Stablo je uzeto kao forma kroz čiju tišinu se može doći do vlastite nutrine, a boje su reducirane
RIJEKA Nakon nedavne izložbe u knjižari »Ribook« gdje se predstavio slikama cvijeća i crtežima pejzaža, akademski slikar Damir Babić u galeriji Juraj Klović pred publiku donosi slike stabala.
»Jeste li ikada vidjeli stablo?« naziv je njegove najnovije samostalne izložbe, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, na kojoj predstavlja ciklus s motivima krošnji stabala slikanih uljem na platnu u sivim tonovim, iz kojih jedva vidljivo probijaju plavičasti i crveni odbljesci.
Stablo je uzeto kao forma kroz čiju tišinu se može doći do vlastite nutrine, a boje su reducirane jer kao iz neke dječje perspektive zamišljam kako su stabla izgledala prije nego je priroda obojana.
Radi se o opažanju koje bi se moglo nazvati »čistim gledanjem«, promatranjem izvan uma, oslobođenog potrebe da sve etiketira i imenuje – kazao nam je autor na sinoćnjem otvorenju izložbe.
Babićevi pejzaži, cvijeće i stabala donose zaokret u odnosu na njegovo ranije stvaralaštvo, u kojemu su prevladavali konceptualni radovi i apstraktno slikarstvo. Iskorak u figurativno i realistično umjetnik objašnjava kao izraz težnje da se ono čemu se u prirodi divimo donese sa što manje interpretativnog.
Izložba će biti otvorena do 31. svibnja, a prati je katalog s tekstom autora u kojem među ostalim čitamo:
»Tišina kojim je prekrivena cjelokupna priroda, samo je odjek duboke tišine što prebiva unutar nje.
Upravo su stabla, u biljnom svijetu nama najbliža bića, ona koja nam najupornije i najsvečanije prenose poruku te svete tišine. Opaziti stablo znači iskusiti tišinu kao vlastitu unutarnju prostranost, kao prostor vlastite suštine. (…) Ako joj dopustimo, priroda (u ovom slučaju stablo) može nas dodirnuti promjenom.«
