Govoreći o dubrovačkoj situaciji, Slaven Tolj je podsjetio na poratne godine kada je nezavisna scena uspjela osigurati prostor u Lazaretima na 25 godina, ali se brzo pokazalo da je to bio samo trenutak idile nakon kojeg su uslijedili brojni pritisci da se taj ugovor raskine kao bi se prostor upotrijebio u druge, špekulativne svrhe. Kao indikativan primjer naveo je podatak da je cijena obnove Lazareta, prema projektu kojeg su pokrenuli i do građevinske dozvole doveli sami korisnici, bila 10 milijuna kuna, a kad je isti taj projekt preuzeo Grad, cijena mu je u jednom danu skočila na 34 milijuna kuna.

   U suradnji s Multimedijalnim kulturnim centrom, gradskom institucijom koja njime upravlja od 2005. godine, prostor se uređuje metodom malih koraka po projektu Dinka Peračića i Mirande Veljačić, tako da se uređuju pojedinačni prostori za određene korisnike koji ta ulaganja opravdavaju svojim programima. To je jedini projekt kulture koji je u Splitu ostao nedovršen, a sada ga je prepoznalo i Ministarstvo kulture koje s Gradom i Županijom treba naći način kako da ga završi i učini održivim da ne bi doživo sudbinu Spaladium Arene. 

   Emina Višnić govorila je o »Pogonu« – zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade koji funkcionira kao hibridna kulurna institucija utemeljena na novom modelu civilno-javnog partnerstva. Osnovali su ga Savez udruga »Operacija grad« i Grad Zagreb, a raspolaže prostorima bivše tvornice »Jedinstvo«, prethodno osvojenih skvotiranjem. Na razini dnevnog korištenja prostori »Pogona« besplatno su dostupni svim akterima nezavisne scene, a ustrojen je po modelu javnog financiranja i nadzora s jedne strane, te nezavisnog programiranja i participativnog donošenja odluka s druge strane

   To je pitanje najavljeno kao tema ovih dana održane tribine u organizaciji »Drugog mora« na kojoj su kao gosti sudjelovali pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Slaven Tolj, Teodor Celakoski iz udruge »Pravo na grad« iz Zagreba, Emina Višnić iz zagrebačkog »Pogona« te Miranda Veljačić iz »Platforme 9.81« koja je govorila o iskustvima Doma mladih u Splitu. Riječku izvaninstitucionalnu situaciju predstavio je Davor Mišković, a Slaven Tolj kao donedavni voditelj i još uvijek aktivni član Art radionice Lazareti iz Dubrovnika osvrnuo se i na tamošnje prilike. 

  Svi u »Benčić«

Publika je tako imala priliku čuti izlaganja o četiri različita modela osvajanja i korištenja prostora u kojima djeluju nezavisni akteri u kulturi, no tribina je nakon toga zadobila drugi tijek. Pitanjem moderatorice Janje Sesar iz »Kulturpunkta« Ivanu Šararu postoji li mogućnost da se u kompleks bivše tvornice »Rikard Benčić«, osim Knjižnice i MMSU-a, smjesti i izvaninstitucionalna scena, fokus se odjednom premjestio na MMSU pa se više govorilo o potrebi transformacije i budućem modelu funkcioniranja te ustanove nego o problemima nezavisne scene. Iz informacija koje su isplivale mogao se steći dojam kako je tribina iskorištena da bi se na »mala vrata« najavio još jedan revolucionarni riječki kulturni zaokret. 

Muzej bez stalnog postava

Iz izlaganja ravnatelja Slavena Tolja koji je u najcrnjem svjetlu predstavio fundus i način rada MMSU-a mogao se pak steći dojam da bi se Muzej moderne i suvremen umjetnosti mogao transformirati baš u takav tip ustanove. 

   Po njegovim riječima, trenutačna situacija s MMSU je neodrživa jer se ogroman novac troši na održavanje jednog pasivnog sustava koji vegetira, a mjesečno košta oko 300.000 kuna, zbog čega se otvara pitanje kako napraviti novu instituciju koja će funkcionirati po drukčijem modelu od dosadašnjeg. Kao problem naveo je i podatak da 80 posto muzejskog fundusa čini umjetnička produkcija lokalnog značaja, te nevolju što Muzej ima zakonsku obavezu čuvati građu koja se godinama taložila u depou bez suvisle otkupne strategije, a rezultat je materijal loše kvalitete s kojim se ne da ništa ozbiljno napraviti. 

   Po njegovu mišljenju, »mesa« za stalni postav u fundusu nema pa ga u »Benčiću« ne bi trebalo niti biti, a reducirao bi se i broj zaposlenih – objasno nam je nakon tribine na kojoj je rekao kako novi koncept Muzeja u »Benčiću« počiva na ideji da se uđe u jedan minimalno obnovljen prostor kojeg bi institucija koristila ravnopravno s nezavisnom scenom. 

   Radi se zapravo o anti-muzeju, dinamičnom, živom prostoru čiji bi korisnici ravnopravno odlučivali što taj prostor znači i kakvi će se programi u njemu događati. Tu ideju – kako je napomenuo Tolj – tek treba iskomunicirati s ljudima koji bi u svemu participirali, ali se u Gradu koji je otvoren za takav smjer događanja, već razgovaralo o njemu. 

   Od Ivana Šarara koji je pojasnio da se kroz novu koncepciju »Benčića« jednim udarcem nastojalo riješti što više muha, a to znači istodobno zbrinuti dvije ustanove, nekoliko spomenika, a sada i nezavisne aktere u kulturi, na tribini se moglo čuti da je još jedna i to »kapitalna muha« – »odzujala«. Riječ je o projektu Kulturnog centra za mlade Hartera, koji je, kako je rekao, stavljen sa strane, na čekanje, dok se od Tolja čulo da je Grad odustao od tog projekta. 

   

Iznajmiti samome sebi

U prvom dijelu tribine gosti i domaćini govorili su o uvjetima u kojima djeluju, te promjenama koje bi trebalo napraviti da se nezavisnoj sceni olakša egzistencija. Govoreći o riječkoj situaciji, Davor Mišković je kazao kako se korisnicima koji Gradu plaćaju najam »Molekule« sve češće događa da ostaju bez struje i grijanja, jer u krizi nisu u stanju podmirivati osnovne troškove. Po njegovu mišljenju veliki problem je to što je cijeli kulturni sustav zamišljen tako da se programski troškovi financiraju odvojeno od ostalih, zbog čega nezavisna scena kojoj su dostupna gotovo isključivo programska sredstva, od kojih 20 posto može utrošiti za ostale potrebe, nema novca za režijske i troškove održavanja prostora. 

   Prema riječima Ivana Šarara, riječka izvaninstitucionalna scena ipak ima mogućnost besplatnog korištenja prostora i opreme u HKD-u i Filodramatici, a najam Gradu za prostore u kojima djeluju plaćaju čak i gradske institucije. No, i prema njegovu mišljenju apsurdno je da Grad sam sebi iznajmljuje prostore, pa se nada da će ta praksa biti dokinuta. 

   Kazao je također kako u Rijeci nije postignut model ozbiljnijeg srastanja nekog aktera nezavisne scene s određenim prostorom, pa je i to nešto na čemu se radi, očito povezano s »Benčićem«, ali najavio je i nove modele korištenja »Palacha« i Filodramatike