Ovako je zgrada izgledala u siječnju 2005. godine
Do kraja ove godine na dva postojeća bit će izgrađeno još pet katova i to četiri s uredskim prostorima i jedan, onaj posljednji na vrhu, s ugostiteljskim sadržajima. Autori arhitektonskog rješenja su Saša Randić i Idis Turato prema čijem će projektu nova zgrada biti spoj tradicionalnih i modernističkih elemenata, s izgledom koji će biti primjeren važnosti Korza
Novi list je 4. siječnja 2005. godine, dakle, prije 15 godina, pisao o tome kako će, “nakon godina agonije oko nadogradnje zgrade na Korzu 11 i niza sramotnih odluka gradskog Poglavarstva kojima se išlo u prilog Zoranu Maržiću, radovi na jednom od najspornijih riječkih projekata početi 10. siječnja”.
Potvrdio je to i sam Maržić, direktor »EKI-Mercatone Invictusa«, tvrtke koja je investitor ovog posla, najavivši da će cijeli projekt biti završen u prosincu ove godine. Korzo će tako dobiti pet novih katova, od toga četiri uredskog prostora, dok će na petom katu, odnosno sedmom ako se računaju i dva postojeća, osvanuti ugostiteljski objekt.
– Izgradit ćemo i te kako reprezentativan objekt, a autori arhitektonskog rješenja su Riječani Saša Randić i Idis Turato. Grad će dobiti zgradu koja kombinira tradicionalne i modernističke elemente i njen izgled će u potpunosti biti primjeren važnosti najpoznatije riječke ulice. Budući da je riječ o izuzetno složenom projektu, uzeli smo kao izvođača radova »Strabag« jer ništa ne želimo prepustiti slučaju. Od radova temeljenja pa do izgradnje zadnje etaže, ne smije biti nikakve greške. Što se tiče postojećeg objekta, on će se u potpunosti srušiti osim vanjskih zidova, a što je bio zahtjev konzervatora, kazao je Maržić našem novinaru Damiru Cupaću koji je zabilježio ovu priču.
Kako se navodi u tekstu “Hypo banka je kreditor cijele investicije i ovo joj je nakon realizacije Foruma u Splitu, drugi posao u suradnji s Maržićem”.
Poglavarstvo Grada Rijeke je prije pola godine donijelo zaključak da će sufinancirati izgradnju s 2,8 milijuna kuna, a Maržić je tražio šest milijuna kuna. On i danas tvrdi da je Grad Rijeka izvrsno prošao jer će dobiti u potpunosti preuređena dva kata. No, je li to baš tako, pita se novinar, te navodi:
“Ukupna vrijednost investicije je, prema Maržićevim riječima, 4,5 milijuna eura, a prema troškovnicima oko 28 milijuna kuna. Maržić je za pravo građenja Gradu ukupno platio 400.000 eura, iznos koji je jednak onom kojeg je Poglavarstvo odobrilo za sufinanciranje projekta. »EKI« je ponudio još 900.000 eura za zakup prva dva kata koja ostaju u gradskom vlasništvu, a cijena zakupa poslovnog prostora je iznosila 20,78 eura po kvadratu. Nakon pregovora koji su tijekom 2002. i 2003. godine vodili predstavnici Grada Rijeke, EKI-ja, Hypo Alpe Adria banke, čiji je komintent »EKI«, te »Magme«, postignut je sporazum u kojem je navedeno da »EKI« pristaje izdati u podzakup dio poslovnog prostora u prizemlju i na prvom katu »Magmi« (275 metara kvadratnih) i Hypo banci (89 metara kvadratnih), čime je ujedno promijenjena i djelatnost prostora utvrđena prvim natječajem. Sada su se »Magma«, »EKI«, Grad Rijeka i Hypo banka dogovorili, pa je pitanje je li na taj način izigran javni natječaj i oštećen gradski proračun. Upitno je, naime, kolika bi se cijena za bankarsku djelatnost izlicitirala za 89 metara kvadratnih u koje će se smjestiti Hypo banka na najatraktivnijoj riječkoj lokaciji, te koliko bi Fižulić izdvojio za 275 metara kvadratnih.
Koliko god to ljutilo investitora Zorana Maržića, teško je ne podsjetiti čitatelje na činjenicu da je on posao dobio prije dvije godine na sjednici Poglavarstva na kojoj su njegovoj bivšoj tvrtki Z.N.F.-u oprošteni milijuni kuna duga zakupa. Dodaju li se tome milijuni kuna duga koje je Grad Rijeka izgubio ne naplativši ih od »Mladosti« u stečaju koja je koristila taj prostor, ispada da je nadogradnja Korza 11 potpuni promašaj za Grad Rijeku, ali potpuni dobitak za Zorana Maržića. On je na najpametniji način uložio novac koji će mu se sigurno vratiti, jer ne treba sumnjati da će zavladati jagma za poslovnim prostorom na Korzu u novom objektu.
Pitanje je zašto gradski urbanisti na čelu s Miloradom Miloševićem nisu imali viziju i sami financirali nadogradnju i tako dobili silne kvadrate skupog poslovnog prostora na Korzu. Jer, tako bi se trebao ponašati Grad-poduzeće koji godišnje ulaže milijune kuna u rekonstrukciju poslovnih prostora kojih je, pak, sve manje jer se oni u postupku denacionalizacije vraćaju pravim vlasnicima. Teško je vjerovati da Grad s proračunom od preko 800 milijuna kuna nije mogao sam graditi ono što je uspjelo Maržiću, a još je teže vjerovati da je u cijeloj ovoj priči sve stvar slučajnosti i neznanja. Nakon što realizira ovu investiciju, Maržić će postati jedan od bogatijih Riječana, a Grad Rijeka mu je u tome svesrdno pomagao. A zbog svega toga, kao što je uobičajeno, nitko neće odgovarati”.
