Ta emotivna i duhovita storija premijerno je prikazana na internetu 21. studenog 2010. od 18 sati, točno u trenutku zatvaranja Biennala, a kako je pritom realizirana uz cjelokupni standardni popratni instrumentarij (press najave, pozivnice za otvorenje, točan dan i sat otvorenja, stručna tekstualna analiza projekta i katalog), s pravom je proglašena »prvom globalnom fotografskom izložbom«. Prva »zemaljska« izvedba ARHENNALA održana je u rovinjskom Multimedijalnom centru, potom je slijedio nastup na međunarodnim književnim susretima Forum Tomizza u Muzeju grada Umaga. 

    Prema uvjerenju Maje Briski, projekt ARHENNALE pogađa samu suštinu koncepta smotre što ju je zamislila i realizirala čuvena japanska arhitektica Kazuyo Sejima. Parafrazirajući osnovnu poantu organizatora o tome kako se »ljudi susreću u arhitekturi«, autor Zaneto Paulin već i samim nazivom izložbe fotografija kojom dokumentira, ilustrira i komentira događanja na dvanaestoj svjetskoj paradi arhitekture, sugerira da su se ljudi tamo zaista i susreli, zagovarajući na taj način procjenu da smo bili sudionici jednog od najzanimljivijih Biennala u povijesti. 

    Kuratorica smotre, arhitektica Kazuyo Sejima, inače i sama dobitnica bijenalskog Zlatnog lava 2004. za oblikovanje Muzeja suvremene umjetnosti u japanskoj Kanazawi, na spektakularan način vratila je dignitet kreativnom poimanju profesije: umjesto gomilanja stolova s nacrtima, monitora s ekstravagantnim simulacijama i polica s maketama high-tech spomenika obijesnom kapitalu, svojom je uzbudljivom selekcijom dokazala da se arhitektura ne završava izgradnjom četiri zida, nego sveobuhvatnim oplemenjivanjem najrazličitijih prostora u kojem borave živi ljudi.       

Intrigantni odgovori

    Ostavljajući politiku i ideologije sa strane, Sejima je na osnovi vlastitog senzibiliteta i radosti bavljena graditeljstvom, zamislila Biennale kao mjesto za razmišljanje o arhitekturi na tek započetom 21. stoljeću postavljajući pitanje: »U tako brzo mijenjajućem kontekstu, može li arhitektura razbistriti nove vrijednosti i novi način života u sadašnjem trenutku?« Intrigantne odgovore pronašla je ne samo u radovima pedesetak arhitekata, inženjera i artista što ih je sama odabrala i smjestila u bivše radionice konopa koje se protežu tristotinjak metara dugim dvoranama Arsenala, nego i u postavama mnogih od 53 nacionalna paviljona. 

    Kad je riječ o autoru fotografija projekta ARHENNALE, Maja Briski naglašava njegovo poznavanje bijenalskog ugođaja i originalan izvedbeni model izložbe pod nazivom »THUMBNAILS / KONTAKTI«: 

    »Kao dugogodišnji kroničar venecijanskih multimedijskih događanja i dobitnik specijalnog priznanja na natječaju Art Biennala 2009. godine za najbolju fotografiju (»Special Mention Award« za fotografiju instalacije »Twenty-two Less Two« talijanskog artista Michelangela Pistoletta), Zaneto Paulin predobro zna da je za svako znatiželjno njuškalo najatraktivniji prvi tjedan Biennala (koji uključuje Preview Days za novinare i samo otvorenje smotre), pa je stoga i ovom prigodom, baš u tom razdoblju stekao iznimnu privilegiju da evidentira, za ovogodišnje izdanje, vjerujem, najzanimljiviju komunikacijsku nit Biennala, a to je mogućnost direktnog susreta i sadržajnih razgovora autora sa svim zainteresiranim promatračima, kolegama i novinarima.    

   Hommage »kontaktima«

    Birajući među stotinama digitalnih fotografija, autor izložbe naposlijetku se odlučuje za njih 24. Taj je format, prije svega njegova posveta prethodnoj eri fotografije kad su filmovi sadržavali 36 ili 24 sličice koje je trebalo pametno, a često i uz bolne dileme, rasporediti na motive snimanja. Prije završne izrade fotografija, laboratoriji su zbog štednje izrađivali takozvane »kontakte«, gdje bi na jedan list papira smjestili umanjenice svih fotografija s razvijenog filma, pa je Zaneto Paulin kao hommage tom zaboravljenom postupku, od prosinca 2009. počeo prakticirati istoimeni koncept THUMBNAILS (»Kontakti«). U izvedbenom smislu, riječ je nizu od četiri reda s po šest slika formata 46 x 38 centimetara, dakle skupnoj instalaciji (smještenoj na jednom zidu ili plohi) kakve je autor u posljednje dvije godine realizirao već u četiri navrata: prigodom prijema u strukovnu udrugu ULUPUH, za multimedijalni postav »Charlie’s Fox in the Spoon of H2O« riječkog provokatora Damira »Charlia« Čargonje, kao samostalnu izložbu »Prvi festival črnega tartufa v slovenski Istri« i internet prezentaciju otvorenja izložbe »On The Border« rovinjskog umjetnika Nikole Ražova.« 

    Paralelno s pregovorima oko logičnog nastavka turneje ARHENNALA koji bi preko nekoliko slovenskih punktova trebao doživjeti finale u Veneciji, autori ARHENNALA istodobno završavaju svoj novi projekt ILLUMINOTIONS čija je direktna inspiracija ovogodišnji umjetnički biennale u Veneciji. Sudeći po najavnim materijalima, nova će tema, uz relevantan analitički tekst, biti realizirana složenijim fotografskim manipulacijama čime se otvaraju još širi prostori kreativne komponente tog art koncepta.