U hrvatskoj književnosti 19. i 20. stoljeća grad se uglavnom negativno doživljava
Zagreb danas vapi za svojim Balzacom ili Zolom - Marko Grčić
Po Žmegaču, Nemec je napisao pravu knjigu u pravom vremenu, knjigu koju je hrvatska kulturna javnost dugo čekala i priželjkivala, a sada dobila u idealnom obliku.
Dvije odlike
– Ovo je prva monografija koja se sustavno bavi gradom u hrvatskoj književnosti. Flaker (Aleksandar, op. a.) i ja doticali smo se te teme, ali nikada nismo objavili monografije. Dva su pristupa ovoj temi. Jedan je da se prikažu svi tekstovi koji tematiziraju grad, a drugi je se ukaže samo na reprezentativne primjere.
Nemec izabire ovaj drugi, po meni svakako primjereniji i pritom o gradu u hrvatskoj književnosti 19. i 20. stoljeća govori pametno i jasno – rekao je Žmegač.
Fabrio se više koncentrirao na jedan dio Nemecove knjige, onaj koji obrađuje razdoblje prijelaza 19. u 20. stoljeće, odnosno razdoblje secesije. Prema njegovu tumačenju knjige dvije su odluke, odnosno odlike koje je krase.
Prvo, prikazane su mane i zla urbanih sredina, poput karijerizma, žudnje za novcem i sl., te činjenica da s Bečom u hrvatsku književnost ulazi nova urbana osjećajnost. Fabrija je knjiga potakla na razmišljanje o piscima moderne, kojima početkom 20. stoljeća nije bilo jednostavno dolaziti iz višemilijunskog Beča u mali Zagreb, no oni su ipak živjeli tu modernu.
Negativna konotacija
Grčić je u svom promišljanju otišao još korak dalje, u budućnost. Pomno iščitavajući knjigu shvatio je da hrvatski pisci malokad odlaze u svijet visoke politike, krupnog kapitala i pravih centara moći. Govoreći pak o Zagrebu, njegovi pisci imaju specifičan odnos prema njemu; Jergovićev bi, naprimjer, zaslužio i kakvu psihoanalizu, mišljenja je Grčić, koji smatra da Zagreb danas vapi za svojim Balzacom ili Zolom.
Autor je na kraju potvrdio da je knjiga nastala kao plod osobne fascinacije gradom, i to u zatvorenom (književnopovijesnom) krugu od početnog straha od njega, preko fascinacije, s ponovnim vraćanjem na strah u suvremenijim primjerima.
– U hrvatskoj književnosti grad se uglavnom negativno doživljava, malo je urbanofilije, a je li naša budućnost kakav »Totalni grad«, »Svegrad«, kompletno kopno u jednom velikom gradu, ne znam, a pogotovo ne znam kako bi se čovjek u takvom gradu osjećao – rekao je Nemec.
