Na izložbi je predstavljeno 47 djela iz fundusa MMSU i Moderne galerije Zagreb, nastalih u prvim desetljećima 20. stoljeća, a djelo su umjetnika koji su odigrali veliku ulogu u nacionalnoj povijesti umjetnosti. Prema riječima kustosice Vilme Bartolić, izložba nije zamišljena kao pregledna, već je koncipirana prema zastupljenosti pojedinih autora u fundusu MMSU, s prvenstvenom namjerom da se publici prikažu vrijedne umjetnine koje inače nemaju priliku vidjeti, s obzirom da Muzej nema stalni postav.
Kraljevićevi crteži
Na izložbi su brojčano nadmoćni radovi Miroslava Kraljevića, nastali tijekom njegova boravka u Parizu, kad je bio na vrhuncu umjetničkog uzleta, a prevladavaju crteži naglašene ekspresivnosti i erotičnosti. Herman je predstavljen portretima koji pokazuju sklonost prema deformaciji i kolorizmu, Račić radovima u kojima uz težnju prema novome dominira realistički prikaz, a Becić figuralnim, tonski građenim kompozicijama.
Četvorici umjetnika koji već u prvom desetljeću 20. stoljeća odlaze u München kako bi upisali tamošnju Akademiju likovnih umjetnosti pridruženo je i nekoliko slika Naste Rojc koja kao žena nije imala pravo školovanja na toj Akademiji, ali se pridružila hrvatskim slikarima u Münchenu i usvajala iste umjetničke postulate, a školovala se na Dammen Akdemie. Njezina uloga u razvoju moderne umjetnosti nije dovoljno valorizirana, pa predstavljanje na izložbi uz bok velikoj četvorici dolazi kao prilog nastojanju da se to ispravi.
Grupa trojice i Zemlja djelovale su istodobno, od 1929. do 1935. godine, a obje su formirane kao reakcija na tadašnje političke događaje – ubojstvo Stjepana Radića i Šestosječanjsku diktaturu, ali su likovno gledano posve različitih izričaja. Za razliku od Ljube Babića, Vladimira Becića i Jerolima Mišea, čija su stremljena bila ponajprije umjetničke prirode, usmjerena na borbu protiv osrednjosti, provincijalizma, a za porast kvalitete likovnog života i ljepote likovnog izraza, grupa Zemlja kao udruženje politički lijevo orijentiranih umjetnika u potrazi za nacionalnim likovnim izričajem okrenula se nacionalnoj baštini i fokloru. U tom nastojanju sadržaj je postao važniji od ljepote i forme, a obrađivali su širok spektar tema, često politički obojenih, ne prezajući ni pred realističkim slikama nasilja i oku neugodnih prizora. U ovoj skupini dominiraju djela Krste Hegedušića, a predstavljeni su i Marijan Detoni, Vinko Grdan, Leo Junek, Omer Mujadžić, Oton Postružnik, Kamilo Ružička i Ivan Tabaković.
Taktilna galerija
Važan udio u izložbi ima i Taktilna galerija Moderne galerije autorice Nataše Jovičić. Multisenzorna galerija slijepim i slabovidnim osobama predstavlja kapitalna djela hrvatske moderne umjetnosti putem dodira i zvuka, a za ovu je izložbu odabran segmet koji obrađuje Račićevu sliku »Majka i dijete«.
