskih procesa ili aktivnosti u SAD-u i inozemstvu, transnacionalnu korupciju, nezakonita ubojstva ili nanošenje ozljeda osobama iz SAD-a, ili državljanima saveznika ili partnera SAD-a. Istoga dana je državni tajnik Antony Blinken dao sljedeću izjavu za javnost: »Danas je SAD poduzeo dalekosežne akcije protiv ruske vlade kao odgovor na njezine štetne aktivnosti. Namjera je ovih akcija prisiliti Rusiju da objasni svoje bezobzirne postupke.« ​Rusija je u nekoliko navrata odbacila takve optužbe, a glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, kako prenosi TASS, je rekao: »Moskva je spremna za pošten i sadržajan dijalog Rusija – NATO, pod uvjetom da to vodi ravnopravnom dijalogu. Mi nemamo nikakve veze s tim za što nas se optužuje. Žao nam je što su odnosi RF-a i SAD-a postali taoci američke unutarnje politike«.


​No, ima i onih koji u ovoj situaciji sve opasnijeg zaoštravanja odnosa između Zapada i Rusije, s mogućim posljedicama nesagledivih razmjera, u javnosti hrabro iznose svoje stavove neovisno o onima međusobno suprotstavljenih strana. Jedan od njih je Richard Black. Diplomirao je na US Army War Collegeu i pravnom fakultetu. U mladosti je bio pilot u korpusu američkih marinaca za vrijeme rata u Vijetnamu. Neko vrijeme je obnašao dužnost glavnog vojnog tužitelja u Pentagonu, bio je senator države Virginije u američkom Kongresu, sada je pukovnik u mirovini. On se otvoreno protivi ratnoj strategiji koju danas provode zapadne sile. Po njegovu mišljenju »NATO predstavlja vrlo ozbiljnu prijetnju svjetskome miru. Nakon raspada Varšavskog pakta i SSSR-a«, smatra Black, »NATO više nije potreban. Trebao je biti raspušten: to bi bila velika stvar za svjetski mir«, prenosi Osservatorio globalizzazione. Njemački Die Welt također iznosi zanimljivu ocjenu: »Proširenje NATO-a na istok trebalo je donijeti stabilnost. Do toga, međutim nije došlo – baš naprotiv.


Situacija je, i u Europi i u svijetu, danas nestabilnija nego u vrijeme hladnog rata«. Na postavljeno pitanje tko su danas neprijatelji NATO-a, ruski politolog Aleksandar Asafov odgovara: »Za NATO je korisno da Rusiju smatra ‘nasljednicom SSSR-a’, iako ni Sovjetski Savez niti Varšavski pakt već tri desetljeća više ne postoje.« Neki pak decidirano tvrde da su »novi ‘neprijatelji’ NATO-a, zapravo američki strateški protivnici« (Centro studi Giuseppe Federici, Famiglia Cristiana…). Francuska nevladina organizacija Cercle de Réflexion Interarmées, koja okuplja mnoge generale i druge visoke časnike koji su napustili vojnu službu, s potpisom Grégoire Diamantidisa, brigadnog generala zračnih snaga, uputila je prošlog mjeseca otvoreno pismo Jensu Stoltenbergu, glavnom tajniku NATO saveza. U njemu između ostalog piše: »NATO je 2008. godine, zahvaljujući dinamičnom ‘osvajanju Istoka’, odbio ruku koju je Rusija pružila za novi europski sigurnosni pakt, čiji je cilj bio riješiti sukobe u Abhaziji i Južnoj Osetiji, te pronaći dugoročna rješenja za Gruziju, Ukrajinu, Moldaviju… Gospodine glavni tajniče, danas Rusija, sa svojim vojnim proračunom od 70 milijardi eura (samo dvostruko većim od francuskog), ne predstavlja nikakvu prijetnju NATO-u sa svojih bilijun eura. Na kraju ovih dvadeset godina kontinuiranih napora, NATO je uspio ponovno stvoriti ‘ruskog neprijatelja’, ključnog za opstanak jedne obrambene organizacije«, prenio je Observateur Continental, 12. ožujka ove godine.