Foto: Privatna arhiva
Sve emocije, pa i negativne, su dobre jer su ljudske i normalne.
Projekt izrade »Guru dnevnika – Igra emocija«, odnosno terapeuta na dlanu, osmislile su osnivačice Theta Centra Nada Šegvić i njena kći Carla. Terapeutski dnevnik, bilježnica u koju se upisuju vlastiti osjećaji, nastao je iz želje autorica da emocije koje proživljavamo kroz dan i život, a nisu ugodne i inspirirajuće, osvijestimo i otpustimo te se povežemo s vlastitom vrijednošću i unutarnjim mirom.
S obzirom da su se i same našle u teškoj životnoj situaciji, gubitkom voljene osobe, mama Nada i kći Carla osmislile su način kako si pomoći, odnosno prevladati teške situacije. O svemu smo razgovarali s Carlom koja se nakon školovanja u Velikoj Britaniji posvetila projektu kojim želi stvoriti praktični alat za svakodnevno razumijevanje vlastitih emocija i misli. Prema riječima Carle, dnevnik vodi osobu kroz različite vježbe za 11 različitih emocija i emocionalnih stanja, a namijenjen je za korištenje u vlastitoj intimi.
Gubitak sestre
Prije petnaest godina započeli ste s procesom samoiscjeljivanja, kako ste pronašli put do znanja koja danas posjedujete?
– Kad sam imala osam godina, moji roditelji su tragično u prometnoj nesreći izgubili kćer, a ja svoju sestru Tijanu. Tada se moja majka Nada okrenula samoiscjeljivanju, psihologiji i traženju životnog puta, a otac Oleg prema filozofiji. Promatrajući ih, sve sam to upijala i činilo mi se potpuno prirodno i normalno.
Odrasla sam s idejama kao što su mindfulness, odnosno usredotočena svjesnost, meditacija i važnost mentalnog zdravlja. No, moram priznati da tek kada sam počela živjeti u inozemstvu, odnosno kad sam se našla sama u »bijelom svijetu« sa samo 15 godina, počela sam intenzivnije primjenjivati ta znanja kako bih sebi olakšala svakodnevicu i prijateljima pružila pokoji savjet.
S vašom ste majkom Nadom, holističkom terapeutkinjom, osmislili bilježnicu nazvanu »Igra emocija«, o čemu se zapravo radi?
– »Igra emocija« je vrsta osobnog dnevnika koja vodi osobu, putem pitanja i podsjetnika, kroz proces razumijevanja vlastitih emocija i emocionalnih stanja. Ideja je nastala iz moje želje da stvorim svakodnevni alat koji bi mi pomogao u teškim trenucima bez da nužno ovisim o svojoj majci ili tehnikama, već da si mogu osigurati trenutak mira i dubljeg razumijevanja sebe kad god mi je to potrebno.
O emocijama se, pogotovo onima koje zovemo negativnima, rijetko govori, a toliko su važne jer nam šalju poruke o našem unutarnjem stanju. Zapravo ih ne volim dijeliti na negativne i pozitivne. Sve su dobre, jer su ljudske i normalne. Kada im damo pozornost umjesto što ih potiskujemo, možemo dokučiti i što se zbiva u nama, koje potrebe smo potisnuli, kao i ograničavajuće misli koje prevladavaju u našem umu.
Kada ste shvatili da vaše tehnike mogu pomoći drugim ljudima?
– Osoba sam koja vjeruje u davanje kad je riječ o ljudskim odnosima. Već mi je u srednjoškolskoj dobi bilo važno pomagati i pružati podršku prijateljima. Živeći u inozemstvu od rane dobi i stječući prijatelje iz raznih dijelova svijeta, s različitim pogledima na život, brzo sam razumjela kako se u suštini svi suočavamo s vrlo sličnim osjećajima i problemima. Dnevnik »Igra emocija« može biti koristan svima.

Mentalno zdravlje
Iz svojih iskustava, što biste rekli, čega je moderan čovjek najpotrebniji?
– Do sad sam shvatila kako svi, na različite načine, težimo osjećaju prihvaćenosti i ljubavi. Ne mislim pritom na poštovanje drugih ili romantičnu ljubav, već duboki osjećaj ugode u vlastitoj koži i ljubav prema sebi. Vjerujem kako želja okretanju sebi i rješavanju unutarnjih teškoća može voditi kvalitetnijim odnosima, zadovoljstvu u poslu, a u konačnici i dobrom fizičkom zdravlju.
Knjigu su otkupile i neke britanske firme u cilju podizanja kvalitete svojih radnika. Kako je došlo do takvih suradnji?
– Prva se suradnja dogodila neplanirano. Naime, moja draga prijateljica Romilda Dompreh i organizacija Romildamor iz Velike Britanije, koja je osnovala i vodi dobrotvornu organizaciju za podršku ženama koje su bile žrtve trgovine ljudima, odlučila je kupiti naše dnevnike kao dodatni alat u njihovom oporavku.
Jeste li do sada takvu suradnju ostvarili i na hrvatskom tržištu?
– Primjećujem kako smo u Hrvatskoj možda zatvoreniji što se tiče mentalnog zdravlja pa suradnja ide sporije. Ipak, svi polako dolazimo do razumijevanja da mentalno zdravlje i poznavanje samoga sebe ima snažan učinak na ostale aspekte života. Osim što imamo i verziju na engleskom jeziku, bilo mi je stalo pokrenuti ovaj projekt u Hrvatskoj i stvoriti alat za osobni razvoj na hrvatskom jeziku, tako da se veselim suradnjama.
Carla, studirali ste u Velikoj Britaniji, gdje ste već ostvarili uspjeh kao guru, koliko sljedbenika imate?
– Zapravo uopće ne volim definicije kao što su »guru« ili »sljedbenici« jer mi takvi ciljevi ne predstavljaju ništa što meni pruža zadovoljstvo u životu. Završila sam srednju školu i fakultet u Velikoj Britaniji i uistinu sam zahvalna što sam imala prilike upoznati ljude različitog podrijetla i različitih životnih stajališta. Itekako mi je drago što sam stekla doživotna prijateljstva koja me svakodnevno uče o ljudskim odnosima, inspiriraju i pružaju oslonac. To mi donosi veliko zadovoljstvo.

Nada i Carla Šegvić
Ista suština
Jesu li problemi Hrvata različiti od onih koji more Britance?
– Koliko god naše situacije mogu izgledati različito i možda to objektivno i jesu, svi se mi suočavamo s vrlo sličnim unutarnjim stanjima, teškim emocijama, manjkom ljubavi prema sebi i žudnjom za unutarnjim mirom. Bili muško ili žensko, iz Kanade ili Hrvatske, suština čovjeka je uvijek ista i zapravo je to ono što nas veže međusobno.
Koliko je čovjek složen, uspijevate li mu pomoći da dođe do svojih najskrovitijih dijelova?
– Rekla bih da smo i jednostavni i komplicirani. Komplicirani jer sami sebi zaplićemo jednostavne stvari i bježimo od unutarnjih, emocionalnih stanja. Kad se čovjek istražuje na način koji ga veseli, a ne da bježi od samoga sebe i sve shvaća kao teret, može puno lakše doći do odgovora na razna životna pitanja.
Koji su vaši poslovni ciljevi, jesu li vam u planu još neke inozemne suradnje?
– Volim se baviti projektima koji mi nude priliku stvoriti osnove uz pomoć kojih se ljudi mogu bolje brinuti o sebi. Trenutačno se radi o konkretnoj knjizi koja svima nama može biti svakodnevna podrška u situacijama kad proživljavamo izazovna emocionalna stanja. Vrlo sam znatiželjna i otvorena osoba i vjerujem da će se slične prilike otvarati i u Hrvatskoj i inozemstvu.
Kolika je cijena vaše bilježnice?
– Za sada se dnevnik može kupiti preko naše internetske stranice www.gurujournals.eu/hr po cijeni od 180 kuna. Za sve suradnje ili ako imate pitanja, slobodno nam se obratite na [email protected]